Nakon što je Raport razotkrio kako je Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH, na čelu s direktorom Dragoljubom Reljićem, kadrom SNSD-a, donijela šokantna rješenja kojima se dvjema ključnim državnim institucijama, Agenciji za identifikaciona dokumenta (IDDEEA) i Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, trajno zabranjuje obrada podataka za izdavanje elektronskih potpisa, na vidjelo su izbili novi dokazi o istinskim namjerama SNSD-a kroz ove poteze.
Podsjećamo, suština onoga što je SNSD-ov Reljić uradio, jeste to da je donio najradikalniju mjeru kako bi preko noći ugasio sistem elektronskog potpisivanja kroz ovlaštene državne ovjerioce UIOBiH i IDDEEA-u, a očigledno s namjerom da se on prebaci na entitetski nivo i u ruke privatnika bliskih SNSD-u.
Iako Reljić nije mogao direktno oduzeti nadležnost UIOBiH i IDDEEA-i da izdaju potvrde za elektronski potpis, on im je zabranio da koriste obradu ličnih podataka u te svrhe što ima u konačnici istu posljedicu. Bez obrade ličnih podataka ni UIO, ni IDDEEA ne mogu izdavati elektronski potpis iako za to imaju dozvolu jedinog nadležnog organa, Ministarstva prometa i komunikacija BiH.
Kako odgovori Kojiću ruše Reljićeve zabrane državnim institucijama
Međutim, novi dokumenti pokazuju da je ovaj pokušaj administrativne blokade državnih institucija od SNSD-ovog Reljića potpuni pravni krah. A, on što je najzanimljivije dokazan kroz same redove SNSD-a.
Naime, još u martu ove godine Milorad Kojić, SNSD-ov poslanik u Predstavničkom domu PSBiH tražio je pojašnjenje, da li se odluka o upisu u registar ovjerilaca (u sistemu elektronskog potpisa, op.a) donosi u upravnom postupku, te ako se ne donosi na taj način kojim se pravnim putem vodi taj postupak i kakva se odluka donosi?
Također, Kojić je pitao koja pravna sredstva stoje na raspolaganju licima ili zainteresovanim stranama ako nisu zadovoljni načinom upisa određenog ovjerioca u registar?
Znači, Kojić je kao SNSD-ov kadar već propitivao mogućnost izražavanja nezadovoljstva izborom državnih ovjerioca, odnosno UIOBiH i IDDEEA-e.
Međutim, zvanični odgovor Vijeća ministara BiH na njegovo pitanje u stvari predstavlja direktno rušenje Reljićeve pravne logike i faktički potvrđuje da je direktor Agencije grubo zloupotrijebio i prekoračio svoje ovlasti i nadležnosti, odnosno upravo ono o čemo što je Raport ranije pisao.
Jer, u službenom odgovoru SNSD-ovom Kojiću eksplicitno se navodi ko jedini ima pravo da kontroliše ili zabranjuje rad na elektronskim potpisima.
Ovaj odgovor na Kojićeva pitanja s kojima je faktički SNSD sebi dao autogol, bit će razmatran na sjednici Predstavničkog doma PSBiH 30. juna.
"Nadzor nad primjenom Zakona o elektronskom potpisu, uključujući i kompletan postupak inspekcijskog nadzora nad radom ovjerilaca upisanih u Registar, u isključivoj je nadležnosti Ureda za nadzor i akreditaciju ovjerilaca koji djeluje pri Ministarstvu komunikacija i transporta BiH", navodi se u odgovoru Vijeća ministara BiH čime se i potvrđuje da Reljić nema nikakvo pravo,a što je uradio i u rješenju o zabranama IDDEEA-i i UIOBiH da tumači Zakon o elektronskom potpisu BiH.
Ono što do kraja ruši Reljićev pravni inžinjering i dokazuje njegovu zloupotrebu jeste dio odgovora u kojem Vijeće ministara BiH pojašnjava odnos između zakona u BiH. Reljić se, podsjećamo, pozvao na opći Zakon o zaštiti ličnih podataka kako bi uveo trajnu zabranu za obradu podataka za izdavanje elektronskih potpisa UIOBiH i IDDEEA-i.
Međutim, Vijeće ministara BiH, odnosno Ministarstvo pravde BiH u odgovoru Kojiću koji je također vezan za elektronski potpis, jasno podvlači crtu i citira pravilo supsidijarnosti.
"Opći propisi, poput Zakona o upravi, u ovoj se oblasti mogu primjenjivati isključivo supsidijarno, odnosno tek onda i samo u onim specifičnim situacijama kada pojedina pitanja nisu riješena i precizno definisana posebnim propisima", navedeno je u odgovoru Kojiću.
Sinhronizovani udari na državne institucije
Ovim citatom je službeno ovjereno osnovno pravno pravilo. Poseban zakon, kao lex specialis , u ovom slučaju Zakon o elektronskom potpisu BiH jači je i ima apsolutni primat nad općim zakonom.
S obzirom na to da je oblast elektronskog potpisivanja u BiH u potpunosti uređena posebnim državnim zakonom, Reljić nije imao nikakvo zakonsko pravo da suspenduje državni zakon i otima nadležnost državnog Ministarstva komunikacija i transporta.
Upit SNSD-ovog Kojića, zatim rješenje o zabrani državnim institucijama SNSD-ovog Reljića, a koji se tiču elektronskog potpisa, kao i niz drugih radnji koje kadrovi ove stranke poduzimaju s ciljem otimanja državnih nadležnosti jasno dokazuju sinhronizovani politički napad na institucije Bosne i Hercegovine.
Istovremeno se u SNSD-u u RS pišu i donose neustavni zakone s ciljem otimanja državnih nadležnosti u digitalnoj sferi, o čemu je Raport već pisao kako bi paralizovali rad finansijskog i digitalnog stuba države.
No, podsjećamo o Reljićevim rješenjima će sigurno odlučivati Sud BiH jer su najavljene žalbe iz IDDEEA-e, a do tada odgovor na Kojićeva pitanja sigurno može biti dokaz da je Reljićeva blokada IDDEEA-e i UIO BiH čisto bezvlašće, pravno neodrživo i motivisano isključivo političkom agendom iz vrha SNSD-a.