Početak 2021. godine u svijetu je obilježio nemiran prenos vlasti u Sjedinjenim Američkim Državama, nakon što je Donald Trump odbio da prizna pobjedu Joe Bidena na predsjedničkim izborima. Njegove pristalice su upale u zgradu Kongresa, a nekoliko ljudi je ubijeno. Ova godina pamtit će se i po državnim udarima u Mijanmaru i Sudanu, te nemirima u Etiopiji i Haitiju koji je pogođen još jednim snažnim zemljotresom nakon što je predsjednik te zemlje ubijen, piše Al Jazeera Balkans.
Scene zaglavljenog teretnog broda Ever Given u Sueckom kanalu u martu su obišle cijeli svijet, dok je područje Bliskog istoka opet bilo poprište nasilja nakon 11-dnevne izraelske ofanzive na pojas Gaze tokom koje su srušene i zgrade u kojima su urede imali mediji.
Ova godina obilježena je i snimcima koji su došli iz Kabula, nakon što su talibani osvojili prijestolnicu Afganistana a hiljade stanovnika potražilo utočište na aerodromu kako bi pobjegli iz zemlje. Sjedinjene Američke Države povukle su se iz Afganistana 20 godina nakon invazije izazvane napadima 11. septembra.
Burni događaji i promjene u Evropi također će se pamtiti u ovoj godini, kao što je odlazak njemačke kancelarke Angele Merkel nakon 16 godina, ali i migrantska kriza na bjeloruskoj granici te napetosti u Ukrajini zbog raspoređivanja ruskih snaga.
Slijed pregled događaja u svijetu 2021. godine.
5. januar – Završena trogodišnja blokada Katara
Saudijska Arabija, zajedno sa Bahreinom, Egiptom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, pristala je da okonča spor sa Katarom u vezi vanjske politike, koja je dovela do prekida odnosa sa Dohom u junu 2017. Tokom spora, Katar je odbio zahtjeve četiri zemlje, među kojima su bili i ukidanje medijske mreže Al Jazeere kao i izbacivanje manjeg kontingenta turske vojske sa svoje teritorije. U januaru, četiri zemlje odlučile su da okončaju blokadu, nakon posredovanja odlazeće administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Katar je također ponovo uspostavio trgovačke i putničke veze sa Saudijskom Arabijom, UAE-om i Egiptom, ali ne i sa Bahreinom. Diplomatski odnosi Katara i četiri države Zaljeva u potpunosti su obnovljeni.
6. januar – Napad Trumpovih pristalica na Kongres
Scene nasilja i haosa došle su sa američkog Capitola 6. januara nakon što su pristalice predsjednika Donalda Trumpa upale u zgradu Kongresa kako bi poništile rezultate izbora i zaustavili sjednicu na kojoj se trebala potvrditi pobjeda Joea Bidena.
“Nikada nećemo priznati poraz”, rekao je Trump pristalicama u zapaljivom govoru prije nego što su krenule prema Capitolu. Ponovio je svoje tvrdnje da su izbori u novembru 2020. pokradeni te ih je pozvao da upadnu u Kongres i da se “pakleno bore” da “zaustave krađu”. U sukobima na Capitolu život je izgubilo pet osoba.
Nedugo nakon toga, Zastupnički dom Kongresa izglasao je opoziv Trumpa, po drugi put tokom njegovog mandata, kojim se predviđala njegova smjena prije 20. januara, odnosno inauguracije Joe Bidena. Prije toga, potpredsjednik Mike Pence rekao je da se neće pozvati na 25. amandman što je značilo da bi se Trump proglasio nesposobnim za obavljanje dužnosti.
Odbor Zastupničkog doma američkog kongresa trenutno ispituje Trumpove postupke u vezi s tim događajima. Približno 700 ljudi trenutno se suočava sa krivičnim prijavama zbog nereda, a gotovo 600 ljudi uhapšeno.
20. januar – Bidenova inauguracija
Novoizabrani američki predsjednik Joe Biden i njegova potpredsjednica Kamala Harris položili su zakletvu 20. januara. Zbog korona virusa i nereda u Kongresu 6. januara, nije bilo publike na inauguraciji 46. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Ni Donald Trump nije prisustvovao svečanosti, čime je prekinuo tradiciju mirnog i uljudnog prijenosa vlasti.
It’s a new day in America.
