Kupovina stana u Bosni i Hercegovini za većinu građana više nije životni cilj, već dugoročno zaduženje koje traje veći dio radnog vijeka. Kredit na 25 ili 30 godina za stan od 50 kvadratnih metara postao je standard, a ne izuzetak i to za nekretninu čija cijena često premašuje realne mogućnosti prosječnog domaćinstva.
Rast cijena stanova, posebno u većim gradovima, daleko je nadmašio rast plaća. Kvadrat stambenog prostora mjeri se u hiljadama maraka, dok prosječna primanja stagniraju, gurajući građane u kredite koji oblikuju čitav njihov život.
Stan kao obaveza, ne sigurnost
Dodatni pritisak
Mjesečna rata stambenog kredita često se izjednačava s kirijom, ali uz dodatni pritisak dugoročne obaveze. Porodice koje se odluče na kredit preuzimaju rizik promjena kamatnih stopa, gubitka posla ili zdravstvenih problema, faktora koji mogu ugroziti osnovnu egzistenciju. Stan, koji bi trebao predstavljati sigurnost, postaje stalni izvor brige i neizvjesnosti.
Mladi parovi posebno su pogođeni. Izbor se svodi na dvije opcije. Da li plaćati visoke kirije bez ikakve sigurnosti ili se zadužiti na tri decenije, često uz pomoć roditelja ili dodatnih jamaca. U oba slučaja, samostalnost dolazi uz visoku cijenu.
Mnogi odgađaju zasnivanje porodice ili ostanak u BiH upravo zbog nemogućnosti rješavanja stambenog pitanja.
Profesor Sanel Halilbegović kaže da je nerealno da jedna prosječna porodica servisira kredit i to po više osnova.
"Otplata kredita u BiH su tradicionalno je nekada bila 15 godina, pa se digla na nekih 20, a apsolutno ne sumnjam da će uskoro standard postati kredit na 30 godina. U svijetu se već par godina nude krediti i koji su na 40 godina. Kada prevedemo to znači da neko cijeli životni vijek, ne samo radni, nego životni vijek ljudi otplaćuju kredit. Što se tiče BiH veliko je pitanje kako će se ponašati komercijalne banke u smislu kakve će uslove imati, jer ako matematički gledno neko u svojoj 35. godini dođe, a pitanje je ko može u našoj zemlji do 35. godine skupiti dovoljnovca za učešće, za opremanje i slično. Ko može uopšte biti kreditno sposoban i da mu onda daju kredit na 30 godina, a to onda znači da će kredit vraćati cijeli svoj radni vijek. Tako da je tu veliki upitnik i na kraju krajeva nadam se da će vladajuće strukture mućnuti svojom glavom i shvatiti da se ovakav problem ne može riješiti bez njihovog učešća", kaže bh. ekonomski stručnjak.
Inflacija i ekonomska nestabilnost bez dileme utječu i na dugoročne stambene kredite u BiH.
"Jadan od načina kako se ekonomije bore protiv inflacije je dizanje kamatnih stopa. Ako ste digli osnovnu kamatnu stopu, samim time krediti postaju skuplji. Sve ovo naravno nema veze sa cijenama nekretnina i uopšte kretanjima na tom planu. Niko me ne može razuvjeriti da se ovdje ne radi o jednom golemom pranju prljavog novca i koji dolazi iz ne znam kojih izvora. To se kaže da određeni ljudi žele 'parkirati' svoj novac negdje, a to obično ide u ciglu, nekretninu koja je u principu najlakši način oprati novac. Nije baš najbrži način, ali jeste najlakši, a s druge strane pruža potencijal ne samo za pranje tog novca nego i kapitalnu dobit kroz povećanje vrijednosti same nekretnine. Tako da može neko tvrditi kako je potražnja velika, ali dovoljno je proći novim naseljima da vidite kao nije do potražnje jer je u 19 sati većina tih stanova prazna i jasno je da u tim stanovima ne živi niko. Opet kažem, tu vlast treba ući sa svojim pravilima. Recimo jedno od pravila bi moglo biti da ukoliko imate više od jedne nekretnine na svoje ime, plaćate progresivno godišnji porez. Na primjer, na prvu nekretninu tri posto, recimo na treću 20, četvrtu 30 posto godišnje i tako dalje", naglašava Halilbegović u svom viđenju stalnog rastu cijena nekretnina u našoj zemlji.
Masovnog zaduživanje građana na 30 godina može imati i druge posljedice.
"To može dovesti do takozvane kreditne depresivnosti jer pogotovo mladi ljudi u svojoj glavi uopšte ne mogu razumjeti dugoročnost kredita i šta to znači nekome period od 30 godina. Vi ćete bilo kakav kredit servisrati u prvoj godini, jer tada još traje ta opijenost vlasništvom nad nekretninom, a onda lagano kreće ta kreditna depresija u koju ulazite kada počinjete shvatati da imate omču oko vrata i naravno sve to poljulja povjerenje samog konzumenta. On se zatvara u sebe, manje troši ili s druge strane naučna istraživanja su pokazala nerijetko ode u drugi ekstrem, krene masovno trošiti i dovede sebe u situaciju bankrota", kaže za Raport Halilbegović.
Komplicirane odluke
Kredit na 30 godina znači da se budućnost planira u ratama. Godišnji odmori, dodatna ulaganja, promjena posla ili selidba postaju komplikovane odluke. Svaki finansijski potres može dovesti do kašnjenja u otplati i dodatnih troškova.
Ekonomisti upozoravaju da visoka zaduženost domaćinstava povećava njihovu ranjivost i smanjuje ukupnu potrošnju, što dugoročno utječe i na ekonomiju zemlje.
Paradoks tržišta nekretnina u BiH ogleda se u činjenici da, uprkos visokim cijenama, veliki broj stanova ostaje prazan. Investicije i kupovina “za čuvanje vrijednosti” dodatno podižu cijene, dok realni kupci ostaju izvan tržišta.
Za mnoge građane BiH, put do vlastitog doma vodi isključivo kroz banku i dugoročnu hipoteku. Kredit na 30 godina za mali stan postao je nova norma. Ona norma koja jasno pokazuje koliko je stanovanje u BiH udaljeno od pojma pristupačnosti.