Program Lebensborn je osmislio Schutzstaffel krajem 1935. godine, kako bi promovirao rast njemačke "zdrave arijevske" populacije, piše nationalgeographic.rs.
Sam izraz Lebensborn znači - izvor života. Program je osmišljen kako bi bio "izvor" budućih generacija djece rođene u porodicama koje su nacističke vlasti smatrale "rasno vrijednima".
Program je bio pod velikim utjecajem nacističke rasne ideologije i teorije eugenike. U program su primani samo zdravi kandidati koji su mogli zasnovati svoju "arijevsku lozu". SS je pregledao medicinske historije pojedinaca, kao i njihove porodične kartone.
Kandidate su odbijali na osnovu rasne "nečistoće" ili zbog zdravstvenih problema, kako ličnih, tako i porodičnih.
Projekt Lebensborn je imao za cilj stvaranje napredne i zdrave rase Nacističke Njemačke. Ali po koju cijenu?
Nacističke teorije eugenike su unaprijedile ideju po kojoj su osobine poput lojalnosti i hrabrosti nasljedne i da se mogu unaprijediti kod budućih generacija. SS se nadao da će kroz program stvoriti snažnu, elitnu i "rasno čistu" njemačku populaciju s ciljem da koloniziraju osvojeni teritorij.
Vođa SS-a, Heinrich Luitpold Himmler vjerovao je da su njihovi članovi biološka i rasna elita nacističke Njemačke. On je sam često nadgledao mnoge aspekte programa. Stalno im je govorio kako se trebaju rano ženiti i imati velike porodice s najmanje četvoro djece. Članovi SS-a i njihova omladina morali su proći liječničke preglede i potvrditi svoje "arijevsko" porijeklo prije nego što bi se vjenčali, kako bi im djeca bila "vrijedna". Propagirano je i pružanje financijske pomoći članovima sa velikim porodicama, ali relativno malo ih je zaista i primilo.
Pored zdravih i "čistih" muškaraca, program je bio fokusiran i na privlačenje neudatih "arijevskih" žena. U to vrijeme je u Njemačkoj vladalo snažno suprotstavljanje samohranom majčinstvu. Program je iz tog razloga nudio samohranim majkama usluge usvajanja njihove dece uz financijsku nadoknadu.
Nacistički režim je ojačao postojeće njemačke zakone koji su zabranjivali većinu abortusa, piše nationalgeographic.rs.
Istovremeno su i upravljali sudovima za "nasljedno zdravlje" koji su nalagali abortuse i sterilizaciju ljudima koji nisu odgovarali njihovim standardima.
Unatoč povećanim kaznama režima za sprovođenje abortusa, Himmler je procijenio kako se u Njemačkoj svake godine prekine najmanje 100.000 "biološki vrijednih" trudnoća.
Zato je u okviru programa postojalo i nekoliko privatnih skrivenih rodilišta, obično na seoskim imanjima. Himmler se nadao da će na taj način motivirati žene da zadrže trudnoću, da ne abortiraju, ali da rode u nekoj od bolnica programa, daleko od porodica i svih koji bi ih osuđivali.
Kako su cilj bile trudne neudane žene koje žele izbjeći javnu sramotu, domovi su im garantirali anonimnost.
Domovi Lebensborn su dizajnirani tako da budu ugodni prostori u kojima bi žene mogle udobno živjeti i dobiti svu potrebnu njegu prije, tokom i nakon porođaja.
Također, već u brošuri je ženama bilo objašnjeno kako moraju dobiti dozvolu od centralnog ureda Lebensborna da odvedu svoje novorođenče kući. Ukoliko ne dobiju dozvolu, program je preuzimao starateljstvo nad djecom i određivao gdje će biti odgajani.
Potreba za programom je rasla sa Himmlerovom sve većom zabrinutošću da će neizbježne njemačke žrtve koštati naciju hiljade njenih "rasno najvrjednijih" vojnika.
S druge strane, rat je pružio nove mogućnosti koje je program počeo koristiti. Na primjer, nekoliko novih domova Lebensborna osnovano je na teritorijima koji su bili okupirani. Nemački SS-ovci, vojnici i civili su - ženama kod kojih se moglo utvrditi "arijevsko porijeklo" i zdravlje - pravili djecu nad kojom bi kasnije brigu preuzimao program.
Program je također sudjelovao u otmicama djece. Tokom rata, SS je tražio Nijemce koji su živjeli u stranim zemljama i vraćao ih u Treći Reich. Hiljade djece, uglavnom iz istočne i jugoistočne Evrope, oteto je zato što su imali njemačko porijeklo ili jednostavno "odgovarajuće rasne karakteristike". Program Lebensborn je pomogao da se ova djeca smjeste u njemačke porodice koje su vjerovale da su djeca ratna siročad.
Himmler se nadao kako će program postati izvor budućih generacija rasne elite nacističke Njemačke.
Međutim, nije sve bilo onako kako su se nadali.
Iako su tvrdili da podržavaju najviše standarde moderne medicine, pojavile su se ozbiljne pritužbe na kvalitetu medicinske njege. Kako se program odvijao u tajnosti, niko o tome nije javno govorio.
Himmler je procijenio kako 100.000 "biološki vrijednih" njemačkih žena ilegalno abortira svake godine, unatoč povećanim kaznama. Svejedno, program je imao problema privuči žene koje ispunjavaju uvjete. Oko 7.000 djece je rođeno u domovima Lebensborna tokom devetogodišnjeg postojanja programa, što im nije bilo dovoljno. Iz tog razloga, u domovima je bilo više otete djece.
Ovaj program je iza sebe ostavio brojne razorene domove i porodice. Također je ostavio generaciju djece prisiljene na borbu s krizom identiteta, kao i s društvenom stigmom koja ih je često pratila zbog toga što su bili povezani s nacističkim eugeničkim programom, zaključuje nationalgeographic.rs.
Teorija eugenike
Eugenika je program za poboljšanje ljudske vrste. Cilj je bio spriječiti "inferiorne ljude" u stvaranju djece, što se nazivalo negativna eugenika; i poticati "superirone" da se što više razmnožavaju, što je bila pozitivna eugenika.
Pojam je nastao kovanicom grčkih riječi - eu i -genos, što bi u doslovnom prijevodu značilo "dobri geni".
Prema ideji eugenike, ljudski progres je ugrožen širenjem gena ljudi koji su siromašni, slabi i bolesni i oni bi trebali biti eliminirani putem prirodne selekcije.
Eugenički pokret potiče iz 19. vijeka, razvijajući se pod utjecajem Francisa Galtona u Velikoj Britaniji i Charlesa Davenporta u SAD-u. Ovo je u Sjedinjenim Državama dovelo do pojave regulirane sterilizacije i manije za stvaranjem genetski naprednih porodica.
U Evropi se sa Hitlerom situacija otela kontroli. Preuzimajući ove ideje, Hitler ih je primjenjivao kroz masovne eutanazije, sterilizacije i plinske komore.
