Rusija je od srijede trebala isplatiti 117 miliona dolara ulagačima koji imaju dvije državne obveznice denominirane u dolarima. Vjerovatno će izvršiti plaćanja, ali vjerovatno u rubljama, a ne u dolarima. Neki ruski dužnički ugovori dopuštaju takav aranžman; dvije dotične obveznice nemaju. Rusija ima razdoblje odgode od 30 dana unutar kojeg može izvršiti plaćanja na uobičajen način. Ako to ne učini, vjerovnik će ga vjerovatno proglasiti neispunjenim, piše The Guardian.
Državne neispunjene obaveze šalju šokove kroz globalni financijski sistem. Oni signaliziraju da dužnik na samom vrhu monetarnog sistema – država – ili ne želi ili nije u stanju ispuniti svoje obaveze. Budući da se u modernom monetarnom sistemu državni dug općenito tretira kao krajnja sigurna imovina, ovo je šok koji nadilazi arenu visokih financija. Ruska neplaćanja dva su puta u modernoj povijesti potresla globalni financijski sistem. Godine 1917. boljševici su se odrekli dugova ruskog carstva, pogoršavajući odnose s bivšim saveznicima Rusije, prije svega Francuskom, u narednim desetljećima. Godine 1998., u financijskoj krizi koja je definirala uspon Vladimira Putina na vlast, Rusija je platila svoj unutrašnji dug i dio vanjskog duga iz sovjetske ere. Reperkusije su bile dovoljno značajne da dovedu do raspada LTCM hedge fonda, najvećeg na svijetu, u New Yorku.
Trenutni predstojeći status nije ništa sličan ni jednoj od tih prilika. Prije samo nekoliko mjeseci Rusija je bila najbolje rankirana po iznosu državnog duga. Imala je samo 38 milijardi dolara nepodmirenog duga u stranoj valuti, od čega je samo 20 milijardi dolara bilo u vlasništvu stranih ulagača – malen iznos za ekonomiju vrijednu trilione dolara. Plaćanje koje sada treba platiti, 117 miliona dolara, mali je dio onoga što Rusija nastavlja zarađivati svaki dan za svoj izvoz nafte i plina. Samo za plin Rusija je prije dvije sedmice zarađivala više od 700 miliona dolara dnevno.
Rusija će platiti u svojoj lokalnoj valuti ne zato što ne može pronaći 117 miliona dolara, ili zato što je jednostrano odlučila da su ti dugovi odvratni i da ih ne treba servisirati. Ne plaća svojim inozemnim vjerovnicima jer je upletena u asimetrični proxy rat sa zapadom, borbu u kojoj je potonji odlučio naoružavati financijski sistem.
Odlučujući trenutak nastupio je u subotu, 26. februara, s najavom sankcija centralne banke. To je dovelo do pada rublje i prisililo na zatvaranje ruskih financijskih tržišta. U narednim mjesecima inflacija u Rusiji će porasti. Kako bi se zaustavilo povećanje cijena, kamate su divljački povećane. Rusija će teško doći do vitalnog uvoza. Ekonomisti procjenjuju da bi se ruska ekonomija mogla smanjiti za 15 posto ili više.
Sve su to strašne vijesti za ruska domaćinstva i kompanije. No, ako se nešto može naučiti iz iskustva Irana to je da neće doći do potpunog kolapsa ruske ekonomije. Budući da je samo SAD, koji gotovo ne troši rusku naftu, do sada uveo embargo na ruski izvoz energije, Rusija i dalje zarađuje čvrstu valutu. Nagomilavši deviznu zaradu, ima dovoljno deviznih rezervi da podmiri cijeli svoj devizni dug više od 12 puta. Problem Rusije nije financijski nego politički. Ne može pristupiti svojim stotinama milijardi deviznih rezervi zbog evropskih i američkih sankcija. Sa svoje strane, zabranio je stranim ulagačima da prodaju svoja ruska ulaganja. A kada izvrši uplatu od 117 miliona dolara u rubljama, nije očito da će njeni strani vjerovnici moći otvoriti bankovne račune u Rusiji na koje će ih primati.
Tretirati ovo kao uobičajeno neispunjavanje znači upustiti se u šaradu: to je jedna mjera u financijskom ratu. S obzirom na sankcije koje smo uveli, iskreno je glupo očekivati išta manje.
Gubitnici će biti zapadni privatni ulagači u ruske obveznice. Njihovi interesi – ne samo oligarsi – bili su žrtvovani u trenutku kada su sankcije objavljene. BlackRock, najveći svjetski upravitelj fondova, gotovo je u potpunosti otpisao 18,2 milijarde dolara ruske imovine koju je imao početkom godine. Praktično svaki veliki zapadni brend povlači se iz Rusije. Neki će u tom procesu pretrpjeti velike gubitke, nanoseći bol i svojim investitorima i stotinama hiljada Rusa koji rade s njima. Etiku na stranu, s poslovnog stajališta ima savršenog smisla. Niko ne želi štetu reputaciji.
Inozemni vjerovnici ruske vlade su u drugačijem položaju. Njihov interes nije bio u prodaji hamburgera ili samostalnog namještaja običnim Rusima. Svoj novac stavljaju izravno na financiranje ruske države. Prospekti ruskih obveznica izdani od aneksije Krima 2014. posebno se odnose na geopolitičke napetosti sa zapadom i rizik od sankcija. Znajući dobro šta financiraju, zapadni investitori su ih pokupili. Ta oklada je sada propala.
Pravni zahtjevi ruskih vjerovnika mogu biti odvratni, ali su također moćni. Ako su dovoljno besramni da traže svoje neisplaćene kredite putem sudova u Londonu ili New Yorku, mogli bi dobiti založno pravo na imovinu ruske vlade, dok istinske žrtve Putinove agresije, prije svega Ukrajinci, nemaju takav pristup. Dužnički aktivisti širom svijeta zalagali su se za donošenje zakona u glavnim zemljama vjerovnicima kako bi se lešinarskim fondovima zabranilo iskorištavanje problematičnih suverena. Vrijeme je da se zakonima u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u osigura da, ako iko može podnijeti financijska potraživanja protiv Putinova režima, to ne budu oni koji žele profitirati ulažući u njega.
