Kod kupnje polovnih vozila standardno je pitanje kilometraže. Znači li velika kilometraža nužno i slabiji auto? Pri kupnji se kupci mogu naći u dvojbi: Je li bolje kupiti noviji automobil s većom kilometražom ili stariji s manjom?
Matas Buzelis, stručnjak iz firm CarVertical koja prikuplja podatke o automobilima, kaže da iako je istina da treba izbjegavati automobile s više od 300.000 kilometara, to nije uvijek potrebno. Stariji automobili s manjom kilometražom mogu se činiti kao dobar izbor uprkos njihovoj starosti. Ipak, treba biti oprezan.
“Važan je kvalitet polovnog vozila i način na koji se održava. Ako historija pokazuje konstantno povećanje kilometraže, a automobil je redovito održavan, s njim ne biste trebali imati puno problema. U suprotnom, bolje ga je izbjegavati ili pažljivo ispitati”, kaže.
Međutim, to nužno ne znači da se stariji automobil s puno prijeđenih kilometara još ne mogu koristiti. Prema riječima stručnjaka, postoje i iznimke. Kao primjer navodi polovne automobile marke Mercedes-Benz, koji znaju imati i 400.000 kilometara, ali su još uvijek dobri.
Važna je historija i gdje su skupili kilometre
Prema Buzelisu, “zlatno doba” za kupnju polovnog automobila je između tri i pet godina.
Tada je vozilo već uvelike amortizirano, a u sljedećih tri do pet godina amortizacija se više neće tako brzo povećavati.
“Postoje vozila koja mogu prijeći 200.000 kilometara u samo nekoliko godina. Posebno su noviji dizelski automobili vrlo pogodni za duža putovanja. Bitno je, međutim, da su skupljali kilometre na autocestama, a ne u gradskom prometu”, kaže Buzelis.
Međutim, uvijek vrijedi uzeti u obzir podatke o servisnoj historiji.
“Bez ovih podataka svaki automobil može predstavljati curenje novca”, kaže Buzelis.