historija

Stravični lavovi tobolčari: Najveći primjerci bili su teški 160 kilograma

Zašto je prahistorijski žohar, nedavno pronađen u Mjanmaru, bio besprijekorno očuvan?

Čemu su služile rupe u lobanji T-Rexa? Kako su izgledali drevni lavovi tobolčari? Ako se ubrajate u zaljubljenike u paleontologiju, uvjereni smo da ćete uživati u otkrićima koja je ova znanost ostvarila zadnjih godina!

Zarobljen u jantaru

Gotovo stotinu miliona godina, jedan je neveliki žohar počivao u svome grobu od jantara. A onda, zahvaljujući znatiželjnim naučnicima, dobio je je novi “život” – istinabog, kao laboratorijski uzorak. Nimalo skromno, paleontolozi su svoje otkriće opisali kao senzacionalno: riječ je, naime, o prvome pronađenom insektu iz razdoblja krede.

Budući da je bio zarobljen u smoli, besprijekorno je očuvan, a pronađen je u špilji na sjeveru Mjanmara. “Riječ je o najstarijem poznatom primjerku troglomorfnog organizma, stvorenja koje se prilagodilo životu u podzemlju, odnosno mjestima na koja sunce ne dopire. Ovaj mališan živio je u vrijeme kad su našim planetom hodali dinosauri, milionima godina ranije nego što smo vjerovali. Naime, najstariji insekti koje smo ranije pronašli datiraju iz kenozoika”, ispričao je jedan od sudionika istraživanja. “Kao i sve životinje koje žive u tami, imao je malene, zakržljale oči, blijedo tijelo te dugačka ticala”.

Osim starosti žohara, znanstvenike je iznenadila činjenica da se nalazio u jantaru. “Budući da je jantar fosilizirana drvena smola, u njemu se često pronalaze kukci koji žive na drveću, a žohari nipošto nisu jedni od njih”, objašnjava znanstvenik. “Moguće je da je smola polagano kapala s korijena drveta te pronašla put do pećine u kojoj je ovaj žohar živio, a potom se jednostavno stvrdnula oko njega. Naravno, ne možemo biti sigurni u taj scenarij, no jedini je koji zvuči koliko-toliko uvjerljivo”.

Tajanstvene rupe u lobanji

Osim što je bio jedan od najvećih, najproždrljivijih i najopasnijih dinosaura koji su ikad kročili našim planetom, Tyrannosaurus rex imao je uistinu jedinstvenu anatomsku osobinu – dvije simetrične rupe na vrhu lubanje. Naučnici su dugo vjerovali da su ta udubljenja, nazvana “dorsotemporal fenestra” odnosno “temporalni prozori”, bila ispunjena mišićima koji su pomagali u pokretanju čeljusti.

Nedavno ispitivanje je, međutim, pokazalo da su se ondje zapravo nalazile krvne žile, koje su ovoj golemoj životinji pomagale pri regulaciji tjelesne topline. “Te rupe bile su svojevrstan unutrašnji klima-uređaj, koji je ovim reptilima pomagao da izgube tjelesnu toplinu. Kao golemom, aktivnom predatoru, T-Rexu je, naime, bio potreban način za brzo hlađenje, jer visoka tjelesna temperatura može biti kobna u vrućim uvjetima”, ispričao je voditelj istraživanja Casey Holliday, paleontolog sa Sveučilišta Missouri.

Izumrli dinosaur nije jedina vrsta s ovakvim otvorima – imaju ih i današnji aligatori! Upravo je to otkriće, nastalo na farmi aligatora u zoološkom vrtu na Floridi, znanstvenike navelo na zaključak da su rupe u lubanjama izumrlih gmazova imale jednaku funkciju kao one u lubanjama živućih. “Ovo je vrlo uzbudljivo otkriće”, kaže Holliday. “Duže od stoljeća, bili smo u zabludi po pitanju svrhe ovih otvora, a uvijek je velika stvar kad znanstvenici sami sebi dokažu koliko su pogriješili”.

Veliki ili mali, bili su opasni

O lavovima tobolčarima, izumrlim mesožderima koji su u prapovijesti nastanjivali područje današnje Australije, ne zna se puno toga. Neke od ovih životinja, srodnika klokana i koala, koegzistirale su s prvim ljudima te su za njih predstavljale golemu prijetnju: najveći primjerci, poput zastrašujućeg Thylacoleo carnifexa, dosezali su težinu od – 160 kilograma! Nisu, međutim, svi marsupijalni lavovi bili divovi – među njima je bilo i onih koje bismo, u šali, mogli nazvati “vertikalno uskraćenima”.

Na području Riversleigha, najpoznatije australske lokacije bogate fosilnim ostacima, paleontolozi Anna Gillespie, Michael Archer i Suzanne Hand su 2020. godine otkrili ranije nepoznatu vrstu koja je pripadala ovoj porodici, piše Povijest.hr.

Nazvan Lekaleleo, ovaj lav je živio prije 23 miliona godina. Premda je bio velik koliko i obična domaća mačka, imao je dugačke te poput sablje oštre pretkutnjake koji su mogli probiti kosti plijena, a znanstvenici spekuliraju da se u lovu oslanjao na svoju brzinu. “Ovo je najneobičnija prilagodba mesoždera na planetu”, ispričao je Archer. “Životinje iz prašuma Queenslanda bojale su se Lekanelea, usprkos njegovim dimenzijama”.

Archer i kolege pretpostavljaju da su pripadnici ove vrste izumrli zbog klimatskih promjena. “Imamo dokaze da je prašuma nestala zbog globalnog zagrijavanja, a ta sudbina čeka mnoge biljne vrste našeg kontinenta ako nešto hitno ne poduzmemo”, upozorio je Archer. Valja znati da lavovi tobolčari nisu povezani s afričkim lavovima ili ugroženim azijskim lavom, budući da su se razvili izolirani od ostatka svijeta.