Prije šezdeset i četiri godine, dva psa po imenu Belka i Strelka vratila su se iz svemira živi, što ih čini prvim živim bićima koja su preživjela orbitalno putovanje u svemiru, podsjeća BBC in History.
Belka i Strelka poletjele su u svemir u augustu 1960. godine u sklopu misije Sputnjik 5, a s njima je u letjelici bio i sivi zeko, 42 miša, dva štakora, muhe te nekoliko biljki i gljiva. Svi putnici su preživjeli i nakon jednog dana boravka u svemiru sretno se vratili na Zemlju.
"Sovjetska novinska agencija kaže da novinari koji su pregledali pse nisu pronašli niti jednu ogrebotinu ili trag na njima", navodi se u biltenu BBC-ja.
Za nekoliko sati, Belka i Strelka bile su u krugu slavnih.
"Činilo se da uživaju u pažnji koja im se posvećuje: nisu ih nimalo zabrinjavali svjetlo i bljeskalice fotografa", ističe se u biltenu.
Slava ovih „svemirskih pasa” ubrzo se proširila diljem svijeta te su se Belka i Strelka pojavile u novinama, na poštanskim markama pa čak i u TV emisijama. Kad su uginule, preparirane su te su izložene u Kosmonautskom muzeju u Moskvi.
Inače, Strelka je okotila šest psića, a jedno od njih, kujica Pušinka, imala je važnu ulogu u otopljavanju sovjetsko-američkih odnosa.
Caroline Kennedy, kćerka Johna F. Kennedyja, ispričala je novinarima da je tokom državničke večere, priređene u Beču u junu 1961. godine za lidere Istočnog i Zapadnog bloka, sovjetski vođa Nikita Hruščov sjedio pokraj američke prve dame Jacqueline Kennedy. Razgovarali su o Strelki i nekoliko mjeseci kasnije u Bijelu kuću je stigla Pušnika kao Hruščovljev dar. Pušinka se svidjela Kennedyjevu psu Charlieju i ta je hladnoratovska romansa završila sretno s četiri psića koje je John Kennedy u šali nazvao Pupniksima.
Kad je predsjednička porodica najavila da dva psića namjerava darovati, u Bijelu kuću je stiglo čak 5.000 pisama ljudi iz cijele Amerike koji su željeli udomiti Pušinkine i Charliejeve mlade. Naposljetku, Kennedyjevi su psiće Butterflya i Streakera dali djeci na Srednjem zapadu, a White Tips i Blackie ostali su u njihovoj kući na Squaw Islandu. Neki Pušinkini potomci i danas su živi.
Za razliku od Belke i Strelke, mnogi od pasa koji su korišteni u sovjetskom svemirskom programu, nisu se živi vratili na Zemlju. Dok su Amerikanci u svom svemirskom programu koristili majmune, sovjetski naučnici izabrali su pse jer su popustljivi i dobro reagiraju na trening. Mnoštvo lutalica besciljno je tumaralo moskovskim ulicama, gdje je bio smješten Institut za zrakoplovnu medicinu, pružajući tako naučnicima neograničene resurse iz kojih su mogli izabrati najbolje pseće kosmonaute.
Birali su ženke, jer one ne moraju dizati noge pri mokrenju i tako zauzimaju manje prostora.
Također, birali su lutalice jer su snalažljivije i nisu previše zahtjevne. U eksperimentima je korišteno više stotina pasa, no samo nekoliko desetaka njih poletjelo je u svemir i njihova su imena, na primjer, Belka, Strelka, Damka, Krasvka, Černuška, Pčelka i Muška, postala dio popularne kulture. Prema nekim analizama, tokom 42 leta nestalo je 20 pasa.
Najpoznatija među njima je Lajka, moskovska ženka lutalica. Lajka, što na ruskom znači lavež, bila je mješanka, dijelom sibirski haski. Za historijski let pripremali su je mjesecima s još dvije ženke, Albinom i Muškom. Lajka je 2. novembra 1957. godine kao prvo živo biće sa Zemlje poslana u svemir.
Naučnici su znali da se nikad neće vratiti, ali su u javnosti lansirali uljepšanu priču kako je bezbolno uginula nakon sedam dana. No, pravu istinu o tragičnoj sudbini legendarnog psa saopćio je ruski naučnik Dimitrij Malašenkov na Svjetskom svemirskom kongresu u Houstonu u oktobru 2002. godine.
Priznao je da je Lajka uginula u mukama jer je ubrzo nakon lansiranja u kabini Sputnjika-2 počela rasti temperatura i nivo vlage. Ona je odmah reagirala panično, a uginula je pet do sedam sati nakon lansiranja od vrućine i stresa.