— Joe Biden (@JoeBiden) January 20, 2021
Međutim, bili su prisutni mnogobrojni zvaničnici i gosti uz pridržavanje svih epidemioloških mjera. Više od 20.000 pripadnika Nacionalne garde, vojnih rezervista, naoružani su kružili Washingtonom od napada na Kongres. “Ovo je dan Amerike, ovo je dan demokratije, dan nove nade…”, kazao je Joe Biden u svom govoru tokom inauguracije.
1. februar – Vojni udar u Mijanmaru
Mijanmarska vojska uhapsila je 1. februara čelnicu zemlje Aung San Suu Kyi, predsjednika Win Myinta i druge visoke zvaničnike iz vladajuće stranke, preuzevši vlast vojnim udarom.
Vojska je tako ponovno došla na vlast, nakon što je prije manje od deset godina zemlju predala civilnoj vladi. Vojni lideri i dalje tvrde da su hapšenja odgovor na “ukradene izbore”, koji su održani u novembru prošle godine, na kojima je pobijedila Nacionalna liga za demokratiju (NLD) Suu Kyi.
U videoobraćanju koje je objavljeno na televiziji, nad kojom nadzor ima vojska, rečeno je da je vlast predana glavnom komandantu oružanih snaga, generalu Min Aung Hlaingu, i da je vanredno stanje uvedeno na godinu dana. U krvavoj vojnoj represiji nakon toga, ubijeno je više od 1.100 civila, a više od 9.000 ljudi je uhapšeno, podaci su lokalne nevladine organizacije – Udruženja za pomoć političkim zatvorenicima (AAPP). Početkom decembra, sud u Mijanmaru osudio je Suu Kyi na četiri godine zatvora zbog nepoštovanja mjera vezanih za COVID-19, što je prvi od niza slučajeva u kojima se svrgnutoj liderki na teret stavljaju razne optužbe.
24. februar – Počela distribucija Covax vakcina
Preko globalnog mehanizma za razmjenu vakcina Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) COVAX isporučene su prve vakcine protiv COVID-a 19. Avion sa 600.000 vakcina AstraZenece i Univerziteta Oxford sletio je u glavni grad Gane.
Planirano je da se iz programa COVAX distribuira dvije milijarde vakcina tokom 2021. godine, a tu je uključeno i 1,8 milijardi vakcina najsiromašnijim zemljama koje za to ništa ne bi platile, a imunizovale bi 20 posto populacije.
Dan nakon isporuke vakcina Gani, WHO je saopćio da je u svijetu do tada od posljedica COVID-a 19 preminulo 2.5 miliona ljudi.
23. mart – Brod Ever Given zaglavljen u Sueckom kanalu
Brod “Ever Given” u vlasništvu japanske kompanije “Shoei Kisen KK”, dug oko 400 metara, usljed jakog vjetra i pješčane oluje nasukao se u Sueskom kanalu 24. marta, a nakon intenzivnih aktivnosti pomjeren je 29. marta, čime je kanal odblokiran za saobraćaj.
Brod pod zastavom Paname plovio je iz Kine u Holandiju s gotovo 220.000 tona robe, a nesreća je izazvala krizu u svjetskom lancu snabdijevanja, posebno u Evropi. Sueckim kanalom dugim 163 kilometara svakodnevno prolazi otprilike 30 posto svjetskog prometa kontejnerskih brodova i oko 12 posto ukupne svjetske globalne trgovine sve robe. Godišnje kroz taj umjetno prokopan kanal plovi blizu 18.000 brodova i glavna je pomorska ruta između Azije i Evrope.
‘Ever Given’ je napustio teritorijalne vode Egipta nakon što su ga 107 dana držale lokalne vlasti zbog blokade. Egipat je pristao na finansijsku nagodbu od 540 miliona dolara nakon što je Uprava kanala na početku spora zatražila oko 960 miliona dolara.
11. maj – Izraelska ofanziva na Pojas Gaze
Zbog prijetnji iseljenjem desetaka palestinskih porodica iz jednog arapskog kvarta u Jerusalemu, kako bi se tamo uselili jevrejski naseljenici, Hamas je ispalio više raketa na Izrael, a Izrael je odgovorio višednevnim raketiranjem Pojasa Gaze. Uslijedio je 11-dnevni rat u kojem je poginulo najmanje 232 Palestinca, među kojima 65 djece. Na izraelskoj strani je poginulo 12 osoba, od čega dvoje djece. Ured za medije vlasti u Gazi saopštio je da je materijalna šteta u Pojasu Gaze tokom izraelske ofanzive procijenjena na više od 322 miliona dolara.
