Velika Britanija je u petak ponovo pozvala da se Rusiji zabrani platna mreža Swift, koja je ključna za nesmetanu transakciju novca širom svijeta.
Ministar odbrane Ben Wallace rekao je za BBC: "Britanija želi da se Swift sistem isključi za Rusiju. Ali, nažalost, sistem Swift nije pod našom kontrolom. To nije jednostrana odluka."
Zabrana Rusije iz sistema - koji koriste hiljade banaka - pogodila bi bankarsku mrežu zemlje i pristup fondovima.
Ali mnoge vlade strahuju da bi to naškodilo njihovim vlastitim ekonomijama i kompanijama jer bi kupovina nafte i plina od Rusije, na primjer, bila poremećena.
Smatra se da se Njemačka opire zabrani Swifta. A francuski ministar finansija Bruno Le Maire rekao je u petak da će se ta opcija koristiti samo kao posljednje sredstvo.
Šta je uopće Swift?
Swift je globalna finansijska arterija koja omogućava nesmetan i brz transfer novca preko granica. To je skraćenica od Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication.
Stvoren 1973. godine sa sjedištem u Belgiji, Swift povezuje 11.000 banaka i institucija u više od 200 zemalja.
Ali Swift nije tradicionalna banka. To je svojevrsni sistem za razmjenu trenutnih poruka koji obavještava korisnike kada su uplate poslane i stigle.
Šalje više od 40 miliona poruka dnevno, dok trilioni dolara mijenjaju vlasnika između kompanija i vlada.
Smatra se da više od 1% tih poruka uključuje ruska plaćanja.
Ko posjeduje i kontroliše Swift?
Swift su kreirale američke i evropske banke, koje nisu htjele da ni jedna institucija razvija vlastiti sistem i ima monopol.
Mreža je sada u zajedničkom vlasništvu više od 2.000 banaka i finansijskih institucija.
Njega nadzire Nacionalna banka Belgije, u partnerstvu sa glavnim centralnim bankama širom svijeta - uključujući Federalne rezerve SAD i Banku Engleske.
Swift pomaže svojim članovima da omogući sigurnu međunarodnu trgovinu i ne bi trebao zauzimati stranu u sporovima.
Međutim, Iranu je zabranjen pristup Swiftu 2012. godine, kao dio sankcija zbog njegovog nuklearnog programa. Izgubila je skoro polovinu prihoda od izvoza nafte i 30% vanjskotrgovinske razmene.
Swift kaže da nema utjecaja na sankcije i da svaka odluka o njihovom uvođenju ostaje na vladama.
Kako bi zabrana Swifta Rusiji utjecala na to?
Ruske kompanije bi izgubile pristup normalnim glatkim i trenutnim transakcijama koje pruža Swift. Plaćanje vrijedne energije i poljoprivrednih proizvoda bilo bi ozbiljno poremećeno.
Banke bi vjerovatno morale da rade direktno jedna s drugom, dodajući kašnjenja i dodatne troškove, i na kraju ukidajući prihode ruske vlade.
Rusiji je prijetilo protjerivanjem Swifta i prije - 2014. godine kada je anektirala Krim. Rusija je rekla da bi taj potez bio jednak objavi rata.
Zapadni saveznici nisu išli naprijed, ali prijetnja jeste potaknula Rusiju da razvije svoj vlastiti, vrlo mlad sistem prekograničnog transfera.
Kako bi se pripremila za takvu sankciju, ruska vlada je stvorila Nacionalni sistem platnih kartica, poznat kao Mir, za obradu plaćanja karticama. Međutim, nekoliko stranih zemalja ga trenutno koristi.
Zašto je Zapad podijeljen oko Swifta?
Uklanjanje Rusije bi naštetilo kompanijama koje isporučuju robu u Rusiju i kupuju od nje, posebno Njemačkoj.
Rusija je glavni snabdjevač Evropske unije naftom i prirodnim gasom, a pronalaženje alternativnih zaliha neće biti lako. Kako cijene energije već rastu, dalji poremećaji su nešto što mnoge vlade žele izbjeći.
Kompanije kojima Rusija duguje novac bi morale da pronađu alternativne načine da budu plaćene. Neki ljudi kažu da je rizik od međunarodnog bankarskog haosa prevelik.
Aleksej Kudrin, bivši ruski ministar finansija, sugerisao je da bi isključenje iz Swifta moglo smanjiti rusku ekonomiju za 5%.
Ali postoje sumnje u trajni uticaj na rusku ekonomiju. Ruske banke bi mogle usmjeravati plaćanja preko zemalja koje nisu uvele sankcije, poput Kine, koja ima svoj platni sistem.
Postoji određeni pritisak američkih zakonodavaca za zabranu, ali predsjednik Joe Biden kaže da preferira druge sankcije, uglavnom zbog štete po druge ekonomije i zemlje.
A odluka o zaustavljanju pristupa Rusiji i dalje bi bila potrebna podrška evropskih vlada, od kojih su mnoge nevoljne zbog mogućnosti da naškode sopstvenoj ekonomiji.
