Kad govorimo o arheolozima, često ih zamišljamo s lopatama u rukama i grašcima znoja na čelu, kako – baš poput svoga fiktivnog kolege Indiane Jonesa – otkapaju dijelove davno zaboravljene prošlosti na dalekim, egzotičnim lokacijama. Katkad, međutim, drevne tajne ne krije zemlja već more.Zagonetne kugle
Olupina jedrenjaka “Schiedam” imala je uistinu osebujnu prošlost – otkrivena je, naime, dvaput. Ronioci su je prvi put uočili 1971. kod Cornwalla u Engleskoj no, s vremenom, prekrio ju je pijesak. Drugi put je pronađena 2016. godine, kad se počinje intenzivno istraživati. Na njoj otkriveno jedanaest topova i razno drugo oružje.
Dio tereta voda je nanijela na obližnju obalu gdje su, između ostalog, pronađene dvije zagonetne kugle. Svrha im nije bila poznata sve dok jedna nije ispala iz ruku mladom arheologu – kad se razbila, otkriveno je da se u njenoj unutrašnjosti nalazi barut. Daljnja istraživanja pokazala su da se radi o ručnim granatama, najstarijem tipu koji su rabili engleski grenadiri.
Brod “Schiedam” izrađen je u sedamnaestom stoljeću stoljeću, za nizozemsku Istočnoindijsku kompaniju. Godine 1683., kod Gibraltara, zarobili su ga pirati ali su ga Englezi vrlo brzo preoteli te je prešao u njihovu mornaricu. Sljedeća misija bila je luka Tanger u Maroku, gdje su Englezi izvršili okupaciju. Plovilo je trebalo vratiti municiju nazad u Englesku no, kad se 1684. približilo Cornwallu, potonulo je na dno oceana, piše Povijest.hr.
Podvodna vremenska kapsula
U mračnim vodama Baltičkog mora, skupina finskih ronilaca 2020. je otkrila nešto spektakularno. Ondje, na dubini od osamdeset pet metara, ležao je neshvatljivo dobro očuvan drevni brod.
Stručnjaci su kasnije ustvrdili da je riječ o fluti, nizozemskom tipu jedrenjaka iz sedamnaestog stoljeća. Izvorno zamišljeno kao teretni brod, ovo plovilo bilo je dizajnirano da olakša prekooceanske isporuke uz maksimalan prostor i djelotvornost posade, čime je odigralo važnu ulogu u usponu nizozemskoga pomorskog carstva.
“Na ovom području relativno često nalazimo potopljene, teško oštećene brodove iz Drugoga svjetskog rata, ali ne i one stare stoljećima. Da stvar bude nevjerovatnija, drvena ljepotica doimala se kao da je jučer izgrađena – jedino oštećenje koje smo detektirali bilo je ono od učestalih susreta s ribarskim mrežama”, ispričao je jedan od ronilaca. “Osjećaj je bio nestvaran, kao da smo ušli u svojevrsnu vremensku kapsulu”.
Naučnici su vrlo brzo otkrili što je doprinijelo uščuvanosti trgovačkog broda. Dijelom je za nju zaslužno samo more: zbog niskog saliniteta, nedostatka svjetlosti i niskih temperatura, olupine u njemu stoljećima mogu zadržati gotovo nepromijenjeni oblik. U takvim vodama, organizmi koji se hrane drvetom – česti “krvnici” drvenih olupina, ne mogu preživjeti.
“Ovo je rijetko i dragocjeno otkriće. Premda su flute, zbog jeftine izrade, bile silno popularne od šesnaestoga do osamnaestog stoljeća, vrlo ih je malo preživjelo do današnjeg dana”, objasnio je voditelj istraživanja Niklas Eriksson, stručnjak za podvodnu arheologiju sa Sveučilišta u Stockholmu.
Tajanstveni orikalk i veza s mitskom Atlantidom
U drevnome potonulom brodu, pronađenom 2019. godine uz obalu Sicilije, podvodni arheolozi su otkrili predmete neobičnog izgleda i nepoznate namjene, izrađene od slitine bakra i cinka.
Budući da je analiza pokazala kako je riječ o grčkom plovilu iz šestog stoljeća prije Krista, historičari su ovu vrstu mjedi automatski povezali s mitskim orikalkom – čvrstim, izdržljivim metalom koji spominje nekoliko antičkih pisaca, uključujući možda najvećega grčkog filozofa Platona.
Opisuju ga kao gotovo neuništiv metal crvenkastog odsjaja, vrijedan koliko i samo zlato. Neki antički autori o njemu su pisali kao o spoju zlata i bakra, drugi su smatrali da se radi o nekoj vrsti bronce ili mjedi, a bilo je i onih koji su ga opisivali koristeći zbunjujuće, ezoterične termine. Svi pisci tog vremena su, međutim, jedinstveni po pitanju podrijetla orikalka – njegovu izradu pripisuju mitskome potonulom gradu Atlantidi!