Tokom zračnih udara Izraela uništene su četiri zgrade u Pojasu Gaze, a u njima i uredi Al Jazeere i drugih svjetskih medija. Izrael je optužio Hamas, vladajući pokret u Gazi, da koristi zgrade u vojne svrhe i stanare kao ljudske štitove. Organizacija za ljudska prava Humans Right Watch (HRW) saopćila je da su izraelski udari iz zraka u kojima su uništene četiri višespratnice u Pojasu Gaze očito kršenje međunarodnih zakona rata i pozvala izraelsku vojsku da pruži dokaze koji navodno opravdavaju te napade. Izrael, međutim, nije pokazao dokaze, tvrdeći da ne želi otkriti izvore informacija.
Iako nije bilo žrtava, oštećene su i susjedne zgrade, deseci ljudi su ostali bez krova nad glavom i uništeno je na desetke radnji i ureda. Veliki broj Palestinaca raseljen je tokom ovog 11-dnevnog rata.
13. juni – Odlazak Netanyahua sa vlasti
Izraelski parlament izabrao je novu koalicionu vladu te zemlje, čime je okončana 12 godina duga vladavina dotadašnjeg premijera Benjamina Netanyahua. Bivši saveznik Netanyahua, desničar Naftali Bennett izabran je za novog premijera i čelnika raznolike i krhke koalicije koja se sastoji od osam partija među kojima postoje duboke ideološke razlike.
Bennett je milioner iz high-tech sektora i čelnik radikalne izraelske stranke Yamina. Pozivao je na ubijanje palestinskih “terorista”, umjesto njihovog puštanja na slobodu. Također je rekao da Zapadna obala nije pod okupacijom, jer “tu nije ni bilo palestinske države”.
Bennett smatra da se izraelsko-palestinski sukob ne može riješiti, a smatra se i jednim od najglasnijih protivnika uspostavljanju palestinske države. On je prvi premijer u historiji Izraela sa religijskom radikalno desničarskom pozadinom. Prethodno je obavljao pet ministarskih funkcija, između ostalog i u Ministarstvo odbrane Izraela 2020. godine.
28. juni – Eskalacija rata u Etiopiji
Front za oslobođenje naroda Tigraja (TPLF) krajem juna preuzeo je Mekelle i veći dio Tigraja nakon što su se Vladine snage povukle.
Premijer Etiopije Abiy Ahmed, dobitnik Nobelove nagrade za mir 2019. godine, pokrenuo je vojnu ofanzivu protiv snaga TPLF-a u Tigraju u novembru prošle godine, nakon što ih je optužio da su napale vladine snage u regiji koja graniči s Eritrejom i Sudanom.
U borbama su poginule već stotine ljudi na obje strane, više od milion ljudi je interno raseljeno, a desetine hiljada pobjegle su u susjedni Sudan dok međunarodne organizacije pozivaju na proširenu humanitarnu pomoć u regiji za civile pogođene sukobom upozoravajući da Tigraju prijeti glad. Etiopska vlada saopštila je da pruža humanitarnu pomoć većini ljudi kojima je to potrebno.
7. juli – Ubijen predsjednik Haitija
Predsjednik Haitija Jovenel Moise ubijen je u svom domu, dok je njegova supruga odvedena u bolnicu. Grupa neidentificiranih osoba napala je preko noći privatnu rezidenciju predsjednika Haitija i upucala ga. Budući da je Haiti politički podijeljen, a u zemlji je sve veća humanitarna kriza i nestašica hrane, nasilje nakon ovoga se pojačalo, a policija se borila s bandama kako bi uspostavila kontrolu.
Moise se suočio sa žestokim protestima otkako je 2017. godine stupio na dužnost predsjednika, a opozicija ga je ove godine optužila da nastoji uspostaviti diktaturu time što nastoji produžiti mandat i postaje sve autoritarniji, što je on negirao.
Među naoružanim komandosima koji su ubili haićanskog predsjednika Hovenela Moisea bilo je 26 Kolumbijaca i dvojica Amerikanaca sa Haitija, saopćile su vlasti, dok se nastavlja potraga za glavnim organizatorima ubistva.
Kolumbijski ministar odbrane Diego Molano rekao je da prvi rezultati istrage pokazuju da su Kolumbijci osumnjičeni za sudjelovanje u ubistvu penzionirani članovi oružanih snaga njegove zemlje te je obećao pomoć u istrazi na Haitiju.
