Bihać, grad na Uni, jednoj od najljepših rijeka u našoj zemlji i samoj granici BiH, privredno je, administrativno i kulturno središte Unsko-sanskog kantona. U njemu se priroda i urbani dio savršeno nadopunjavaju, a ako ga do sada niste posjetili, kada pročitate ovaj tekst, poželjet će te da to učinite.
Britanski magazin Time Out uvrstio ga je na listu najboljih turističkih destinacija u Evropi kao preporuku za putovanje tokom 2022.
"Ovo je savršeno mjesto za ljubitelje prirode koji žele uživati u slikovitim pogledima na dolinu. Otvorena je biciklistička staza od centra grada do Tvrđave Sokolac. Japodski otoci i Eko-Selo Natura Art također su idealni za avanturu, ali i odmor", piše Time Out.
Bihać je poznat po prirodnim ljepotama koje ga okružuju, kao i po obilju kulturno historijskih spomenika koji pričaju historiju ovog grada.
Prema popisu iz 2013., grad je brojao 56.261 stanovnika, a naseljeno mjesto 39.690 stanovnika.
Duga historija i prvo spominjanje
Prvi historijski dokument u kojem se spominje Bihać je povelja mađarskog kralja Bele IV 26. februara 1260. godine. Nakon dvije godine, Bihać je proglašen kraljevskim slobodnim gradom i stavljen je pod direktnu vlast mađarskog prijestolja, sa svim pripadajućim pravima i privilegijama što je u mnogo čemu pomoglo njegov razvoj neovisno od političke moći lokalnih privrednika.
Turci su okupirali Bihać 1592. godine nakon desetodnevne opsade i od tada je Bihać bio mjesto najvažnije utvrde u Bosni do 19. vijeka. Osmanska vladavina u Bihaću de facto je okončana nakon Berlinskog kongresa.
Tokom drugog svjetskog rata, Bihać je bio uključen u Pavelićevu Nezavisnu Državu Hrvatsku nakon što su ga zauzele trupe Osovine.
Grad je bio glavni grad kratkotrajne teritorije, Republike Bihać, dva mjeseca krajem 1942. i početkom 1943. godine, dok ga njemačke snage nisu ponovno zauzele.
Bihać se vratio na bosansku teritoriju 28. marta 1945.
Danas je nezaobilazna ruta turista, a mi vam u nastavku donosimo nekoliko atrakcija koje trebate posjetiti za pravi doživljaj svega što grad na rijeci Uni nudi.
Štrbački buk
Posjeta Bihaću nije potpuna ukoliko se ne uputite u Nacionalni park Una i ne posjetite slapove koje tvori smaragdna rijeka na ovom području.
Najposjećenija destinacija u Nacionalnom parku je Štrbački buk. Visok 24,5 metra, ovo je najviši vodopad na Uni, a od pogleda na ovo čudo prirode zastaje dah.
Moć vode možete osjetiti po buci i kapljicama koje pršte na sve strane, što dobro dođe kao osvježenje u vrućim ljetnim danima.
Početkom 20. stoljeća obale ovog vodopada krasili su brojni unski mlinovi. Danas područje oko vodopada krase edukativne ploče koje prate staze parka, kako bi posjetioci mogli naučiti više od prirodnim ljepotama i kulturno-historijskoj baštini ovog područja.
U maju 2021. godine završeni su radovi na asfaltiranju 5,2 km pristupnog puta do Štrbačkog buka, te je preostalo još oko 3 km makadamskog puta koji itekako vrijedi proći da biste uživali u čudesnom pogledu.
Rafting i Una regata
Štrbački buk je i polazna tačka za većinu rafterskih tura. Una je posljednjih dvadesetak godina postala popularno odredište za ljubitelje adrenalinskih vožnji gumenim čamcima.
No, ne treba zaboraviti da Bihać ima puno dužu tradiciju raftinga, jer je tradicionalna “Una regatta” prvi put održana sad već davne 1972. godine. Ova tradicionalna turističko-sportsko-kulturna manifestacija svake godine u špici ljetne sezone okuplja stotine učesnika koji se spuštaju raftovima, kajacima i čamcima.
Zahvaljujući brojnim rafting klubovima možete uživati u spuštanju brzacima Une. Obično su u ponudi dvije opcije, kraća Paradise etapa (3-4 sata) kroz Grmuški kanjon za one manje iskusne i duža, Adrenalin ili kraljevska etapa (5-6 sati), za one koji žele u potpunosti doživjeti čar raftinga na Uni.
