Silviji Bertuletti trebalo je 11 dana da nagovori porodičnog ljekara da dođe pregledati njenog 78-godišnjeg oca Alessandra, koji je imao temperaturu i teško je disao. Kad je dežurni ljekar 18. marta posjetio njihov dom blizu Bergama, epicentra epidemije koronavirusa u sjevernoj Italiji, već je bilo prekasno.
Alessandro Bertulleti umro je nakon ponoći 19. marta, 10 minuta prije nego što je pristigla hitna pomoć koju su satima čekali. Jedina terapija koju mu je ljekar telefonski prepisao bili su lijekovi protiv bolova i antibiotici širokog spektra.
"Moj otac ostavljen je da umre sam kod kuće, bez ikakve pomoći", rekla je 48-godišnja Bertulleti. "Niko ne zaslužuje takav kraj."
Razgovori s porodicama, ljekarima i medicinskim sestrama u italijanskoj Lombardiji ukazuju da takva iskustva nisu rijetka. Brojni umiru kod kuće, a telefonske konsultacije nisu uvijek dovoljne.
Samo je u provinciji Bergamo broj umrlih vjerovatno čak i dvostruko veći nego što pokazuju službeni podaci o 2.060 mrtvih u koje su uvršteni samo preminuli u bolnicama.
I dok se globalna borba za spašavanje života usredotočila na povećanje broja respiratora, neki ljekari tvrde da se nedostatak primarne zdravstvene zaštite pokazuje jednako skupim jer ljekari ne mogu ili neće u kućne posjete.
"Ljekari porodične medicine nisu sedmicama posjetili svoje pacijente i to je dovelo do ovakve situcije", rekao je dr. Riccardo Munda, koji radi dvostruku smjenu, jednu u Selvinu, a drugu u Nembru, nakon što mu se kolega zarazio koronavirusom.
"I ne mogu ih osuđivati jer tako spašavaju sami sebe", dodao je.
Kaže da su se mnoge smrti mogle izbjeći da im je pružena hitna pomoć, ali ljekarima nedostaje zaštitnih maski i odijela pa ne odlaze u kućne posjete osim kad je to neophodno.
"Ljekari njeguju ljude u njihovim domovima. No ako terapija ne djeluje, a ljekar ne dolazi redovno i ne može je promijeniti ili prilagoditi, tada pacijent umire."
Glasnogovornica državne zdravstvene agencije ATS u Bergamu rekla je da su vlasti u Lombardiji naložile porodičnim ljekarima da "telefonski komuniciraju s pacijentima što je više moguće" i ograniče kućne posjete kako bi "spriječili širenje zaraze i smanjili potrošnju zaštitne opreme". Navela je da su u okolini Bergama bolesno ili u karantinu 142 ljekara, ali je svima pronađena zamjena.
Vlasti su počele jačati primarnu zdravstvenu zaštitu prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), koja je ustvrdila da im to treba biti druga najvažnija stvar, odmah do osiguranja kapaciteta za intenzivnu njegu.
U Bergamu je 19. marta počelo djelovati šest specijalnih ljekarskih jedinica, sve opremljene za kućne posjete bolesnicima. U obližnjem Milanu, gdje se broj mrtvih kod kuće i u domovima za penzionere više nego udvostručio u drugoj polovini marta, slični timovi počeli su djelovati 31. marta.
Službeni broj smrtnih slučajeva u Italiji u subotu iznosio je 15.887, što je gotovo trećina svih stradalih od koronavirusa u svijetu. No sve je više dokaza da je stvaran broj veći jer mnogi umiru kod kuće.
Studija lokalnih novina L'Eco di Bergamo i istraživačkog instituta InTwig, u kojoj su korišteni podaci iz lokalnih općina, procjenjuje da je u martu u Bergamu umrlo 5.400 ljudi, šest puta više nego prije godinu.
Od koronavirusa ih je umrlo 4,500, dvostruko više nego što pokazuju službeni podaci. Među njima je i 600 ljudi koji su umrli u domovima za starije, navodi se u studiji. ATS još nije komentirao nalaze studije.
Pietro Zucchelli, direktor pogrebnog poduzeća u okolini Bergama, kaže da mu se u posljednje dvije sedmice više od 50 posto posla svodi na odlazak po mrtve u njihove kuće.
U nekoliko evropskih zemalja i SAD-u ljekari se ohrabruje na telefonske konsultacije umjesto fizičkog susreta s pacijentima. Bertulleti je više puta telefonski kontaktirala svog porodičnog ljekara, koji joj je prvo rekao da svom ocu daje paracetamol.
Kako mu se stanje pogoršavalo, ona ga je ponovno nazvala.
"On je rekao: 'Nisam prisiljen dolaziti u kućne posjete, budite strpljivi'", ispričala je Bertulleti. Reuters je kontaktirao tog ljekara koji nije htio biti imenovan, ali im je ispričao, u suzama, da ljekari moraju donositi strašne odluke.
Kaže da ga zovu 300 do 500 puta dnevno jer pokriva i bolesnog kolegu.
"Morao sam napraviti selekciju. Ne mogu posjećivati one koji kašlju i imaju temperaturu. Mogu otići pregledati samo najozbiljnije slučajeve."
Udruženje ljekara porodične medicine u Bergamu procjenjuje da je u tom području zaraženo 70.000 ljudi.
"Unatoč našim najvećim naporima, nije moguće sve odvesti u bolnicu, a nekad i porodice radije žele biti s oboljelim kod kuće jer strahuju da se možda neće imati priliku oprostiti", rekao je gradonačelnik Bergama Giorgio Gori.
Mnogi gradonačelnici diljem Lombardije mole za pomoć.
"Imamo bolesne građane kod kuće koji se osjećaju napušteno. Mogla bih vam dati stotinu primjera", navodi Giovanna Gargioni, gradonačelnica Borghetta Lodigiana, u zajedničkom pismu koje je upućeno regionalnim zdravstvenim vlastima krajem marta.
Čak i u Milanu, glavnom gradu Lombardije i italijanskom finansijskom centru, ljekari mole vlasti za zaštitnu opremu.
"Radimo bez zaštite i nitko nas ne testira", govori Roberto Scarano, hirurg i porodični ljekar.
Vozila hitne pomoći, koja su ranije dolazila nekoliko minuta nakon poziva, sada se čekaju satima. Boca s kisikom toliko je malo da medicinske sestre žure po njih čim pacijent umre.
"Navikli smo gledati ljude kako umiru", kaže Maura Zucchelli, medicinska sestra u privatnoj klinici Itineris.
"Ali sada nam pacijenti umiru za dva-tri dana. To je iscrpljujuće. Nalik je ratu."
