Ono što je za mnoge najveće suđenje u historiji Švedske ne tiče se nekog događaja u Stockholmu, Malmeu ili Geteborgu - već u ratom razorenom Sudanu.
Prije 25 godina, Egbert Wesselink, savjetnik nizozemske lobističke grupe Pax, primijetio je novu dinamiku u dugotrajnom sudanskom građanskom ratu.
Pretvorilo se u nešto drugo
Ono što je počelo kao sukob oko zemlje, vjere i etničke pripadnosti pretvorilo se u nešto drugo.
Radilo se o nafti.
Sudanska vlada dodijelila je prava na naftu nekolicini kineskih, evropskih i kanadskih kompanija u područjima pod kontrolom pobunjenika.
“Sasvim predvidljivo, sljedećih godina smo vidjeli žestoku borbu za kontrolu nad tim područjima.
Prisustvo firmi potpuno je promijenila logiku rata", rekao je Wesselink.
Očekuje se da će slučaj protiv dvojice bivših šefova jedne od tih kompanija, švedskog Lundin Oila, biti najduži i najskuplji slučaj u ovoj skandinavskoj državi.
Službeno pokrenut prošle godine nakon decenija istrage, očekuje se da će trajati do februara 2026. i uključivati 32 tužitelja i 92 svjedoka.
Bivši rukovodioci - Ian Lundin i Alex Schneiter - krivično su gonjeni prema zakonskom načelu poznatom kao "univerzalna jurisdikcija", koje dopušta zemlji da krivično goni stranca za zločine počinjene izvan njene teritorije.
Dok je Lundin švedski državljanin, Schneiter je švicarski s prebivalištem u Švicarskoj. Obojica su optuženi za saučesništvo u ratnim zločinima koje je počinila sudanska vlada.
Sudanske trupe i vladine milicije ubile su oko 12.000 ljudi tokom četiri godine dok su "čistile" područje oko naftne bušotine Lundin, prenosi Politico.
Slučaj ušao u pravnu historiju
Lundin i Schneiter, koji su se u početku borili protiv optužbi na temelju nadležnosti, poriču krivicu, rekavši da nasilje u Sudanu nije bilo povezano s njihovim operacijama, te osporava pouzdanost svjedoka optužbe.
Ipak, slučaj je već ušao u pravnu historiju.
"Ovo je prvi put od suđenja u Nirnbergu da su viši rukovodoci velike firme na optuženičkoj klupi za ratne zločine", rekao je Wesselink.
Kao moderno pravno načelo, porijeklo univerzalne jurisdikcije seže unatrag do suđenja za ratne zločine u Nirnbergu i Tokiju koja su uslijedila nakon Drugog svjetskog rata, a koja su ugradila ideju da kada je u pitanju globalna jurisdikcija, niko i nigdje ne bi trebao biti izvan domašaja zakona.
U decenijama nakon toga, tužitelji su pomaknuli granice međunarodnog prava - među njima i bivši pomoćnik državnog tužitelja Sjedinjenih Američkih Država po imenu Reed Brody.
Djelomično inspiriran suđenjem Adolfu Eichmannu 1961. u Izraelu za holokaust, Brody je progonio nacionalne lidere, uključujući etiopskog Mengistua Hailea Mariama, ugandskog Idi Amina, haitijskog "Baby Doca" Jean-Claudea Duvaliera i čileanskog Augusta Pinocheta.
Također je tražio bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha zbog tretmana zatvorenika u zaljevu Guantanamo.
Brody i drugi povremeno su istjerivali pravdu kroz međunarodne institucije kao što su Međunarodni krivični sud (ICC) i Međunarodni sud pravde (ICJ), kao i posebne sudove za genocide u Kambodži 1970-ih, te Ruandi i bivšoj Jugoslaviji 1990-ih.
Habre umro u zatvoru
Od 2011. do 2016. Brody je također pomogao uspostaviti afrički sud u Senegalu koji će potom suditi bivšem čadskom diktatoru Hisseneu Habreu za ubistvo civila, što je rezultiralo prvim uspješnim krivičnim progonom bivšeg šefa države u trećoj zemlji.
Proglašen krivim za ubistvo 40.000 ljudi i osuđen na doživotnu robiju, Habre je umro u zatvoru 2021. nakon što se zarazio koronavirusom.
Međutim, organi međunarodne pravde rade sporo. Od svog osnivanja 2002. godine, ICC je izveo samo deset osoba pred sud.
