Da se bavimo teorijama zavjere, onda bi jedna išla otprilike ovako: komunistička Kina pustila je korona virus u svijet kako bi uništila zapadni kapitalizam i liberalnu demokratiju, ojačala diktature, zaustavila globalizaciju, osakatila slobodni svijet i promovirala se kao nova globalna velesila. Uz 5G mrežu, naravno.
Nema, nažalost, sumnje da je korona aktivirala mali milion teorija zavjere, ali i bez njih jasno je da je globalna pandemija pokrenula rušilački domino efekt u kojem se ruše teško izgrađivani savezi, ugrožavaju ustaljeni odnosi i narušavaju tekovine moderne civilizacije koja se širila od zapada prema istoku. Sad se ruši od istoka prema zapadu, piše Express.hr.
Točak historije nezaustavljivo se vraća
Francis Fukuyama proglasio je period nakon pada komunizma, obilježen uvođenjem tržišne ekonomije i liberalne demokratije, “krajem historije”. Ipak, čini se da se točak historije sad nezaustavljivo vraća, rušeći pred sobom one vrijednosti za koje smo se desetljećima borili i koje smo počeli uzimati zdravo za gotovo. Kao, recimo, slobodu kretanja.
Komunistička Kina sedmicama je skrivala epidemiju korona virusa u Wuhanu, progonila ljekare-zviždače, stopirala i zatvarala blogere i novinare, zaustavljala glas o epidemiji umjesto da se posvetila zaustavljanju epidemije. Ali onda je isto napravio i Donald Trump odbijajući priznati opasnost i pripremiti naciju na epidemiju, ponašajući se kao da se ništa ne događa. Slično je postupio i Boris Johnson u Velikoj Britaniji.
I komunistička diktatura i države utemeljiteljice liberalne demokratije imale su vrlo sličan pristup pandemiji. Služile su se sličnim metodama, skrivajući ne samo slabosti svojega režima, nego i propast sistema za koji oni snose najveću odgovornost.
Korona je u Ameriku donijela kolaps zdravstvenog sistema, kolaps ekonomije, kolaps društva, kolaps solidarnosti koje ionako nije bilo, iznijela na vidjelo ono najgore od vlasti, koja je i ovaj problem dočekala s ignorancijom i prezirom kao i sve druge. Ipak, u čemu je razlika? Komunizam kao sistem počiva na poslušnosti i pokornosti, na gušenju kritike i javnosti, na diktaturi jedne stranke ili jedne osobe.
Liberalna demokratija otvara prostor diktatorima, populistima i radikalima
Taj sistem je u svojoj suštini faličan, neefikasan i nepouzdan te je stoga potrebna naročita stega da ga se održava na vlasti. Strah od pokazivanja slabosti sistema nadmašuje strah od ugrožavanja stanovnika i uništavanja svijeta. Sjetimo se Černobila, pogledajmo koronu u Kini.
Liberalna demokratija zapadnog tipa, pak, kao sistem počiva na saradnji građana, na otvorenosti i izloženosti kritici, na slobodi i solidarnosti, na efikasnosti kojom se osiguravaju kvaliteta i način života. Ta društva, poput recimo njemačkog, mogu se lakše nositi s ovakvim pandemijama jer su snažnija i računaju na saradnju.
Ipak, krhka liberalna demokratija u ovakvim situacijama otvara prostor diktatorima, demagozima, populistima i radikalima. A upravo strah od pandemije, strah od smrti, pogodno je tlo za jačanje svih onih diktatora koji koriste paniku kako bi se dokopali vlasti ili učvrstili na njoj.
U Hrvatskoj, recimo, HDZ koristi svaku priliku da koronu upotrijebi kao argument za stišavanje opozicije, kritike ili bilo kakvog protivljenja. U Mađarskoj, Viktor Orban koristi koronu kako bi dodatno zacementirao svoj diktatorski model vladanja. U SAD-u Donald Trump ušutkava novinare, nastoji začepiti usta stručnjacima i od onoga ko je potpalio požar pokušava se pretvoriti u onoga koji ga gasi. Naravno, vlastoručno. Bitan je on, a ne sistem.
Liječi metodama 19. stoljeća i otvara vrata metodama vladanja iz 19. stoljeća
Već je rečeno da se pandemija 21. stoljeća liječi metodama 19. stoljeća - izolacijom, socijalnom distancom, bazičnom higijenom - ali otvara vrata metodama vladanja iz 19. stoljeća. Paradoksalno, korona virus razotkrio je slabosti diktatura, ali i pomogao učvrstiti vladavinu diktatora.
Diktatori ne znaju voditi državu i upravljati sistemima, nego je njihova temeljna svrha održavanje na vlasti diktatorskim metodama. Ne znaju se nositi s problemima, osim diktatorskim metodama. Njihovo glavno gorivo za održavanje na vlasti su strah, stega, represija i zatvaranje.
A to je ujedno i osnovna metoda borbe protiv korone. Međutim, jednom kad se društvo zatvori, ono se teško ponovno otvara. Ono što spaja sve desničarske populiste, demagoge i diktatore jest poriv za zatvaranjem granica, a to je ujedno još jedno od sredstava borbe protiv korona virusa. Oni se okreću samodovoljnosti, unutarnjem razvoju, antiglobalizmu i smanjenju ovisnosti o svijetu i međunarodnoj trgovini.
Uprkos činjenici da blagostanje svake države ovisi upravo o otvorenosti svijetu - čak i komunistička Kina živi od zapadnih kompanija, zapadnjačke potražnje i uvoza zapadnjačkih tehnologija. Trajno zatvaranje granica, razbijanje međunarodnih saveza i globalne trgovine nakon prolaska korone vratit će svijet stotinjak godina unazad.
Diktatori ne donose blagostanje svima, nego sebi, i to nauštrb drugih
I tad će diktatori doći na svoje. Jer u otvorenim i slobodnim društvima oni nemaju razlog postojanja. Oni ne donose blagostanje svima, nego jedino sebi, i to često nauštrb drugih. Upravo liberalna demokratija osigurava jednake šanse svima, jednaku zaštitu svima, solidarnost i osjećaj slobode, upravo onaj osjećaj koji nam svima nedostaje sad kad nastojimo pobjeći iz izolacije i karantina. Nosi osjećaj slobode da se kritiziraju mjere ograničavanja slobode u svrhu borbe protiv pandemije.
Temelji se na transparentnosti koja nudi uvid u pravo stanje stvari. I nudi šansu da će nakon prolaska pandemije društvo ponovno prodisati punim plućima.
Katastrofa u Černobilu označila je kraj Sovjetskog Saveza i pad komunističkog carstva te otvorila put proboju liberalne demokratije praćene tržišnom ekonomijom. Koronavirus ugrozio je liberalne demokratije, kapitalizam, tržišta, krhka zapadnjačka društva, zdravstveni i socijalni sistem, ali istovremeno probudio svijest o tome da se za takvo društvo treba boriti. Čak i ako je to sve teorija zavjere, piše Express.hr.
