Auto Marije Chindamo pronađen je u blizini zemljišta koje je posjedovala u mjestu Mancuso u Limbadiju u Italiji.
Tamo se nadala izgraditi malu farmu.
Motor automobila je još radio, vrata na vozačevoj strani su bila otvorena. Na asfaltu kraj automobila pronađeni su kosa i krv. No, Mariji tog maja 2016. nije bilo traga.
Mafijaši prikrili tragove
Chindamo je nestala tačno godinu nakon što je njen suprug sebi oduzeo život.
Ta je slučajnost neke navela na pretpostavku da je riječ o ubistvu iz osvete njegove porodice koja ju je smatrala odgovornom za njegovu smrt jer se usudila zatražiti razvod.
Međutim, taj je datum bio samo trik spletkara mafijaša kako bi odvratili pažnju istražitelja. Ova 42-godišnja udovica ubijena je jer je odbila prodati svoju zemlju komšiji povezanim s mafijom.
Tek sada znamo kako je Chindamo dočekala svoj kraj i, čak i prema mafijaškim standardima, njeno ubistvo izazvalo je mučninu u želucu.
Nakon što je ubijena, njeno je tijelo bačeno svinjama koje su prethodno namjerno izgladnjivane. Preostale kosti nesretne žene potom su zdrobljene pod gusjenicama buldožera.
Pojedinosti ovog jezivog ubistva samo su jedno od mnogih šokantnih otkrića koja su se čula na najvećem suđenju mafiji u Italiji u posljednjih 30 godina, prenosi Daily Mail.
Suđenje s 337 optuženih, od kojih je 207 proglašeno krivima, i toliko zločina da je sutkinjama, njih tri, trebalo gotovo dva sata da pročitaju presude.
Ukupne zatvorske kazne, izrečene prošle sedmice, dostigle su čak 2.200 godina.
Oko 2.500 policajaca bilo je uključeno u istragu koja je obuhvatala ne manje od 24.000 prisluškivanja.
Suđenje se odvijalo u preuređenom centru za pozive jer nijedna sudnica nije mogla primiti 600 advokata, 900 svjedoka i zatvorske ćelije za sve optužene.
Pet ubistava u centru pažnje
Suđenje je uključivalo Ndranghetu (kalabrijska mafiju, sada među najmoćnijim na svijetu) i uglavnom se ticalo kriminalnih aktivnosti u i oko grada Vibo Valentia na zapadnoj obali Italije.
U centru slučaja bilo je pet ubistava - mučenje i ubistvo iz osvete dvojice mafijaša u ljeto 1996. godine, ubistvo gej gangstera 2002. i još jedno dvostruko ubistvo 2002. Tri od pet tijela u ovim zločinima nikada nisu pronađena.
Međutim, zbog nezapamćenog broja pokajnika (budući da se kriminalna organizacija temelji na krvnom srodstvu, obično je izuzetno rijetko da kalabrijski gangster postane doušnik), uključujući nećaka Luigija Mancusa, glavnog šefa mafije, otkrivena su i druga jeziva ubistva.
Svako ko je odbio prodati svoju zemlju mafijašima je ubijen, kao Maria Chindamo.
Drugi je čovjek bio vezan tri dana i mučen makazama za životinjske papke. Drugi je "sjeckan traktorskom frezom".
Prema pokajniku, mladi biolog po imenu Matteo Vinci bio je žrtva automobila-bombe. Eksplozija mu je raznijela obje noge i, budući da nije mogao izaći iz automobila, živ je izgorio.
Ali, osim tih ubistava, suđenje je otkrilo enorman raspon drugih mafijaških zločina.
"Mi radimo pomalo od svega", rekao je jedan bos, "ubistva, lihvarstvo, reketiranje, lažiranje glasova, drogu, prevare s osiguranjem…".
Kad bi ljudi odbili platiti novac za "zaštitu", zastrašivanje je bilo brutalno.
Jedan poduzetnik, koji je odbio plaćati 2.000 eura mafiji svaki mjesec, pronašao je mrtvog delfina bačenog ispred svoje građevinske firme.
Još jedan poslovni čovjek, koji je vodio trgovinu mode, našao je mrtvog psa kako visi na vratima radnje.
Pipci na sve strane
Drugi su pronašli odsječene kozje glave ili su im zapaljeni automobili.
Suđenje je otkrilo kako su pipci Ndranghete zahvatili gotovo svaki kutak kalabrijskog života.
Nakon suđenja, zamjenik tužitelja, Vincenzo Capomolla, rekao je da je "Ndrangheta bila tako duboko ukorijenjena, toliko raširena, toliko uznemirujuća da nije bilo aspekta života te ekonomskog i društvenog tkiva pokrajine koji nije bio uvjetovan zastrašujućom snagom ove zločinačke organizacije".
Čak su i Italijani, iscrpljeni desetljećima priča o mafiji, smatrali da su ova nova otkrića zapanjujuća.
Pokazalo se da su pristup svim vrstama poslova – čak i u javnom sektoru – kontrolirali kriminalni karteli.
Ako ste htjeli raditi kao čistačica u bolnici ili u odjelu prehrane u školi, morali ste ići lokalnom gangsteru.
