Švicarski mediji: "Mrtva tišina nad seksualnim zlostavljanjima u Srbiji"

Otkako su beogradske glumice prijavile Miroslava Aleksića zbog seksualnog zlostavljanja uslijedile su brojne reakcije u regionu. Ovom temom se bavi štampa na njemačkom jeziku. „Kada bi reditelj Miroslav Aleksić primio neko novo dijete u svoju privatnu školu glume, roditeljima bi objasnio kako teče obrazovanje i njegova pravila. Djevojčice bi morale da nose suknje, a dan u školi bi započinjao molitvom“, ovako tekst u Neue Zürcher Zeitung (NZZ) počinje Volker Pabst dopisnik tog lista iz Istanbula. Štampa na njemačkom jeziku ponovo se bavi slučajem reditelja Miroslava Aleksića, kojeg su beogradske glumice prijavile za seksualno zlostavljanje. U tekstu se napominje da je Aleksić „roditeljima jasno stavljao do znanja da je to ujedno i posljednji razgovor sa njima tokom cjelokupnog trajanja obrazovanja“. „Za mnoge porodice je bila čast da im je dijete primljeno u Školu glume Stvar srca“, nazvanoj po istoimenom filmu srpskog reditelja. List dalje navodi kako se „najkasnije od sredine januara zna koliko je pogrešna bila slika tog idealnog svijeta iza školskih zidova“. U tekstu se podsjeća na intervju koji je glumica Milena Radulović dala beogradskom Blicu. Ona je tada iznijela „teške optužbe na račun Miroslava Aleksića“. Cijela stvar je u Srbiji izazvala debatu o sekusalnom nasilju, ali se proširila na cijeli region. „Pod haštagom #NisiSama su hiljade žena iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore na društvenim mrežama progovorile o svojim iskustvima. Facebooj stranica ‚Nisam tražila‘, koju je pokrenula jedna bh glumica i na kojoj žrtve mogu anonimno da iznesu svoja iskustva, u roku od dvije sedmice ima skoro 40.000 pratilaca. Prekogranične reakcije pokazuju, barem u zemljama istog govornog područja bivše Jugoslavije, koliko društvene rezonance i dalje formiraju zajednički prostor.“ U tekstu švicarskog lista se naglašava da su sada „mnoge visoke škole poboljšale postupak prijavljivanja seksualnog nasilja“. Dodaje se da se „incidenti također mogu prijaviti anonimno na mnogim mjestima“. „Samo na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu do sada je prijavljeno 27 napada. Ali, i u drugim branšama ključa tabu seksualnog nasilja. Tako je jedan hrvatski granični policajac suspendovan nakon izvještaja njegovih koleginica. U Hrvatskoj je u januaru prijavljeno toliko napada, koliko ih se obično prijavi tokom cijele godine. U Bosni i Hercegovini je Državno tužilaštvo preuzelo više od 20 slučajeva“, piše list.

Zasluge prvoborke Marije Lukić

List dalje citira beogradsku politologinju Adrijanu Zaharijević, koja napominje kako je kampanja #MeToo, koja se prije tri godine proširila po cijelom svijetu, u regionu imala potpuno drugi kvalitet. „Tada je to bila sporedna tema a danas se o njoj govori na sva zvona. I to je zasluga hrabre prvoborkinje Marije Lukić, koja se prva u Srbiji kao žrtva javno borila protiv seksualnog zlostavljanja i seksualne eksploatacije“. U tekstu se podsjeća da je Lukić 2018. izgubila posao, kada je svog pretpostavljenog, gradonačelnika Brusa prijavila zbog seksualnih nasrtaja“ i da je njenom suprugu oduzeta poslovna licenca. A dok prošle godine nije osuđen „ova neustrašiva žena naišla je na gomilu otpora“.

Simbolična politika

„Ni društvo ni država nisu baš napredni u rodnim pitanjima, kako to autokratska vlada predsjednika Vučića rado predstavlja – i bez obzira na to što premijerka Ana Brnabić živi otvoreno kao homoseksualka i udio žena u vladi iznosi 50 posto“, citira list politologinju Zaharijević koja naglašava: „Sve je to samo simbolična politika. (…) Možda će konačno da se sprovede Zakon o jednakosti polova.“ Dodaje se također da se pojedini nadaju „reformi krivičnog zakona o seksualnim deliktima i proširenju pojma silovanje“. „Prema jednom izvještaju Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju iz 2019 godine 70 posto žena starijih od 15 godina iskusilo je neku vrstu nasilja. Skoro svaka druga je bila izložena seksualnom napastvovanju. Istovremeno je tema ogroman tabu“, piše švajcarski list i pita se da li je nasilje nad ženama na Balkanu veći problem nego negdje drugo?

„Mi smo navikli da ćutimo"

Na to je politikološkinja Zaharijević odgovorila - „i da i ne“. Ona je napomenula da je to globalni problem, ali i da postoje neke specifičnosti. „U bivšoj Jugoslaviji nije bilo seksualnog obrazovanja, a u ratovima 1990-ih došlo je do neke vrste repatrijahralizacije društva. Nad zlostavljanjima se u Srbiji često nadvija mrtva tišina“, kaže Zaharijević. To ilustruje i nedavnim primjerom, kada je jedna voditeljica počela dnevnik dugom šutnjom. „A onda je rekla: ‚Mi smo navikli da ćutimo‘. Nakon toga je izrekla čitav niz skandala, koji su se dogodili u najnovijoj prošlosti, koji su ostali bez velikog odjeka. „Zato ne pitajte žrtve zašto su tako dugo ćutale. Pomozite im da to kažu kada su za to spremne“, kaže se u tekstu koji je objavio NZZ, prenosi DW.