Unske lađe kao turistički brend
Kome prija mirnija plovidba Unom, oduševit će se unskim lađama. One su specifičnost ovog kraja, jer su stanovnici koji žive pored Une od malih nogu vezani za život na rijeci i rijetko ko ne zna upravljati lađom.
S vremenom su postale turistički brend. Posebno vožnju unskim lađama doživite u River Docku, turističkom naselju Natura ART i na Japodskim otocima.
Kostelski buk
Samo osam kilometara od Bihaća, u naselju Kostela, nalazi se jedan od ljepših ukrasa Une, Kostelski buk. Neposredno pored buka nalazi se istoimeni restoran i hotel. Osim u izvrsnoj hrani uživat ćete u nazaboravnom pogledu na jedan od najljepših lokaliteta na smaragdnoj rijeci.
U okviru ovog kompleksa nalazi se i mini Zoo vrt sa domaćim životinjama u kojem će posebno uživati najmlađi, a u neposrednoj blizini je otok na kojem ćete uživati u šetnji.
Japodski otoci
Turistički kompleks Japodski otoci su jedno od čarobnih mjesta na Uni, zahvaljujući prije svega jedinstvenoj prirodnoj strukturi na kojoj se nalazi. Kompleks se prostire na pet riječnih otoka ili ada koje su međusobno povezane drvenim mostovima.
Naziv je dobio po Japodima, antičkom plemenu koje je nastanjivalo područje srednjeg toka rijeke Une, a specifični su po tome što su gradili sojenička naselja.
💚 Una - jedna, jedina.
— Sanja Fužinato Šovran (@sanjafuzinato) May 24, 2024
📍 Japodski otoci, Bihać pic.twitter.com/zAo8lSIeYc
U prirodnom okruženju Japodskih otoka nalazi se restoran u kojem možete probati domaće gastro specijalitete, mali hotel “Konak”, a prenoćiti možete pod otvorenim nebom, u šatorima, apartmanima, vikendicama ili jedinstvenoj kućici na drvetu. Odnedavno nude i noćenje pod kupolom, čime su klasičnom kampiranju dodali dozu glamura. Gledani iz zraka Japodski otoci imaju oblik srca, a sigurno je da će vam predivna Una i priroda oko nje ukrasti srce zauvijek.
Stari grad Sokolac
Smješten na lijevoj obali Une, Stari grad Sokolac se prvi put u historijskim izvorima spominje 1380. godine. Prema zanimljivoj legendi, njegov nastanak se vezuje za bogataša Dobrišu koji je imao tri kćerke – Biku, Soku i Vranu.
Nakon očeve smrti kćerke su odlučile podići tri grada. Legenda kaže da je Bika odabrala mjesto na lijevoj obali Une i tu podigla grad koji je po njoj dobio naziv
Bikće, iz kojeg je kasnije nastalo Bišće, da bi na kraju grad dobio ime koje i danas ima, a to je Bihać.
Soka je odabrala istočnu stranu i na visokom stjenovitom brdu izgradila grad koji po njoj dobi ime Sokolac. Najmlađa sestra Vrana je nadomak današnjeg naselja Ćukovi sagradila gradić koji je po njoj nazvan Vrnograč.
Do starog grada Sokolac vodi asfaltirana cesta koja je i osvijetljena, pa do grada možete prošetati i u večernjim satima nakon zalaska sunca. Ljubitelji prirode mogu do Sokoca doći i planinarskom stazom. Danas je ova lokacija i pozornica za zanimljive kulturne i muzičke događaje.
Bihaćka Gradska otoka i 'Djevojka s Une'
U centru grada, na rijeci Uni nalazi se čuvena Gradska otoka koja je do 70-ih godina prošlog vijeka bila središte bihaćke čaršije. Zabilježeno je da su na ovoj adi 1893. godine bile 22 kuće, 43 magaze, sedam dućana, dva mlina te nekoliko drvenih dućana s mostovima do obala.
Danas se na njoj održavaju sajmovi, koncerti, motorijade… Otoka je živnula prije nekoliko godina nakon što je na nju, nakon restauracije, postavljena čuvena skulptura “Djevojka s Une”, jedan od simbola grada.
