Saša Marković, koji je optužen za davanje mita u aferi 'Korona ugovori', ispričao je u Okružnom sudu u Banjoj Luci da je nekadašnjem direktoru Instituta za javno zdravstvo RS Branislavu Zeljkoviću isplatio najmanje 250.000 KM u kešu, na ime provizije za ugovor o nabavci medicinskih sredstava koji je IJZ sklopio sa njegovom agencijom ”Travel for fan”.
Marković je priznao da je novac isplaćivao u službenim prostorijama Ujedinjene Srpske, čiji je Zeljković član.
Na pitanje tužioca da li je predsjednik te stranke Nenad Stevandić bio prisutan prilikom tih isplata, Marković je odgovorio:
”Mislim da sam ga jednom prilikom vidio ili čuo, ali s njim nisam imao kontakt”, piše ATV.
Marković je iskaz dao u svojstvu svjedoka, nakon što je njegova odbrana obavijestila sud da s tužilaštvom pregovaraju o zaključivanju sporazuma o priznanju krivice, čiji detalji nisu objavljeni.
Svjedok je detaljno opisao kako je došlo do saradnje sa IJZ-om, pojašnjavajući da ”Travel for fan” nije imao dozvolu za nabavku medicinskih sredstava zbog čega je napravljen konzorcijum sa firmom ”Promeding” i njenim direktorom Draganom Dubravcem, koja je imala potrebne dozvole.
Pojasnio je da su mejlom slali na hiljade ponuda za nabavku zaštitnih medicinskih odijela, maski i nekontaktnih termometara, pa ga je Zeljković u martu 2020. godine pozvao na sastanak kojem je prisustvovala i Radmila Barašin, koja je u IJZ-u bila zadužena za pravne poslove.
”Kompletna pravila igre je diktirao Institut. Oni su napisali sve detalje ugovora, vrijednog oko dva miliona maraka”, rekao je Marković.
Nisu plaćali avansno
Pojasnio je da mu je rečeno da je Vlada RS zadužila IJZ za nabavku medicinskih sredstava i opreme, te da na raspolaganju imaju 5,5 miliona. Ništa nisu plaćali avansno, pa ih je obavijestio da ne može finansijskih da obezbijedi toliki posao, pa mu je rečeno pošalje ponudu za 30.000 odijela, 50.000 maski i 500 nekontaktnih termometara.
Odijela su trebala stići iz Kine, po cijeni od 66 KM bez PDV-a. Zbog problema s transportom, od toga je odustao i obavijestio je IJZ da može nabaviti druga odijela, koja su iz BiH. Odijela je nabavio od firme ”Ultimaks” iz Banje Luke, a kako nema uvoza, cijena je smanjena na 50 KM po odijelu.
"Uzorak tog odijela sam odnio u IJZ, jer je Zeljković rekao da to mora odobriti njihova laboratorija. Traženo je da odijela imaju preklop preko rajsferšlusa i rečeno mi je da to možemo ispoštovati. Potpisan je aneks i prva narudžbenica je bila za 10.000 odijela”, istakao je Marković, navodeći da odijela nisu imala odgovarajuću deklaraciju.
Marković kaže da ga je nakon prve isporuke Zeljković pozvao na sastanak, na kojem mu je pružio cedulju na kojoj je bilo ispisano 9 KM. Pitao je šta je to, a Zeljković je pojasnio da mu, po svakom odijelu, mora ”vratiti” toliko novca.
”To nikada ranije nisam doživio… Ni sam ne znam šta je to, provizija ili ne znam… Pristao sam na to. Znao sam da ukoliko odbijem on će prekinuti saradnju, a ja dobavljaču moram platiti…”, naglasio je Marković.
Ispričao je i da se komunikacija sa Zeljkovićem promijenila. Prvo su komunicirali preko ”m:tela”, onda preko ”WhatsAppa”, da bi Zeljković tražio da za komunikaciju koriste ”signal”, kao ”sigurniji” kanal. Tako je i dobio instrukciju da novac donese u prostorije Ujedinjene Srpske u Ulici Jovana Dučića.
Čim bi roba bila plaćena, dio je podizao s računa i nosio Zeljkoviću. Nekad je novac podizao i kao pozajmicu od banke, a nekad od dobiti.
