Dan prije nego što je Sonya Massey, 36-godišnja crnkinja u Springfieldu, Illinois, ubijena od strane policajca, njena je majka nazvala 911.
"Ljudi su mi rekli da nazovem 911", rekla je dispečeru, izvijestivši da je njena kćerka je imala nervni slom. "Ona misli da je svi progone", objasnila je i dodala: "Molim vas, ne šaljite ratoborne policajce koji imaju predrasude, molim vas… Oni su strašni." Sljedeći dan, gospođa Massey je sama nazvala hitnu i prijavila da se boji uljeza. Pokazalo se da su strahovi njene majke bili potpuno opravdani. U roku od nekoliko minuta nakon njihovog dolaska, jedan od dvojice policajaca koji su odgovorili, Sean Grayson, prijetio je da će joj "upucati jebeno lice" osim ako joj ne ispadne lonac vrele vode koji je micala sa štednjaka. Onda je učinio upravo to, piše Economist.
Sve je snimljeno
Ubistvo 6. jula, u cijelosti snimljeno kamerama na tijelu, posebno je užasan primjer policajca koji je pucao u nenaoružanu crnkinju. Grayson je uhapšen i optužen za ubistvo. Njegov šef, šerif okruga Sangamon, podnio je ostavku nakon što mu je to rekao J. B. Pritzker, guverner Illinoisa. Kamala Harris, sada demokratska kandidatkinja, nazvala je porodicu Massey i pozvala Kongres da usvoji zakon o reformi policije koji je dugo odugovlačio. Donald Trump je, upitan o tome, donekle odstupio od prethodnog obećanja da će policajcima dati imunitet od krivičnog gonjenja.
No, zapanjujuće je i ono što se nije dogodilo. Samo je nekoliko demonstranata marširalo kako bi osudilo ubistvo. Niko se nije pobunio. "Moj osjećaj je da ljudi ne reagiraju tako žestoko", kaže Sharon Fairley sa Univerziteta u Chicagu.
Slučaj Massey samo je jedan od gotovo 850 policijskih ubistava ove godine. Godine 2020., nakon ubistva Georgea Floyda od strane policajca iz Minneapolisa, političari svih boja kože obećali su reformu i odgovornost. Ipak, broj policijskih ubistava nastavio je rasti. Prema bazama podataka koje održava Washington Post i Mapping Police Violence, nevladina organizacija, 2024. je na putu da bude najsmrtonosnija godina kada su u pitanju policijske pucnjave u najmanje deset godina. Prethodni rekord postavljen je prošle godine. Pa ipak, prema ispitivanju Gallupa, povjerenje u policiju je poraslo ove godine - oštro među rasnim manjinama. Zašto?
Postoji neki razlog za mišljenje da su reforme nakon Floydovog ubistva 2020. imale učinka, sugerira Fairley. "Mnoge policijske uprave… stvarno rade na poboljšanju svog angažmana u zajednici", kaže ona. U mnogim su gradovima smanjene neke nepopularne vrste policijskog nadzora, poput masovnog zaustavljanja saobraćaja radi traženja oružja. To je možda pomoglo nepovjerenju prema policiji, kaže ona.
Jedan od razloga porasta policijskih pucnjava moglo bi biti to što se policajci suočavaju s više prijetnji. Prema podacima FBI-a, više policajaca je ubijeno tokom obavljanja dužnosti u tri godine do 2023. nego u bilo kojem trogodišnjem periodu u proteklih 20 godina. Prodaja oružja je porasla, pa su kriminalci bolje naoružani.
Podaci ipak sugeriraju da to nije cijela priča. Samuel Sinyangwe iz Mapping Police Violence ukazuje na značajnu promjenu. Udio smrtonosnih pucnjava u velikim gradovima je pao. Porast je došao iz ureda okružnih šerifa koji uglavnom pokrivaju ruralna područja. Šerifi sada čine trećinu policijskih ubistava, u odnosu na oko petinu prije deset godina.
Nakon policijskih ubistava koja su rezultirala neredima u Fergusonu, Missouriju i Baltimoreu 2014. i 2015., mnoge su policijske uprave usvojile bolje prakse, poput slanja stručnjaka za mentalno zdravlje na poziv s policijskim službenicima. "To je bilo snažno koncentrirano u velikim gradovima koji su bili malo politički progresivniji", kaže Sinyangwe. Rezultat je bio manji broj ubistava. Manje policijske uprave, često s izabranim šerifima, nisu usvojile takve promjene. A kad su shvatili koliko su nepopularne lijeve ideje o "definanciranju" policije, čak su i "progresivni" čelnici ohladili oko daljnjih policijskih reformi. Čini se da se policiji više vjeruje jer je političari nerado kritiziraju, tvrdi Sinyangwe.
Hitno potrebne promjene
Pucnjava na Massey pokazuje da policijske uprave još uvijek hitno trebaju promjene. Jedan pozitivan napredak je da je Grayson, ubica, brzo uhapšen i optužen. Ipak, odgovornost za nasilnički rad policije i dalje je rijetkost, kaže Philip Stinson, profesor na Državnom univerzitetu Bowling Green u Ohiju koji je vodio bazu podataka policajaca osuđenih za zločine u posljednjih 20 godina. Broj optuženih za ubistva ostao je prilično dosljedan sve to vrijeme, kaže on - oko 20 godišnje.
Manjak osoblja možda je doveo do lošijeg zapošljavanja. S manje ljudi koji žele ići u policiju, s snižavanje standarda zapošljavanja, kaže Neil Gross s Colby Collegea u Maineu. Grayson je bio osuđen za vožnju u pijanom stanju, ali ga je ipak zaposlio okrug Sangamon.
Ni u jednoj drugoj bogatoj zemlji policajci ne ubijaju toliko ljudi kao u Americi. U Britaniji broj policijskih pucnjava sa smrtnim ishodom rijetko prelazi dva ili tri godišnje. U Americi je oružje daleko češće, što čini policiju nervoznijom. Ali prema bazi podataka Washington Posta o gotovo 10.000 ubistava od 2015., samo šest od deset žrtava bilo je naoružano pištoljem. Kao što pokazuje poziv majke Massey, policajci i dalje moraju više raditi na izgradnji povjerenja – što je ono što zapravo sprečava kriminal.