Autor skulpture od lokalnog kamena bihacita je Vladimir Herljević, a izradio ju je na inicijativu Boška Marjanovića, jednog od najvećih zaljubljenika u Unu i osnivača ekološkog udruženja ‘Unski smaragdi’. Danas otoku pohode brojni turisti kako se bi se fotografisali pored Une i “Djevojke s Une”.
Na području grada Bihaća je locirano obilje kulturno - historijskih spomenika, od kojih su najznačajniji:
Kapetanova kula, Džamija Fethija, Crkva sv.Ante Padovanskog, Turbe, Zgrada Krajina puteva, Muzej Prvog zasjedanja AVNOJ-a, Manastir Rmanj i drugi.
Na području Bihaća nalazi se više srednjevjekovnih gradova od kojih se izdvajaju: Sokolačka kula, Orašac, Havala i Ostrovica u Kulen Vakufu.
Kapetanova kula
Ako se prošetate donjim dijelom Bihaća, lijevom obalom rijeke Une, naići ćete na poznatu Kapetanovu kulu. Nalazi se u donjem dijelu grada, na lijevoj obali rijeke Une.
Postoji nekoliko legendi o Kapetanovoj kuli. Ona najpopularnija koja jednim dijelom i jeste utemeljena na historijskim činjenicama kaže da je Bihaćka utvrda – Kapetanova kula spasila život ugarsko-hrvatskom kralju Beli IV od tatarskih konjanika. U znak svoje zahvalnosti Bela IV je proglasio Bihać slobodnim gradom.
Iako spada među najstarije građevine Bihaća, Kapetanovoj kuli do dana današnjeg nije utvrđen tačan nastanak. Pretpostavlja se da se radi o 1205 godini kada su zapravo izgrađene četiri kule, ali su tri bile brzo razorene.
Danas je Kapetanova kula Muzej Unsko-sanskog kantona u kojem možete pronaći rijeteke eksponate iz vremena japodskih plemena.
Kameno turbe
Odmah pored Kapetanove kule nalazi se poznato bihaćko Kameno Turbe. Tačno vrijeme ni njegovog nastanaka nije utvrđeno, ali pretpostavlja se da je nastalo odmah nakon ustoličenja nove austrograske vlasti. Za vrijeme vladavine Osmanlija na mjestu porušene katoličke crkve nalazilo se prvo turbe sačinjeno od drveta.
No, kada je nova vlast krenula sa gradnjom crkve na starim temeljima, ono je moralo biti uništeno, ali na lokaciji samo par metara udaljenoj sagrađeno je novo turbe od lokalnog kamena bihacita.
Ovaj potez vlasti je zadovoljio i katoličko i muslimansko stanovništvo Bihaća. Postoji nekoliko legendi o njegovom nastanku i o tome ko je zapravo sahranjen u njemu.
Srednjovjekovni grad Orašac
Gradovi su utvrđenja iz srednjovjekovnog i osmanskog perioda, a predstavljaju utvrde ozidane od kamena. Neki su gradovi imali kule i tabije, neki samo kule, a neki opet samo tabije ili bastione. Najveći broj utvrđenih gradova srednjovjekovne Bosne nastajao je u vrijeme njene državne samostalnosti, u periodu od 13. do 15. stoljeća.
Orašac je srednjovjekovni grad koji je pripadao Humskoj župi, a kasnije osmanski grad u sastavu Ostrovičke kapetanije koji se nalazi na strmom brežuljku iznad istoimenog mjesta. Nalazi se 2 km zračne linije južno od ove pozicije.
Grad je dograđivan između 1703. i 1730. godine, a uz postojeću srednjovjekovnu kulu visoku 8 metara bio je utvrđen zidinama koji su dijelom sačuvani do danas.
Veći dio gradića i džamija koja je u to vrijeme bila unutar zidina grada, sagrađeni su za doba turske vladavine, a od tih građevina danas su ostale samo ruševine. Utvrdom je u vrijeme osmanskog perioda upravljao dizdar sa posadom od 60 nefera (vojnika) i zapovjednika. Godine 1833. ovdje su bila instalirana 3 topa.
Krajišnici tvrde da je Orašac zavičaj Budaline Tale, najmarkantnije ličnosti naše narodne epike.
Stari bosanski grad Ostrovica
O njegovom značaju i veličini, govori podatak da je tokom 16. stoljeća u njemu bila smještena posada od 60 konjanika i 150 pješaka.
Grad je u 18. stoljeću proširen i ojačan sa četiri kule i dvije tabije. Od tada na njemu nisu vršene dodatne gradnje i preinake.