Švedska socijaldemokratkinja Margot Wallstrom zahtijevala je 2014. jednaka prava za žene i muškarce u cijelom svijetu. To bi po njezinom mišljenju značilo da žene moraju jednako biti zastupljene u politici, gospodarstvu i društvu te da moraju imati pristup resursima. Ona je upravo tada bila imenovana za ministricu vanjskih poslova svoje zemlje.
Posljedica je bila da je ona poticala zapošljavanje žena u državnim ustanovama, odobravala novac za feminističke projekte u inozemstvu.
„Feministička vanjska politika" postala je dio švedske vladine politike. Takav pristup se odrazio i u drugim zemljama, primjerice Kanadi ili Nizozemskoj.
Preventivno djelovati
Aktivistica Kristina Lunz je među prvim osobama u Njemačkoj koje su se iscrpno bavile tom temom. Ona je suosnivačica berlinskog Centra za feminističku vanjsku politiku (Centre for Feminist Foreign Policy). One savjetuju, istražuju, predlažu drugačijuu vanjsku i sigurnosnu politiku.
„Feminizam pokušava razbiti strukture koje nade polažu u silu", kaže Lunz u razgovoru za DW.
Kao primjer navodi borbu protiv terorizma, 90 posto terorista u svijetu su muškarci. To je, među ostalim, i zato što društvo prihvaća agresivno ponašanje dječaka. A djevojčice se često odgaja tako da budu suzdržane. Te „patrijarhalne strukture" pridonose tomu da su teroristi većinom muškarci.
Taj uzorak se može prepoznati i u vanjskoj i sigurnosnoj politici, koju još uvijek pretežno određuju muškarci i koja, po mišljenju Kristine Lunz, prečesto nade polaže u silu.
Države se naoružavaju da bi u slučaju potrebe i silom preventivno djelovale protiv terorista. To je u suprotnosti s feminističkom vanjskom politikom, koja nade polaže u miroljubivo rješavanje sukoba. Atomske bombe na njemačkom teritoriju Kristina Lunz odbacuje.
Profesor Carlo Masalla, koji na Sveučilištu Bundeswehra u Munchenu predaje međunarodnu politiku, upozorava na opasnost jednostranih koraka u razoružanju.
Zapadne zemlje
"Ako bi zapadne zemlje, među njima i Njemačka, manje novca trošile na odbranu Rusija bi to tumačila kao slabost i ni u kojem slučaju ne bi i sama smanjila izdatke za oružje", kaže on za DW.
On smatra da koncept feminističke politike nije jasno određen.
Čak ni pristaše takve politike nisu jedinstvene.
Postoje oni koji, kako on kaže, zastupaju „maksimalističku verziju" i oni koji pripadaju „realističnoj školi". Jedni bi htjeli pod svaku cijenu miroljubivu, suzdržanu vanjsku politiku, usmjerenu prema utopiji. Drugima je prije svega stalo do toga da potiču žene u diplomaciji, kod vojske i u civilnom društvu, koje se bavi vanjskom i sigurnosnom politikom.
Zastupnica Zelenih u Evropskom parlamentu Viola von Cramon je pragmatična.
"Feministička vanjska politika bi trebala ženu staviti u središte pregovora", kaže ona za DW.
"Interese žena koji su društveno relevantni trebalo bi jače nego do sada naglašavati", smatra Cramon.
Evropska unija je barem na papiru izrazila zanimanje da u pregovorima budu podjednako zastupljene žene i muškarci. U praksi to, međutim, nije uvijek slučaj.
Kao konkretan primjer uspješne feminističke vanjske politike Cramon navodi Kosovo. Kod Srba i kosovskih Albanaca postoje društveno aktivne skupine žena.
"One međusobno njeguju prisne kontakte i kooperativni stil, kaže ova stručnjakinja za istočnu Evropu. Te skupine žena bi mogle potaknuti ono što su dosad sprečavali muškarci i državne ustanove", kaže ova zastupnica u vuropskom parlamentu.
Političke mjere
Drugi primjer navodi Sonja Katharina Schiffers iz Zaklade Heinricha Bölla.
Kod trgovinskih sporazuma sa zemljama u kojima postoji jaka tekstilna industrija Zapad bi trebao postaviti pitanje: kakav utjecaj ima taj sporazum na žene koje rade u tekstilnoj industriji.
"Kao kategorija za analizu bi trebao biti korišten rod. Političke mjere bi se analiziralo s obzirom na to koliko one pogađaju različite spolove i osobe s različitim seksualnim identitetima", kaže ona.
„Osim toga htjeli bismo da žene češće budu veleposlanice", zahtijeva Schiffers.
Viola von Cramon vidi opasnost da podjela uloga iz vremena Angele Merkel bude nastavljena i pod Olafom Scholzom. Po tom bi se kancelarski ured brinuo o velikim igračima na međunarodnoj pozornici: SAD, Kina, Francuska, EU ili Rusija.
Ministarstvu vanjskih poslova bi ostalo njegovanje odnosa s ostalim zemljama. Viola von Cramon kritizira što je Heiko Maas pristao na takvu „degradaciju". Ona se nada da će Annalena Baerbock ojačati ulogu ministarstva vanjskih poslova te da vanjska politika ne smije biti prepuštena kancelarskom uredu.
Carlo Masalla ipak očekuje da će se kancelarski ured i dalje brinuti o odnosima s velikim silama. Dosadašnja podjela uloga u vanjskoj politici će biti nastavljena, kaže on te da će se Baerbock morati orijentirati prema stvarnosti.
Na primjeru Švedske se mogu objasniti proturječnosti feminističke vanjske politike, kaže Masalla.
Švedska se 2014. hvalila da će slijediti drukčiju, feminističku vanjsku politiku. Ali istovremeno je Švedska među onim zemljama u Evropi koje su posljednjih godina povećale izdatke za odbranu. Razlog je to što Stockholm doživljava Rusiju kao prijetnju.
Stručnjaci se slažu u ocjeni da je nova njemačka ministrica vanjskih poslova već sad povukla oštriju liniju prema Rusiji i Kini te da će Baerbock i dalje htjeti provoditi feminističku vanjsku politiku. U Saveznom ministarstvu vanjskih poslova i ustanovama povezanim s njim će se žene jače poticati nego do sada, očekuju stručnjaci.
