Strah da bi se rat na Bliskom istoku mogao proširiti još je veći postao nakon najnovijeg iranskog napada na Izrael. To je eskalacija na koju su brojne zemlje upozoravale već mjesecima.
Iran je jedna od regionalnih sila na Bliskom istoku. Regionalna sila je i Turska. Vodstvo u Ankari je na strani palestinskog naroda već od 7. oktobra 2023., kad je Izrael reagirajući na napad terorističke organizacije Hamasa napao Pojas Gaze, prenosi DW.
Predsjednik Recep Tayyip Erdogan više je puta predbacio Izraelu da čini „genocid".
Palestinska braća
U njegovim očima Hamas nije teroristička organizacija, to on uvijek iznova naglašava i često govori o svojoj „palestinskoj braći".
Erdogan je nedavno izazvao strah među vlastitim stanovništvom: u govoru u turskom parlamentu 1. oktobra 2024. on je predbacio Izraelu da želi napasti Tursku.
"U Svetoj zemlji poludjela izraelska vlada će u svom vjerskom fanatizmu nakon Palestine i Libana možda ciljati na našu domovinu", rekao je on.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu sanja o tomu da zauzme Anatoliju i „slijedi jednu utopiju", iznio je Erdogan.
Stručnjaci ocjenjuju Erdoganovu izjavu kao nerealnu.
"Ja taj scenarij smatram nemogućim. „Turska je članica NATO-a. Napasti Tursku značilo bi sukobiti se s NATO-om i Sjedinjenim Američkim Državama.
Osim toga Izrael nema nikakvog razloga da napadne Tursku", kaže Selin Nasi, politologinja na London School of Economics (LSE).
Erdogan pokušava svojim riječima konsolidirati svoju bazu i pokazati se solidarnim s Palestincima, kaže Nasi.
Turska ima drugu najveću vojsku u NATO-u: Turska nije, dakle, samo vojno jaka, ona je ujedno i prisni saveznik SAD – isto kao i Izrael.
Ali, Erdoganu se kod takvih izjava radi o nečemu drugom, kaže Ilter Turan, profesor emeritus za međunarodne odnose i bivši rektor Univerziteta Bilgi u Istanbulu:
"Predsjednik instrumentalizira vanjsku politiku za svoje unutarnjopolitičke ciljeve. Izrael nema ni u kojem slučaju takve namjere."
Turska vlada pokušava, s obzirom na velike unutarnjopolitičke neuspjehe, skrenuti pažnju ljudi na druge teme, kaže Turan.
"Sam Erdogan je najkasnije od posljednjih lokaslnih izbora izgubio političku podršku i zemlja se nalazi u ekonomskoj krizi", napominje profesor Turan.
Bi li se Turska umiješala?
Po Turanu je vjerovatnost da Turska ikad postane jedna od zaraćenih strana jednaka nuli.
"Turska neće aktivno sudjelovati u konfliktu jer Ankara ne želi biti dio rata", naglašava on.
Moguću odmazdu Izraela prema Iranu turska vlada neće, istina, odobriti, jer Turska s Iranom njeguje distancirano prijateljstvo.
Ankara možda može Teheranu ponuditi moralnu podršku, ali ništa više od toga, smatra profesor Turan.
"Zbog propalestinskog i protuizraelskog držanja turske vlade nastao je dojam da ona podržava Iran i njegove milicije. To je zabluda", kaže Nasi.
Turska se trenutno koncentrira na stabilizaciju svoje privrede, a regionalni konflikt samo bi donio dodatnu nestabilnost. Zato se ne može očekivati da Turska intervenira u Gazi ili u Libanu.
"Turska se neće htjeti vojno sukobiti s Izraelom", prognozira Selin Nasi.
Turska, Iran i Saudijska Arabija "i danas su suparnici, kao što su bili i u prošlosti", kaže bivši diplomata Mithat Rende.
On je bivši turski ambasador u Kataru i pozna geopolitičku dinamiku te regije.
Turska svoje odnose s Iranom njeguje „brižno i s respektom", iako Teheran i Ankara često imaju različita stajališta u vezi s raznim regionalnim konfliktima.
„Turska ne želi da Iran ojača svoju dominaciju u toj regiji preko nedržavnih aktera koje on podržava i koji su naoružani.
Istovremeno Turska s drugim regionalnim silama dijeli cilj sprečavanja da Iran postane atomska sila", objašnjava Rende.
Kako Turska gleda na Hezbollah?
Bitna razlika između dvije islamske države sastoji se u različitom tumačenju islama. Turska je pretežno sunitska i vlada predsjednika Erdogana podržavae prije svega sunitske organizacije kao što je Hamas, koji Evropska unija i SAD smatraju terorističkom organizacijom.
Nasuprot tome, iransko stanovništvo je većinom šiitsko, što vodi bliskim vezama iranskog režima sa šiitskim grupacijama, kao što su Hezbollah u Libanu ili hutistički pobunjenici u Jemenu.
Te vjersko-političke razlike utječu i na geopolitičke saveze dvije zemlje.
Razlika se vidjela i prilikom nedavnog izražavanja saučešće Ankare: kad je ubijen šef Hamasa Ismail Hanija, Erdogan je za njega proglasio državnu žalost.
Nakon ubistva šefa Hezbollaha Hasana Nasrallaha, Erdogan je izrazio solidarnost s libanskim narodom, ali nije spominjao Nasralahovo ime.
"Da se tu ne pokazuje slična pogođenost je razumljivo i ne iznenađuje", kaže Turan.
