Aki Rahimovski bio je jedan od najpoznatijih i najprepoznatljivijih pjevača domaće pop scene. Nakon što su mu prije par dana operacijom ugradili četiri stenta u zagrebačkoj klinici, na šetnji sa suprugom Rahimovski jučer se srušio u Novom Mestu gdje je živio posljednjih godina i preminuo. Još danas ujutro Aki Rahimovski planirao je put u Makedoniju i posjetu majci, te se čuo telefonom s prijateljem Zdravko Sitnovskim u Skoplju i dogovarao da ga ovaj dočeka na aerodromu u Makedoniji, piše Večernji list.
Nekoliko minuta prije smrti Rahimovski je zvao i u Zagreb poznatog klavijaturista nekadašnje grupe Time Tihomira Popa Asonovića s kojim je u stalnom kontaktu, ali Asanović nije imao mobitel pored sebe i tek kasnije vidio je propušten poziv prijatelja kojeg poznaje još od sredine sedamdesetih godina s ljubljanskog Boom festivala, gdje su se i upoznali.
Uz Željka Bebeka radi se o vjerovatno najpopularnijem vokalu domaće muzike čija je instantna prepoznatljivost bila zaštitni znak Parnog valjka, grupe čiji je bio član 47 godina. Kad ste čuli Akija kako pjeva, više nije bilo bitno o kojoj se pjesmi radi, jer, Rahimovski ih je posvajao i svojom vokalnom interpretacijom činio "svojima", što je odlika najboljih vokala.
Upravo ovog marta trebao je s Parnim valjkom nastupiti na velikom koncertu u Areni Zagreb, za koji su već prije dvije godine rasprodali veliki dio ulaznica, ali je zbog pandemije koncert premješten na početak 2022. Nedavno je Parni valjak objavio i datume proljetne turneje koja sad dolazi u pitanje, kao što je i pitanje šta će biti s grupom nakon što je izgubila frontmena i prepoznatljivu figuru koja je u liku i glasu Akija Rahimovskog bila pouzdani interpret pjesama Huseina Husa Hasanefendića. Zadnjih godina Aki Rahimovski postao je ponovo otac, preselio se u Sloveniju, ali je imao i zdravstvenih problema sa srcem, te obavio nekoliko pregleda i ugradio nove stentove.
Pitanje je koliko je intenzivni način života utjecao na njegove zdravstvene probleme i prerani odlazak, ali su baš njegova strast i srčanost kojima je pristupao koncertima, kao i iznimne pjevačke sposobnosti, bile neke od najvažnijih odlika uspješnosti Parnog valjka. Rođen u Nišu 1955., s porodicom se ubrzo preselio u Skoplje i sa sedam godina krenuo u muzičku školu, odsjek klavir i pjevanje. Rahimovski je u Parni valjak ušao 1975. godine i ostao sve do danas. Prethodno član makedonske skupine Tor, na Boom festivalu zapazio ga je menadžer Vladimir Mihaljek Miha i doveo u Valjak, koji se usprkos dva manje uspješna nastupna albuma "Dođite na show" i "Glavom kroz zid" od početka profilirao kao visokoprofesionalna koncertna jedinica, i tu odliku zadržao tokom svih godina duge karijere.
Godine 1979. i albumom "Gradske priče", Hus Hasanefendić napokon pronalazi dobitnu kombinaciju i autorski potpisuje prijeloman album Valjka, na kojemu Rahimovski postaje i prvim interpretom snimljenih Štulićevih pjesama ("Jablan"), da bi već na idućem "Vruće igre" otpjevao i Štulićevu "Kad Miki kaže da se boji". No, ključ uspjeha bile su prije svega Husove pjesme kojima je Valjak idućim albumima "Vrijeme je na našoj strani", "Glavnom ulicom" i "Uhvati ritam" postao najuspješnija zagrebačka rock grupa i konkurent za poziciju najvećih na tadašnjoj jugoslavenskoj rock sceni.
