Nova vještačenja tragova pronađenih tokom istrage stravičnog ubistva dvogodipšnje djevojčice Danke Ilić u Srbiji stigla su prethodnih dana u Više javno tužilaštvu u Zaječaru.
Dosad nije pronađen biološki trag djevojčice, odnosno tijelo djeteta do danas nije pronađeno.
Iako su osumnjičeni za ubistvo djeteta, radnici JKP Vodovod u Boru Srđan Janković i Dejan Dragijević priznali zločin, za slučaj je neophodno da tužilaštvo pronađe materijalne tragove koji bi osumnjičene vezali za mjesto zločina, prenosi Nova.rs.
Sudski postupak
Od nestanka dvogodišnje Danke Ilić prošlo je mjesec i po, ali se čini da je dokaza protiv osumnjičenih Jankovića (50) i Dragijevića (50) sve manje, umjesto da ih je sve više.
Advokat Aleksandar Zarić kaže da sudski postupak ne može da se zasniva isključivo na priznanju osumnjičenih i da postoji sudska praksa koja je to pokazala.
Upravo zbog su ključni materijalni dokazi.
„Optužnica i presuda ne može da se zasniva isključivo na priznanju osumnjičenih.
Prvo pitanje je na koji način su dobijena ta priznanja. Da li su oni ispitivani u policiji ili u tužilaštvu, uz prisustvo branioca ili bez njega.
Čvrst dokaz
To utječe na to kako će sud cijeniti priznanja. Ono što tužilaštvu treba je čvrst i nepobitan materijalni dokaz koji bi eventualno pokrijepio ta priznanja.
To bi bio DNK Danke Ilić koji bi je „vezao“ za osumnjičene, da biološki tragovi budu pronađeni ili u kolima u kojima su se osumnjičeni vozili ili na njihovoj odjeći.
Mi nemamo saznanja da poklapanja ima. Još u vrijeme bivše Jugoslavije Vrhovni sud je donio odluku u slučaju Ljubinko Točilovca, optuženog za ubistvo na svirep i podmukao način i prvostepeno osuđenom na smrtnu kaznu, koja je tada bila najstrožija kazna.
Njega je branio advokat Veljko Guberina i presuda Vrhovnog suda bila je da samo priznanje, bez materijalnih dokaza, ne može biti dovoljno za osuđujuću presudu“, objašnjava advokat Zarić.
