Smrtonosni dronovi siju teror iz zraka, ali mogu li baš preokrenuti tok rata? Ovo pitanje postavljeno je nakon najnovijih napada na Ukrajinu koji su se desili jutros.
Sve veća ruska upotreba iranskih bespilotnih letjelica Shahed-136 u Ukrajini odražava i snagu i slabost ruske vojske. Bombardiranje bespilotnim letjelicama u ponedjeljak ujutro u centru Kijeva u dvije skupine u vrijeme jutarnje špice, pokazuje kako ovo oružje može izazvati razaranje i strah u glavnom gradu, koji do prije sedmicu dana nije bio meta napada već mjesecima.
Smrtonosni dronovi Shahed-136 prvi su se puta pojavili u ratu u septembru. Iako su opisani kao ‘bespilotne letjelice kamikaze‘, bolje ih je smatrati malim krstarećim projektilima. S relativno ograničenim razornim kapacitetom s obzirom na njihovu nosivost od 50 kilograma, prenosi britanski The Guardian. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij izjavio je da ih je Moskva kupila 2.400, što zvuči kao velik broj. Međutim, oni se vrlo brzo troše.
Vojna korist bliska nuli
Justin Bronk, stručnjak za zračne snage u think tanku Royal United Services Institute (RUSI), kaže da je ove dronove "teško dosljedno presretati". Ali njihova je brzina mala u odnosu na krstareće projektile. To znači da će protuzračna odbrana uvijek imati priliku za to.
"U konačnici, oni pružaju način da Rusija uzrokuje više civilnih i vojnih žrtava u Ukrajini. Ali to neće preokrenuti tok rata", rekao je.
Napad u ponedjeljak je drugi veliki napad na Kijev u sedam dana. Prošlog ponedjeljka, kao odgovor na napad na Krimski most u Kerčkom tjesnacu, Kremlj je lansirao smrtonosni baražni udar raketa i napada bespilotnim letjelicama na Kijev i druge veće gradove.
Krvavi uspjeh prošlosedmičnog napada - procjenjuje se da je 15 osoba ubijeno, i razaranje ovog ponedjeljka, otkriva ograničenja u zračnoj odbrani Kijeva. Nije jasno zašto je trebalo tako dugo, ali SAD je prošle sedmice odgovorio na taj problem objavivši da će ubrzati isporuku prva dva od osam obećanih sustava protuzračne obrane NASAMS, koji se inače smatraju dovoljno učinkovitima da štite Pentagon.
No, dok napadi na Kijev pune naslovnice širom svijeta, vojna korist je bliža nuli. I kao izolirani udari neće imati značajan psihološki učinak na uglavnom odlučno civilno stanovništvo zemlje. Napadi izazivaju strah, ali i bijes. Posebno nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin rekao krajem prošle sedmice kako "nema potrebe" za masovnijim udarima na Ukrajinu.
Čini se kako njihova upotreba također pokazuje da Rusiji ponestaje navođenih projektila. Zapadni zvaničnici rekli su u petak kako se uglavnom slažu s ukrajinskom procjenom da je Moskva potrošila oko dvije trećine svojih zaliha i da ima još samo 124 od 900 projektila Iskander srednjeg dometa.
"Mislimo da je to otprilike tačno", rekao je jedan od zvaničnika, iako je takve zaključke nemoguće provjeriti.
Pokušavali ciljati energetsku lokaciju
Bilo je nekih sugestija u ponedjeljak ujutro da su ruske snage možda djelomično pokušavale ciljati energetsku lokaciju u glavnom gradu. Iako svi detalji tek trebaju biti potvrđeni. Ipak, u širem smislu, sve je više znakova da Rusija pokušava ciljati ukrajinske energetske i druge komunalne mreže u trenucima kada zima i "sezona grijanja" u zemlji kucaju na vrata.
I zabrinute odbrambene snage zemlje imaju to na umu pa su pozvali građane da smanje potrošnju električne energije između 17 i 23 sata. U posljednjih mjesec opskrba električnom energijom Harkiva, Kijeva i Lavova povremeno je bila pogođena ruskim udarima.
Bespilotne letjelice poput Shahed-136 učinkovitije su protiv takvih statičnih meta nego protiv vojnih snaga. A po Moskvi bi razorni utjecaj na Ukrajinu možda mogao biti veći. Istovremeno će Rusija očajnički pokušavati zaustaviti napredovanje ukrajinskih snaga na bojnom polju. Barem do obilnih kasnojesenskih kiša i nade da bi one mogle izazvati neku vrstu stanke.
Ruski poziv na evakuaciju civila iz regije Herson prošle sedmice jedan je lokalni zvaničnik predstavio kao nešto privremeno. No to je idući korak u postepenom povlačenju sa zapadne obale rijeke Dnjipro, gdje se Rusi povlače od početka mjeseca.
Ukrajina je u toj regiji pokrenula protuofanzivu izvršavajući pritisak i potiskujući ruske linije od početka septembra. Ali s malo stvarnog uspjeha do prve polovine oktobra, kada su okupatori odustali od dijela teritorija do 50-ak kilometara sjeverozapadno od grada Hersona na novu liniju borbe, sjeverno od mjesta Milove.
Ništa ne ide u prilog Rusiji
Ukoliko je to bio pokušaj racionalizacije, očito nije uspio, s obzirom na najavu evakuacije. A u nekim se zapadnim krugovima spekuliralo s mogućnošću da bi sam grad Herson, prijestolnica regije, mogao biti ponovno zauzet već iduće sedmice. Iako su takve procjene možda bile previše optimistične.
Moguće je da se ruske snage naprosto pripremaju za odbranu grada u urbanim borbama, omogućujući tako svojim linijama da ukrajinske snage usredotoče na tu tešku jesensku bitku. Bit će lakše braniti grad nego otvoreno područje oko njega. To će za Kijev značiti dilemu koliko je daleko spreman ići da probije put do uspjeha.
No, trenutno je to prva crta koju treba promatrati u osam mjeseci dugom ratu, u koje Ukrajina ima kopnenu inicijativu. Ruske snage su također i dalje pod pritiskom na sjeveroistočnom dijelu borbene linije, gdje Kijev pokušava napredovati prema Kremini. Nakon što su njihove snage povratile Liman i Svjatove, važno prometno čvorište.
Ništa za sada ne ide u prilog Kremlju. Rusija je počela slati mobilizirane regrute od svojih pola miliona vojnih obveznika na borbenu liniju. Pojavili su se prvi, deprimirajući izvještaji o prisilnim regrutima koji su ginuli u mjestima kao što je Lisičansk, nakon minimalne ili nepostojeće obuke.
