Pet je do dvanaest. Još samo nekoliko godina i više niko neće moći biti izveden pred sud zbog uloge koju je imao u nacionalsocijalizmu. Osumnjičeni ili nisu živi ili više ne mogu biti izvedeni pred sud. Njemačko pravosuđe trenutno se bavi sa 17 slučajeva ljudi osumnjičenih za zločine iz doba nacizma, od kojih niko nije mlađi od 95 godina. Od četvrtka će pred Okružnim sudom u Neuruppinu odgovarati stogodišnjak koji je bio čuvar u koncentracijskom logoru Sachsenhausenu u blizini Berlina.
Državno tužilaštvo ga optužuje da je "svjesno i voljno" pomagao u ubijanju logoraša između 1942. i 1945. godine. Optužnica ga tereti za, kako se to pravnim jezikom kaže, učešće u ubistvu u 3.518 slučajeva, piše Christoph Hasselbach za Deutsche Welle.
On je tokom svog rada u koncentracijskom logoru, između ostalog, pridonio strijeljanju sovjetskih ratnih zarobljenika. U navodima optužnice se navodi da se radi o pomaganju u izvršenju ubistava upotrebom otrovnog plina. Zatvorenici su također ubijani "neadekvatnim zbrinjavanjem te stvaranjem i održavanjem uvjeta opasnih po život", a osumnjičeni je također imao ulogu u tome.
Koncentracijski logor Sachsenhausen u Oranienburgu, sjeverno od Berlina, imao je posebno značenje u vrijeme nacionalsocijalizma: od kako je podignut 1936. godine služio je kao uzor za gradnju drugih koncentracijskih logora. Kasnije je bio administrativno centar cijelog sistema koncentracijskih logora, a bio je i kamp za obuku SS-ovaca. Ukupno je u njemu bilo zatvoreno 200.000 ljudi. Desetine hiljada su strijeljani, ubijeni plinom ili su umrli u okrutnim medicinskim eksperimentima, odnosno od posljedica nehumanih uvjeta zatočeništva. Čak su i krajem aprila 1945., kada je Crvena armija već bila ispred Oranienburga, SS-ovci otjerali više od 30.000 ljudi na takozvane marševe smrti, s kojih se nije vratilo na hiljade zarobljenika.
Suđenje protiv stogodišnjeg čuvara logora održava se tek sada, jer, kako je za Deutsche Welle rekao viši državni tužilac Thomas Will: "Optuženik nam nije bio poznat sve do pretraživanja dokumenata u Državnom vojnom arhivu u Moskvi, koje je zaplijenila Crvena armija. Nakon što smo utvrdili njegovo mjesto boravišta i proveli prethodno istragu o osumnjičenom i njegovom djelovanju u Sachsenhausenu, u ožujku 2019. smo predali postupak državnom tužilaštvu."
Thomas Will je na čelu Centralnog ureda za istragu nacionalsocijalističkih zločina u Ludwigsburgu u Baden-Württembergu. Od svog osnivanja 1958. godine ovaj ured prikuplja informacije o nacističkim zločincima u sklopu predistražnih radnji i potiče istrage javnih tužilaštava u njemačkim pokrajinama.
Ubistva i učešće u ubistvima ne zastarijevaju
Treba li jednom stogodišnjaku suditi za djela koja su se dogodila prije 80 godina, i to jednom relativno gledano "malom kotačiću" u velikom mehanizmu nacionalsocijalističkog stroja za ubijanje? Thomas Will kaže: "Da, treba! Na Konferenciji ministara pravosuđa u Stuttgartu u junu 2015. dogovoreno je da će Centrala za traženje nacističkih zločinaca nastaviti s radom u dosadašnjem obliku sve dok postoji kazneno gonjenje, odnosno sve dok se počinitelji mogu identificirati. Pod dva, zločini ne mogu zastarjeti, to je zakonski isključeno, posebno s obzirom na dimenzije nacističkih zločina. To znači da se uopće ne postavlja pitanje, treba li voditi procese, jer se oni moraju voditi. A cilj kaznenog postupka uvijek je utvrđivanje pojedinačne krivice."
Do prije desetak godina samo je dokaz o direktnoj, ličnoj umiješanosti u ubistva bio uvjet za krivično gonjenje. Bivši čuvari koncentracijskih logora pojavili su se na nacističkim procesima još 1960-ih i 1970-ih, ali samo kao svjedoci. To se promijenilo 2011. godine presudom bivšem nadzorniku koncentracijskog logora Johnu Demjanjuku. Ono što se od tada promijenilo, kaže Will, "jest da čak i samo obavljanje službe u koncentracijskom logoru tokom prepoznatljivih sistemskih ubistava može opravdati krivičnu odgovornost za saučešće, odnosno pomaganje i podržavanje ubistava u mjeri u kojoj je to potkrijepljeno relevantnim dokazima na glavnoj raspravi, kao i da se na temelju toga ne mora utvrđivati konkretna, individualna krivica za ubistvo zatvorenika."
Presuda Demjanjuku
Demjanjuk je 2011. u Münchenu u 91. godini osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu zbog pomaganja u ubistvu u više od 28.000 slučajeva. U presudi je navedeno da je on bio dio nacističkog stroja za istrjebljenje. Od tada je više osumnjičenih izvedeno pred sud i osuđeno, jer su kao čuvari u koncentracijskim logorima pomagali u ubistvima, znajući da se nad zatvorenicima provode sistemska ubistva ili da se zatvorenike drži u uvjetima koji dovode do njihove smrti ("svjesno i namjerno"). U julu 2020. Okružni sud u Hamburgu osudio je 93-godišnjeg bivšeg čuvara koncentracijskog logora Stutthof u blizini Gdanjska na dvije godine zatvora uvjetno, zbog saučesništva u ubistvu u 5.232 slučaja.
Hoće li u preostalih nekoliko slučajeva doći do suđenja ovisi o sposobnosti osumnjičenih osoba poodmakle starosne dobi da budu izvedene pred sud. Prema ljekarskom nalazu, stogodišnjaku, kojem počinje suđenje u četvrtak, može se suditi dva do dva i po sata dnevno. Sud je do januara odredio 22 dana suđenja. Za optuženika je pripremljena posebna prostorija da se može odmoriti, piše Deutsche Welle.