15. juli – Poplave u zapadnoj Evropi
Najmanje 180 osoba poginulo je u poplavama u Njemačkoj, a 31 u Belgiji, čime se broj žrtava prirodne katastrofe u zapadnoj Evropi popeo na 211. Njemački nacionalni željeznički operater procijenio je da su poplave napravile štete na željezničkoj mreži u vrijednosti 1,3 milijarde eura.
Poplave su pogodile i pogranično područje između Njemačke i Češke, kao i dijelove Austrije, a neka mjesta su bila potopljena, kao što su Hallein i Kufstein. U Holandiji su evakuirani deseci hiljada stanovnika, dok su vojnici, vatrogasci i dobrovoljci pravili nasipe i učvršćivali brane, kako bi spriječili poplave. Zbog obilne kiše koja je pogodila Italiju, sjever i jug zemlje također su se borili sa poplavama i nabujalim rijekama.
14. august – Zemljotres pogodio Haiti, više od 2.200 poginulih
Najmanje 2.248 osoba je poginulo, a više od 12.268 je povrijeđeno u zemljotresu jačine 7,2 stepeni po Rihteru koji je pogodio Haiti. Agencija za civilnu zaštitu Haitija saopćila je da je uništeno oko 53.000 objekata.
Jedan od najsmrtonosnijih zemljotresa u svijetu u prošlom stoljeću registrovan je upravo na Haitiju 12. januara 2010. godine. Prema zvaničnim podacima, 316.000 ljudi je tada poginulo, a 300.000 je povrijeđeno u potresu jačine 7 stepeni po Richteru koji se dogodio na jugu zemlje. Nakon toga je oko 1,3 miliona ljudi ostalo bez krova nad glavom.
15. august – Talibani zauzeli Kabul, SAD se povukao
Talibani su nakon ofanzive u cijeloj zemlji velikom brzinom zauzeli afganistansku prijestolnicu Kabul, vrativši se na vlast nakon 20 godina. Dotadašnji predsjednik Afganistana Ashraf Ghani napustio je državu. Hiljade Afganistanaca, u očajničkom pokušaju da napuste državu u strahu od osvete talibana, preplavile su kabulski aerodrom, odakle su druge države i strane snage vršile evakuacije svojih građana.
Na međunarodnom aerodromu u Kabulu 26. augusta izvršen je samoubilački napad u kojem je pripadnik oružane grupe Islamska država u provinciji Khorasan, ISKP (ISIS-K) detonirao svoj samoubilački pojas pun eksploziva i ubio 175 osoba, od kojih 13 američkih vojnika.
Unprecedented images from Kabul Airport. These have to be the defining images of this war. This is on America’s conscience! Shocking, unreal scenes! pic.twitter.com/JYoUrMgUKs
— Sameer ‘Sadiq’ Bhat (@sadiquiz) August 16, 2021
Tridesetog augusta, posljednji kontingent američkih trupa povukao se iz Afganistana i predao aerodrom u Kabulu u ruke talibana, 20 godina nakon invazije na tu zemlju, a koja je uslijedila poslije napada na SAD 11. septembra 2001. SAD je od 14. augusta evakuisao 79.000 ljudi, među kojima 6.000 Amerikanaca.
Međunarodna zajednica uvjetuje priznavanje talibanske vlade u Afganistanu, a među uvjetima se od talibana traži da formiraju inkluzivnu vladu, omoguće zapošljavanje žena i omoguće djevojčicama da se školuju. Talibani to ocjenjuju kao pokušaj miješanja u njihove unutrašnje poslove. Međutim, do sada nisu dobili zvanično priznanje niti jedne države. Talibani su u Afganistanu vladali i u periodu od 1996. do 2001. godine, a tada su priznanje imali samo od Pakistana, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.
15. septembar – Potpisan vojni savez između SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Australije
SAD, Velika Britanija i Australija su predstavili novi sigurnosni savez pod nazivom AUKUS. Svrha AUKUS-a je tehnološka i sigurnosna saradnja članica za sigurnost u Azijsko-pacifičkoj regiji, u širem kontekstu suzbijanja širenja kineskog utjecaja i tehnološkog razvoja. Ovo također omogućuje Australiji da nabavi američke nuklearne podmornice i raskine ugovor s Francuskom o kupovini podmornica za 40 milijardi dolara. Canberra je zbog te odluke odustala dogovora s francuskom kompanijom koja je trebala izgraditi flotu podmornica, na šta je Pariz žestoko reagirao.