Drugi pokajnik opisao je kako su kriminalci ciljali bolničke mrtvačnice, "motajući se oko mrtvih poput lešinara".
Njihov je posao bio osigurati da ožalošćeni rođaci daju posao "pravom" pogrebnom preduzeću - postojale su tri opcije, svaku su kontrolirale različite mafijaške porodice, a oni su naizmjenično naplaćivali rođacima svoje usluge.
Kriminalni klanovi postali su vlasnici čak i grobnica na groblju u Vibu. Mafijaši bi potom te lokacije po paprenim cijenama prodavali ožalošćenim porodicama.
To je groblje služilo i za skrivanje oružja. Jednom je prilikom domar groblja saznao da je u jednom od grobnih mjesta skriven pištolj Glock i ukrao ga. Nakon toga je zaradio razbijenu čašicu koljena.
Kontrolisali i građevinu
Svaka pora života bila je u službi zločinaca.
Kola hitne pomoći korištena su kao taksiji za prijevoz bjegunaca od pravde iz jednog grada u drugi. Ponekad su korišteni i za prijenos droge.
Voda koja je tekla seoskim česmama preusmjerena je u plantaže kanabisa.
Većina ljudi bila je previše uplašena da bi prijavila šta se događa - svako ko prokaže mafiju obično nestane gotovo trenutno.
Kriminalni klanovi kontrolirali su i građevinske radove.
Naoružani novcem od dominacije evropskom trgovinom kokainom, klanovi Ndranghete prali su svoju prljavštinu kroz legalni posao pod nazivom Vibo Concrete.
Građevinske firme na teritorijima kojima upravljaju mafijaši bile su prisiljene koristiti ovu kompaniju za bilo kakvu gradnju.
Mafija je kontrolirala dijelove izbjegličkih centara, velike dijelove dragocjenih plantaža narandži u regiji i imala je svoje ljude unutar velike luke Gioia Tauro.
U ranim zimskim jutrima vidjele su se gomile migranata koji čekaju da ih pokupe gangsteri koji bi ih odveli u plantaže narandži da beru i pakiraju voće za nekoliko eura dnevno.
Ndrangheta je pokrenula modne marke, izgradila hotele i zaposlila vrhunske advokate i računovođe. Čak je i lokalna nogometna ekipa polako preuzimana.
Jedan je gangster posjedovao 20 posto udjela u Vibonese FC-u. Iskoristio je tu moć da postavi svog nećaka na čelo unosnog, ali ilegalnog bara unutar stadiona.
Ogroman novac
No, uprkos tome što Ndrangheta ima procijenjeni godišnji promet od 56 milijardi eura, njeni operativci obično žive u udaljenim selima u kojima su odrasli, ponekad godinama izbjegavajući pravdu kroz mreže podzemnih tunela i bunkera.
Čini se da je suđenje na mnogo načina potvrdilo sve stereotipe o gangsterima.
Imali su nadimke iz stripova – Janjeća noga, Štap i Sveznalica – i svađali su se zbog manjih uvreda (krađa automobila i stoke) i velikih suma novca.
Međutim, pravo otkriće suđenja bilo je da mafija nisu samo nasilnici s oružjem, već su se infiltrirali i u visoku klasu.
"Snaga mafije ovisi o njenim odnosima s vanjskim svijetom.
Ovo je suđenje jasan prikaz toga: ono je otkrilo opsežnu saradnju između kriminalaca bijelih ovratnika (političari, karabinjeri, finansijeri) i mafijaša", rekao je Federico Varese, profesor kriminologije na Univerzitetu u Oxfordu i autor knjige "Mafia Life".
Na primjer, Giancarlo Pittelli, koji je upravo osuđen na 11 godina zatvora, bivši je senator italijanskog parlamenta.
Kao advokat Luigija Mancusa, osuđen je za zločinačku urotu mafijaškog tipa jer je dojavljivao klanovima informacije o istragama.
Odavali tajne iz istraga
Jedan od Pittellijevih doušnika bio je Giorgio Naselli, potpukovnik u karabinjerima. Osuđen je na dvije i po godine jer je više puta političaru odavao istražne tajne.
Među ostalima koji su prošle sedmice osuđeni je i pripadnik italijanske tajne službe koji je nekad bio član istražne jedinice za borbu protiv mafije, DIA.
Mafija bi upotrijebila svoju snagu da izabere određene političare, a ti bi izabrani zvaničnici zatim firmama kojima upravlja mafija dodjeljivali niz javnih ugovora.
Inače, nedavno suđenje je najavljivano kao "prilika generacije" da se razbije vlast mafije u ovom dijelu Italije, ali stvarnost je prilično drugačija.
Postoji oko 150 posebnih klanova, tako da čak i ako se jedan ili dva raspuste, to jedva utječe na ukupnu organizaciju.
"Ljudi imaju potpuno nerealne nade šta se može postići ovakvim suđenjem.
Suđenje je dalo odlične rezultate protiv određenih porodica, ali djelovanje protiv nekoliko klanova u jednoj pokrajini Kalabrije je kap u moru kada je organizacija prisutna u više od 40 zemalja", kaže Zora Hauser, stručnjakinja za Ndranghetu.