”Najmanje 20 puta sam odnio novac. Radilo se o iznosima od 5.000 do 20.000 KM, koje sam nosio u kesi za piće, fascikli i slično… Ukupno sam mu na ruke odnio najmanje 250.000 KM. Svaki put bi novac dao Zeljković, ali jednom ili dva puta mi je sekretarica rekla da kesu s novcem ostavim na stolu u stranci, što je meni bilo rizično”, ispričao je Marković.
On kaže da je Tužilaštvo BiH takođe pokrenulo istragu o ugovorima koje je sklopio sa IJZ-om. Od tada su mu, zbog te istrage, na privatnom i računu firme blokirana sredstva u iznosu od 253.000 KM i njima ne može raspolagati.
”Bio sam u velikom finansijskom problemu, ali me Zeljković stalno pritiskao da donesem novac, navodeći da i njega pritišću. Ne znam šta je on dalje radio s tim novcem, niti me interesovalo”, rekao je Marković.
Nakon iskustva sa Zeljkovićem, svjedok kaže da više nikada nije poslovao s javnim institucijama.
”Od tada nisam, niti ću ikada više poslovati s nekom javnom institucijom”, naglasio je Saša Marković.
Na pitanje tužioca Sanje Tadić Stojisavljević, svjedok je odgovorio da ne zna po kojoj je cijeni ”Ultimaks” nabavljao sporna odijela, niti je znao da je IJZ zapravo bio četvrti kupac u nizu i da je cijena nekoliko puta uvećavana, što je saznao tek kada je završio u pritvoru. Potvrdio je i da je znao da su odijela u IJZ dolazila u vrećama za smeće, navodeći da su zbog transporta prepakivana u te kese.
Odbrana danas nije unakrsno ispitala Markovića i to će učiniti na narednom ročištu koje je zakazano za 9. septembar. Zeljkovićev branilac Jadranka Ivanović tražila je od suda da dopustio da Markovića istovremeno ispitaju i direktno, što im je i odobreno.
Šta piše u optužnci?
Prema optužnici, ”Travel for fan” je Institutu ponudio 30.000 medicinskih zaštitnih odijela za 66 KM bez PDV po komadu (ukupan iznos 1.980.000 KM bez PDV), zatim 50.000 maski FFP2 za 6,8 KM bez PDV po komadu (340.000 KM), te 500 profesionalnih nekontaktnih digitalnih termometara po cijeni od 137 KM bez PDV po komadu (ukupno 68.500 KM).
Marković je upoznao Zeljkovića s tim da odijela nisu iz Kine, već iz BiH pa su zaključili aneks ugovora kojim je cijena odijela smanjena sa 66 KM na 50 KM ili ukupno sa 1.980.000 KM na 1.500.000 KM bez PDV. Roba je isporučena Institutu bez odgovarajuće medicinske deklaracije, certifikata i standarda, a Zeljković je, iako je znao da se neradi o medicinskim odijelima, protivno interesu službe odobrio njihov prijem. U narednom periodu je potpisao narudžbenici za ista odijela.
Pojašnjava se da je "Travel 4 fun" odijela kupio od firme "Ultimaks" za prosječnu cijenu od 21.91 KM po komadu, a da ih je ta firma nabavila po prosječnoj cijeni od 13,9 KM od Apoteke "Еkofarm" Gacko. Zanimljivo je da je apoteka odijela nabavila po prosječnoj cijeni od 11,08 KM po komadu. Kao četvrtom kupcu u landu prodaje Institut je odijela kupio za cijenu koja je bila uvećana za 251.38%.
U optužnici se navodi da je Marković, na osnovu ugovora o pozajmici sa vlastitom firmom, a kasnije na osnovu dobiti, više puta vršio prenos novca na privatni račun, a potom podizao različite iznose koje je na ime tražene provizije nosio Zeljkoviću.
Poslije prve tranše koju je platio Institut dizao je iznose od 5.000 do 25.000 KM, odnosno ukupno 270.000 KM, koji je u više navrata predavao Zeljkoviću. Poslije druge tranše na isti način mu je predao 85.000 KM. Dodaje se da je Zeljković na taj način sebi pribavio imovinsku korist u iznosu ne manjem od 250.000 KM, a firmi "Travel 4 fun" u iznosu od 578.000 KM na štetu budžeta.
Zeljkovića optužnica tereti za primanje mita i zloupotrebu službenog položaja. Direktor firme "Prokontrol" Slavko Bojić optužen je za pomaganje u zloupotrebi službenog položaja, bivši direktor "Sineks laboratorije" Sani Crljić za pomaganje i direktor "Promedinga" Dragan Dubravac za zloupotrebe u postupku javne nabavke.
