Potraga za lijekom za Alzheimerovu bolest postaje sve konkurentnija i spornija potraga, a posljednjih godina svjedočimo nekoliko važnih kontroverzi.
U julu 2022., časopis Science izvijestio je da se ključni istraživački rad iz 2006., objavljen u prestižnom časopisu Nature, koji je identificirao podvrstu moždanog proteina nazvanu beta-amiloid kao uzrok Alzheimerove bolesti, možda temeljio na izmišljenim podacima.
Godinu dana ranije, u junu 2021., američka Uprava za hranu i lijekove odobrila je adukanumab, beta-amiloid koji cilja antitijela, kao lijek za Alzheimerovu bolest, iako su podaci koji podupiru njegovu upotrebu bili nepotpuni i kontradiktorni, piše Science Alert.
Neki liječnici vjeruju da adukanumab nikada nije trebao biti odobren, dok drugi smatraju da mu je trebalo dati priliku.
Uz milione ljudi kojima je potrebno učinkovito liječenje, zašto istraživači još uvijek petljaju u ovoj potrazi za lijekom za nedvojbeno jednu od najvažnijih bolesti s kojima se čovječanstvo suočava?
Bijeg iz kolotečine beta-amiloida
Godinama su naučnici bili usredotočeni na pokušaje pronalaženja novih tretmana za Alzheimerovu bolest sprječavanjem stvaranja nakupina ovog tajanstvenog proteina zvanog beta-amiloid koji oštećuju mozak.
Zapravo, mi naučnici smo se vjerovatno uvalili u intelektualnu kolotečinu koncentrirajući se gotovo isključivo na ovaj pristup, često zanemarujući ili čak ignorirajući druga moguća objašnjenja.
Nažalost, ova posvećenost proučavanju abnormalnih nakupina proteina nije pretočena u koristan lijek ili terapiju. Potreba za novim "neuobičajenim" načinom razmišljanja o Alzheimerovoj bolesti pojavljuje se kao glavni prioritet u znanosti o mozgu.
Moj laboratorij na Institutu za mozak Krembil, dijelu Sveučilišne zdravstvene mreže u Torontu, smišlja novu teoriju Alzheimerove bolesti.
Na temelju naših posljednjih 30 godina istraživanja, Alzheimerovu bolest više ne smatramo prvenstveno bolešću mozga. Umjesto toga, vjerujemo da je Alzheimerova bolest uglavnom poremećaj imunološkog sustava unutar mozga.
Imunološki sustav, koji se nalazi u svakom organu u tijelu, skup je stanica i molekula koje rade u harmoniji kako bi pomogle popraviti ozljede i zaštititi se od stranih napadača.
Kada se osoba spotakne i padne, imunološki sustav pomaže popraviti oštećena tkiva. Kada neko doživi virusnu ili bakterijsku infekciju, imunološki sustav pomaže u borbi protiv tih mikrobnih napadača.
Potpuno isti procesi prisutni su u mozgu. Kada dođe do traume glave, imunološki sustav mozga pokreće se kako bi pomogao u oporavku. Kada su bakterije prisutne u mozgu, imunološki sustav je tu da uzvrati.
Alzheimer kao autoimuna bolest
Vjerujemo da beta-amiloid nije abnormalno proizveden protein, već je to normalno prisutna molekula koja je dio imunološkog sustava mozga. Trebalo bi biti tamo.
Kada dođe do traume mozga ili kada su bakterije prisutne u mozgu, beta-amiloid ključno pridonosi sveobuhvatnom imunološkom odgovoru mozga. I tu počinje problem.
Zbog zapanjujućih sličnosti između molekula masti koje čine i membrane bakterija i membrane moždanih stanica, beta-amiloid ne može razlikovati između napadačkih bakterija i moždanih stanica domaćina, te pogrešno napada upravo one moždane stanice za koje se pretpostavlja da su štiteći.
To dovodi do kroničnog, progresivnog gubitka funkcije moždanih stanica, što na kraju kulminira demencijom – a sve zato što imunološki sustav našeg tijela ne može razlikovati bakterije od moždanih stanica.
Kada se promatra kao krivo usmjeren napad imunološkog sustava mozga na organ koji bi trebao braniti, Alzheimerova bolest se pojavljuje kao autoimuna bolest.
Postoje mnoge vrste autoimunih bolesti, kao što je reumatoidni artritis, kod kojih autoantitijela igraju ključnu ulogu u razvoju bolesti, a za koje terapije temeljene na steroidima mogu biti učinkovite. Ali ove terapije neće djelovati protiv Alzheimerove bolesti.
Mozak je vrlo poseban i osebujan organ, prepoznat kao najsloženija struktura u Svemiru. U našem modelu Alzheimerove bolesti, beta-amiloid pomaže u zaštiti i jačanju našeg imunološkog sustava, ali nažalost, također igra središnju ulogu u autoimunom procesu koji, vjerujemo, može dovesti do razvoja Alzheimerove bolesti.
Iako lijekovi koji se uobičajeno koriste u liječenju autoimunih bolesti možda neće djelovati protiv Alzheimerove bolesti, čvrsto vjerujemo da će nas ciljanje na druge putove koji reguliraju imunitet u mozgu dovesti do novih i učinkovitih pristupa liječenju bolesti.
Druge teorije bolesti
Uz ovu autoimunu teoriju Alzheimerove bolesti, počinju se pojavljivati mnoge druge nove i različite teorije. Na primjer, neki znanstvenici vjeruju da je Alzheimerova bolest sićušnih staničnih struktura koje se nazivaju mitohondriji – tvornice energije u svakoj moždanoj stanici.
Mitohondriji pretvaraju kisik iz zraka koji udišemo i glukozu iz hrane koju jedemo u energiju potrebnu za pamćenje i razmišljanje.
Neki tvrde da je to krajnji rezultat određene infekcije mozga, a bakterije iz usta često se navode kao krivci. Treći pak sugeriraju da bolest može nastati zbog abnormalnog rukovanja metalima u mozgu, vjerojatno cinkom, bakrom ili željezom.
Zadovoljstvo je vidjeti nova razmišljanja o ovoj prastaroj bolesti. Demencija trenutno pogađa više od 50 miliona ljudi širom svijeta, a nova dijagnoza postavlja se svake tri sekunde. Često ljudi koji žive s Alzheimerovom bolešću ne mogu prepoznati vlastitu djecu ili čak ni svog supružnika koji je s njim stariji od 50 godina.
Alzheimerova bolest je javnozdravstvena kriza kojoj su potrebne inovativne ideje i svježi smjerovi.
Za dobrobit ljudi i porodice koji žive s demencijom, te za socioekonomski učinak na naš već opterećen zdravstveni sustav koji se nosi sa sve većim troškovima i zahtjevima demencije, potrebno nam je bolje razumijevanje Alzheimerove bolesti, njezinih uzroka, i što možemo učiniti da ga liječimo i da pomognemo ljudima i obiteljima koji s tim žive.