Australija je naknadno saopćila da će razmotriti opciju iznajmljivanja ili kupovine podmornica od SAD-a ili Velike Britanije dok se bude gradila njena flota podmornica na nuklearni pogon. Novo trojno partnerstvo kritizirala je i Kina, najveća sila na Indo-Pacifiku, a reagirao je i malezijski premijer, koji predviđa da će to potaknuti regionalnu utrku u naoružanju.
25. oktobar – Vojni udar u Sudanu
Oružane snage u Sudanu uhapsile su premijera Abdalla Hamdoka, grupu ministara i čelnike nekoliko saveznih država i političkih stranaka. Vrhovni sudanski general Abdel Fattah al-Burhan branio je vojni udar, kazavši da je svrgnuo vladu kako bi spriječio građanski rat.
Na ulice prijestolnice Khartouma izašli su deseci hiljada ljudi koji su se protivili vojnom udaru, a u sukobima između demonstranata i snaga sigurnosti poginulo je sedmero ljudi.
Puč je prekinuo demokratsku tranziciju dvije godine nakon što je narodnom pobunom svrgnut dugogodišnji autokrat Omar al-Bashir. Bashir je zatvoren, a vojska i politička tijela trebali bi po dogovoru zajednički upravljati zemljom do izbora 2023. godine.
Napetosti su eskalirale nakon što se koalicija pobunjeničkih grupa i političkih stranaka udružila s vojskom, a pristalice vojske organizirale proteste pred predsjedničkom palatom, tražeći raspuštanje civilnih vlasti.
26. oktobar – Odlazak Angele Merkel
Nakon 16 godina, njemačka kancelarka Angele Merkel odlazi sa vlasti a njen nasljednik na čelu najveće evropske ekonomije je sada već bivši ministar finansija Olaf Scholz.
Prije toga, na izborima za Bundestag održanim krajem septembra, njemačka Socijaldemokratska partija lijevog centra (SPD) proglasila je pobjedu, navodeći da stranka odlazeće kancelarke Kršćansko-demokratska unija (CDU) ne treba više biti u vlasti.
Krajem novembra, nakon dvomjesečnih pregovora, “semafor koalicija” koju je SDP sastavio sa Zelenim i Liberalno-demokratskom strankom (FDP), predstavila je u Berlinu svoj koalicijski ugovor, a nedugo nakon toga Scholz je izabran za novog kancelara.
Eru kancelarke Merkel obilježile su različite krize u kojima je postala simbol stabilnosti i kompromisa. Tokom mandata je sarađivala sa četiri francuska, četiri američka predsjednika i pet britanskih premijera.
31. oktobar – Klimatski samit COP26
Nakon dvosedmičnih pregovora, na klimatskoj konferenciji UN-a u Glasgowu usvojen je revidirani sporazum o klimatskim akcijama usmjeren na to da se Sporazum iz Pariza iz 2015. godine održi živim, odnosno da se ograniči globalno zagrijavanje na 1,5 stepeni Celzija.
Nakon intervencije Indije u posljednjim momentima, “oslabljen” je tekst dogovora o emisijama iz uglja, a nekoliko zemalja, uključujući male otočke države, navele su da su duboko razočarane tim potezom.
Na konferenciju su se pokušali uravnotežiti zahtjevi zemalja koje su najviše izložene klimatskim promjenama, velikih industrijskih sila i onih čije je korištenje ili izvoz fosilnih goriva ključno za njihov ekonomski razvoj.
Također, SAD i Kina su na samitu najavile da će sarađivati u borbi protiv klimatskih promjena, potpisavši zajedničku deklaraciju, što je bila velika promjena u odnosu na početak samita kada su dvije države bile na različitim stranama. Dvije države objavile su da će sarađivati u cilju zadržavanja rasta svjetske temperature na 1.5 stepeni u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Predsjednici dvije države Joe Biden i Xi Jinping trebali bi uskoro održati virtuelni susret na tu temu.
8. novembar – Migrantska kriza na granici Bjelorusije i Poljske
Hiljade migranata na granicama Bjelorusije, prepušteni sami sebi, pokušavaju ući u EU preko granica sa Poljskom, Litvanijom i Latvijom. Granica sa Poljskom ojačana je bodljikavom a čak do 15.000 vojnika angažirano je da spriječi prodor migranata. Vlada Litvanije je odobrila uvođenje vanrednog stanja u regijama koji se graniče sa Bjelorusijom.