To je navelo advokate i tužitelje poput Brodyja da pokušaju alternativnim putem - kombinirajući načelo univerzalne jurisdikcije s nacionalnim zakonima vezanim za ubistva, silovanja, otmice i mučenja.
U posljednje dvije decenije, tužiteljstvo po tužiteljstvo, počeo se oblikovati novi ad-hoc sistem međunarodnog prava.
Finska i Njemačka osudile su po jednog genocidaša iz Ruande, Njemačka je zatvorila bosanskog ratnog komandanta, Francuska, Nizozemska i Švedska procesuirale su članove sirijskog režima, uključujući, u Francuskoj, bivšeg predsjednika Bashara al-Assada.
Španija sudila ratnim zločincima
Malezijska komisija za ratne zločine osudila je Busha i bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira u odsustvu za invaziju na Irak, Španija je sudila ratnim zločincima iz Argentine i Gvatemale, Švedska zatvorila iranskog krvnika, a Njemačka, Litvanija, Španija i Švedska pokrenule su postupke protiv Rusije za ratne zločine u Ukrajini.
Uz sav taj uspjeh, kaže Brody, problem je ostao. S krivičnim progonom pojedinaca, "trend je samo u jednom smjeru - lako je procesuirati gospodare rata."
Međutim, dodaje on, "ako primijetite, ICC je procesuirao samo gospodare rata."
U Nirnbergu i Tokiju saveznički su advokati procesuirali stotine njemačkih i japanskih vojnih i političkih vođa.
No, kako se oblikovao novi, hladni rat, a odbrana kapitalizma postala zapadni prioritet, nestao je motiv za progon onih koji su upravljali nacističkim ili japanskim ratnim strojevima.
Samo je nekolicini poslovnih ljudi ikada suđeno, a primjena međunarodnog prava na firme od tada je zastala.
Razlog je, prema Brodyju, jednostavan.
Teže protiv kompanija
"Korporacije su moćnije.
Vladama je teže suprotstaviti se biznisu nego nekom limenom diktatoru”, kaže on.
Međutim, u posljednje vrijeme, kroz slučajeve poput onog protiv bivših šefova firme Lundin u Švedskoj, to se počelo mijenjati.
Američki sudovi igraju ulogu, naređujući ExxonMobilu i divu banana Chiquiti da im se sudi za saučesništvo u zločinima koje su kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih počinili vojnici ili milicije plaćeni da zaštite njihove objekte u Indoneziji, odnosno Kolumbiji.
Exxon se nagodio sedmicu prije otvaranja slučaja 2023. godine.
Sud u Floridi naredio je Chiquiti da plati 38 miliona dolara porodicama osam ubijenih kolumbijskih muškaraca u junu 2024. Chiquitina je žalba odbijena u oktobru.
Međutim, Francuska je sada ta koja se pojavljuje kao epicentar globalne korporativne pravde.
Godine 2017., u inicijativi koju je od tada "kopirao" Evropski parlament, Francuska je postala prva zemlja u svijetu koja je donijela zakon o "budnosti", koji zahtijeva od velikih francuskih korporacija koje djeluju u inozemstvu da procijene rizike za ljudska prava i naprave planove za ublažavanje ili sprečavanje zloupotreba.
Procesuirani kao pomagači
U septembru 2021. francuski Vrhovni sud presudio je da kompanija koja pomaže grupama za koje se zna da čine zločine protiv čovječnosti sama može biti procesuirana kao pomagač.
A ove godine, nakon jedne od najintenzivnijih istraga u francuskoj pravnoj historiji, tužitelj za borbu protiv terorizma rekao je da će se suditi proizvođaču cementa Lafargeu, optuženom za finansiranje terorizma i kršenje sankcija.
Kako se navodi, u njihovoj operaciji u Siriji plaćan je novac za zaštitu ISIL-u.
Gotovo desetak slučajeva protiv francuskih kompanija i šefova sada se probija kroz pravosudni sistem...
“Francuska vodi više suđenja nego bilo ko drugi kada su u pitanju međunarodni zločini.
Prije nekoliko godina niste imali nijedan slučaj u Francuskoj koji je koristio univerzalnu nadležnost. Sada imate najmanje dva suđenja svakih šest mjeseci”, rekao je Henri Thulliez, koji je pomagao Brodyju u slučaju Habre.
