Pjevao je Sarajevu, a Pale ga slave. I ovog vikenda na Palama su održani dani njemu posvećeni i nagradu „Duško Trifunović“ dobio je Matija Bečković. Sarajevo šutnulo i zaboravilo Duška, pa ne zamjeri Duško, kako ono kaže tvoja pjesma „Samo su grijesi moji, sve drugo je tuđe“.
Te 1959. Duško je imao 24 godine kada je iz rodnog Sijekovca kod Bosanskog Broda došao u Sarajevo. Imao je završen bravarski zanat i odmah se zaposlio u „Vasi Miskinu Crnom“, pravio je vrata za željezničke vagone. Pisao pjesme i godinu nakon dolaska u Sarajevo objavio je prvu knjigu za koju je odmah dobio „Brankovu nagradu“. Punih 12 godina radio je bravarski posao, ali se i zainatio pa završio književnost na Filozofskom fakultetu. Već je bio hit pjesnik kada je počeo raditi na Televiziji Sarajevo. Za njegove stihove svi su se otimali, a on najviše pisao za „Bijelo dugme“, „Indexe“, Arsena Dedića, Gabi Novak, Zdravka Čolića... I danas se punim glasom pjevaju one njegove vječne „Ima neka tajna veza“, „Šta bi dao da si na mom mjestu“, „Glavo luda“, „Pristao sam biće sve što hoće“, „Ti si mi bila naj, naj,naj“, napisao je i pjesmu „Vahida Maglajlić“ o banjalučkoj heroini koja kao da je u ovom vremenu zabranjena, nezaboravna je ona olimpijska „Lijepo je bilo u Sarajevo-doviđenja u Kalgariju“ koja je samo jednom izvedena...
Te 1992. zapaljen je Duškov stan, a nekako u isto vrijeme nekakve paljanske novine objavile su njegovu pjesmu „Snajperist“ i on je odmah u Sarajevu proglašen četnikom. Nikome nije bilo važno što je Duško „Snajperistu“ napisao još 1967. godine. Otišao je u izbjeglištvo u Novi Sad, mjesecima spavao po vozovima, sanjao Sarajevo. Pročulo se to i novosadske vlasti mu dale garsonjeru koja je prokišnjavala. Pozvali ga onda izdavači, objasnili da hoće da objave knjigu svih njegovih pjesama, on prešutio da su sve izgorjele u stanu u Sarajevu pa ih na osnovu sjećanja ponovo napisao. Umro je 2006. u Novom Sadu, u siromaštvu. Negdje pri kraju života napisao je „Ja odlazim, hvala vam lijepo/vi se snađite, ako možete“.
Sve u svemu, ovom Sarajevu Duško Trifunović, sarajevski Jevgenij Jeftušenko, važan je kao lanjski snijeg. Podsjećanja radi, ovaj pjesnik Sarajeva je dobitnik najvećeg gradskog priznanja – Šestoaprilske nagrade. Moguće je da gradonačelnik Abdulah Skaka, dogoradonačelnici Ivica Šarić i Milan Trivić i svi gradski vijećnici znaju makar onu „Ima neka tajna veza“, ali šta je njima Duško, neka ga Pale slave, Skaka je odlučio da se sada izgradi turbe Ajkuni Đerzelez čiji je mezar nađen u krugu Grasa. Čime je izvjesna Ajkuna zadužila Sarajevo, nije poznato.
Duško je napisao i onu „Volim Sarajevo/ Jednom kada je luda sreća tražila po svijetu spas/otkrila je Sarajevo i u njemu zajedno sve nas“. Valjda će nekada Sarajevom upravljati oni koji će grijehe Sarajeva znati da isprave.