Ali, kao što se jasno čulo već na dvostrukom albumu "Koncert" 1982., Parni valjak bio je visokoprofesionalna koncertna jedinica koja je reputaciju izvanserijskog sastava koji podiže pragove koncertnih uprizorenja postavila kao pravilo zadržano sve do danas. Samo jednom, kad je 2005., na 30. godišnjicu osnivanja sastava, Hus rasformirao sastav, Aki Rahimovski odlučio se za samostalnu karijeru i snimio solistički album "U vremenu izgubljenih" 2007.
Sve ostalo neraskidivo je bilo povezano s Parnim valjkom čiji je bio zaštitni znak i prednji čovjek skoro 50 godina, interpretator pjesma koje su postale "emocionalna prtljaga" najšire domaće publike. U jesen 2009. godine Parni valjak objavio je povratak u sklopu turneje "Karlovačko live" i u Areni Zagreb i Varaždinskoj areni rušio rekorde posjećenosti, skupa s gradovima u Sloveniji, BiH, ili kad su u oktobra 2010. godine dva puta rasprodali beogradsku arenu.
Valjak je s Rahimovskim na sceni znao iskoristiti sve prednosti zalihe pjesama, iskustva i očigledne ambicije da im nastupi budu drugačiji od uobičajenih koncertnih ukazanja. Zapravo se radilo o spektaklima koji su izmiješali nostalgiju i aktualni status, pri čemu su izmijenjene verzije pjesama i gostujući muzičari bili svojevrsno "odmotavanje filma" naprijed i unatrag.
Prije izvrsnog albuma "Zastave" 2000. godine Parni valjak zajedno s Gibonnijem i Majkama učestvovao je na turneji "Činim pravu stvar" kojom su poticali mlađe generacije na izlazak na parlamentarne izbore, poput američke "Rock the Vote" platforme, što je bio jedini izravan politički angažman Valjka, nakon kojega je u Hrvatskoj na parlamentarnim izborima prvi puta SDP smijenio HDZ.
I mada je vrijeme - ali ne vremenska prognoza, nego prolaznost vremena i današnje vrijeme u Hrvatskoj i oko nas - bila tema mnogih novijih Husovih pjesama, kroz Akijeva usta često su progovarali o stvarima o kojima nisu dovoljno pjevali ni dvostruko mlađi muzičari. Već i taj podatak da dobrostojeći veterani, bend koji je punio najveće dvorane i arene, nije zakopao glavu u pijesak, nego su pratili situaciju u kojoj živi i njegova (masovna) publika, govorio nam je zašto je vremenska prognoza Valjka i na jednom od posljednjih albuma "Vrijeme" djelovala autentično i istinito, te zašto je vrijeme svih ovih godina bilo na njihovoj strani.
Ambiciozno izvedeni koncert, pa i o big bandu sa 17 članova poput onih u Studentskom centru, s aranžmanima pjesama pretvorenim u posvete country, reggae, calypso, swing i inim žanrovima, samo su istakle ulogu Akija Rahimovskog kao ceremonijalmajstora nekih od najboljih koncertnih uprizorenja Parnog valjka, pretvorivši ih tijekom godina u hepeninge koji su bez ikakvih izmjena mogli konkurirati inozemnim proizvodima tog tipa.
Parni valjak potvrdio se kao institucija domaće srednje struje pop glazbe koja ne posustaje i predstavlja najdugovječniji domaći bend s aktivnim radnim stažom, koji, izuzev par godina stanke, svira u kontinuitetu od 1975. godine. Podatak da su baš zadnjih godina, prije dolaska pandemije, s proslavom 40-te godišnjice osnivanja benda odsvirali neke od svojih najvećih koncerata po velikim sportskim arenama, s luksuznom scenskom produkcijom i rasprodanim ulaznicama, govori nam da su pod stare dane još i ubrzali ritam koji su uhvatili odavno.
Taj ritam definitivno dolazi u pitanje smrću Akija Rahimovskog, kojeg bi možda mogao zamijeniti njegov sin Kristijan Rahimovski, prilično sličnog glasa. S obzirom na ono što se zadnjih mjeseci događalo s Rolling Stonesima nakon smrti Charlieja Wattsa, treba ostaviti vremena članovima grupe nakon iznenadne smrti ključnog člana za odluku kako, i da li uopće, treba nastaviti dalje.