Poljska i druge države EU optužuju Bjelorusiju da ohrabruje migrante s Bliskog istoka, Afganistana i Afrike na ilegalni prelazak granice u znak osvete za sankcije uvedene Minsku zbog pitanja ljudskih prava. Dodatno, poljski premijer Mateusz Morawiecki rekao je da bjeloruski autoritarni čelnik Aleksandar Lukašenko, bliski saveznik Vladimira Putina, upravlja krizom, ali da je “pokretač u Moskvi”.
On je optužio ruskog i bjeloruskog čelnika da nastoje destabilizirati Evropsku uniju dopuštajući ilegalnim migrantima da, putujući preko Bjelorusije, pokušaju ući na područje EU-a. Situaciju je opisao kao “novi tip rata u kojem se ljudi koriste kao ljudski štit”
Glasnogovornik poljskih specijalnih službi rekao je da procjene pokazuju da bi u Bjelorusiji moglo biti i do 12.000 migranata.
Ministri vanjskih poslova država članica EU-a proširili su sankcije protiv Bjelorusije što će Uniji omogućiti sankcioniranje pojedinaca i pravnih osoba koje pomažu režimu Aleksandra Lukašenka u dovođenju migranata na granice EU.
6. decembar – Bojkot Olimpijskih igara u Pekingu
Nakon što su Sjedinjene Američke Države odlučile da bojkotuju Olimpijske igre u Pekingu, navodeći kao razlog kršenje ljudskih prava u Kini, isto su uradile Australija, Kanada i Velika Britanija.
Britanski premijer Boris Johnson objavio je bojkot Igara, navodeći kako tom sportskom događaju “neće prisustvovati niti jedan ministar” iz njegove vlade. Kanadski premijer Justin Trudeau rekao je da njegova zemlja neće slati zvaničnu delegaciju na Igre, koje se trebaju održati od 4. do 20. februara u kineskom glavnom gradu.
Pritisak na bojkot Igara trajao nekoliko prethodnih mjeseci, zbog represivnih mjera Kine protiv demokratskih aktivista u Hongkongu i Ujgura u kineskoj regiju Xinjiang. Ujedinjene nacije i grupe za ljudska prava vjeruju da se najmanje milion Ujgura i pripadnika muslimanskih manjima drži u pritvoru. Kina to odbacuje i navodi da su kampovi namijenjeni obuci i da su potrebni zbog borbe protiv ekstremizma.
7. decembar – Razgovor Bidena i Putina o Ukrajini
Ukrajina, bivša sovjetska republika koja sada teži pridruživanju Evropskoj uniji i NATO-u, postala je središte krize Istoka i Zapada.
Ukrajinski zvaničnici tvrde da je Rusija u posljednjih nekoliko sedmica dovela i do 115.000 vojnika na granicu, dok su zapadni zvaničnici zabrinuti da bi to moglo signalizirati namjeru Moskve za napad. Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg, nakon razgovora sa 30 saveznika u Rigi, rekao je da bi svaka buduća ruska agresija na Ukrajinu imala bi visoku cijenu i ozbiljne političke i ekonomske posljedice za Rusiju.
Rusija je zatražila od NATO-a da povuče obećanje dato 2008. godine Ukrajini i Gruziji da će jednog dana biti članice tog saveza i traži da se NATO obaveže da neće rasporediti oružje u zemljama koje graniče s Rusijom, uz objašnjenje da to ugrožava njenu sigurnost. Ruski predsjednik Vladimir Putin zatražio je garancije Zapada da neće doći do daljeg širenje NATO-a i raspoređivanje oružja u blizini granica njegove zemlje. Kremlj je 2014. pripojio crnomorski poluotok Krim Ukrajini, a zatim je podržao pobunjenike koji se bore protiv vladinih snaga na istoku zemlje. U sukobu je život izgubilo 14.000 ljudi, prema Kijevu, i on još uvijek tinja.
Američki predsjednik Joe Biden i ruski predsjednik Vladimir Putin 7. decembra razgovarali su povodom ove krize a tokom virtuelnog sastanka Biden je istakao će SAD i saveznici reagovati snažnim ekonomskim sankcijama i drugim mjerama ukoliko dođe do eskalacije sukoba s Ukrajinom.
