Talibani, novi vladari Afganistana, naumili su iskorijeniti pošast ovisnosti o narkoticima, čak i silom ako bude potrebno, piše Associated Press.
Kad padne noć, bivši borci sada pretvoreni u policajce, pretražuju drogom poharani podzemni svijet glavnog grada. Ispod gradskih mostova u Kabulu, usred hrpe smeća i potoka prljave vode, stotine beskućnika ovisnih o heroinu i metamfetaminima uhapšeni su, pretučeni i prisilno odvedeni u centre za liječenje. Associated Press prošle je sedmice prisustvovao jednoj takvoj raciji.
Prizor baca novo svjetlo na novi poredak pod talibanskom vlašću: muškarci - mnogi s mentalnim oboljenjima - sjedili su vezanih ruku naslonjeni na zid. Rečeno im je da se skinu s droge ili će biti premlaćeni.
Ove okrutne metode podržavaju i neki zdravstveni radnici koji nisu imali izbora nego se prilagoditi talibanskoj vladavini.
"Više nismo u demokraciji, ovo je diktatura. A upotreba sile je jedini način da se ovi ljudi izliječe", rekao je dr. Fazalrabi Mayar koji radi u ustanovi za liječenje. Pri tome je posebno mislio na Afganistance ovisne o heroinu i metu.
Ubrzo nakon što su talibani 15. augusta preuzeli vlast, talibansko ministarstvo zdravstva naredilo je ovim ustanovama da problem ovisnosti stave pod kontrolu, rekli su ljekari.
Mutnih očiju i mršavi poput kostura, zatočenici predstavljaju čitav spektar afganistanskih života potisnutih burnom prošlošću zemlje, invazijom talibana i glađu. Nekada su to bili pjesnici, vojnici, trgovci, poljoprivrednici. Ogromna polja maka u Afganistanu izvor su većine svjetskog heroina, a zemlja je postala i značajan proizvođač meta. Oboje je potaknulo pravu poplavu ovisnosti širom zemlje.
Bili oni stari ili mladi, siromašni ili nekad dobrostojeći, talibani na ovisnike gledaju isto: oni su mrlja u društvu za koju se nadaju da će je ukloniti. Upotreba droga protivna je njihovom tumačenju islamske doktrine. Ovisnike također stigmatizira i šira, uglavnom konzervativna afganistanska zajednica.
No, rat talibana protiv droga kompliciran je jer je zemlja suočena s vrlo izglednim privrednom kolapsom i neizbježnom humanitarnom katastrofom.
Zbog sankcija i nepriznavanja, Afganistan, koji je već dugo ovisan o stranoj pomoći, ne ispunjava uvjete za finansijsku podršku međunarodnih organizacija koja čini do 75 posto državne potrošnje. Zastrašujuće kršenje ljudskih prava, posebno u pogledu žena, talibane je učinilo nepopularnima među međunarodnim organizacijama koje nude pomoć.
Počela je i kriza likvidnosti. Plaće djelatnika javnih službi kasne mjesecima, a suša je pogoršala nestašicu hrane i pojavu bolesti. Zima stiže za nekoliko sedmica. Bez stranih sredstava, državni prihodi oslanjaju se samo na carinu i oporezivanje.
Nezakonita trgovina opijumom isprepletena je s afganistanskom ekonomijom. Uzgajivači maka važan su društveni i ekonomski sloj, a većina se oslanja na žetvu kako bi uopće spojila kraj s krajem.
Tokom godina pobune, talibani su zarađivali tako što su oporezivali krijumčare, što je praksa koja se primjenjuje na razne industrije u područjima pod njihovom kontrolom. Istraživanje Davida Mansfielda, stručnjaka za afganistansku trgovinu drogom, sugerira da je grupa 2020. godine zaradila 20 miliona dolara, što je mali dio u poređenju s drugim izvorima prihoda od naplate poreza. Javno su uvijek poricali vezu s trgovinom drogom.
No, talibani su također proveli i jedinu uspješnu zabranu proizvodnje opijuma, između 2000. i 2001. godine, dakle prije američke invazije. Vlade koje su došle nakon njih, u tome nisu uspjele.
I tokom prijašnjih uprava policija je obilazila ovisnike. Ali talibani su jači i svi od njih strahuju.
Prije neku večer, talibanski borci upali su u narkomansku jazbinu ispod mosta u četvrti Guzargah u Kabulu. Koristeći bičeve i puške, naredili su grupi muškaraca da izađu iz svojih smrdljivih skrovišta. Neki su izašli teturajući, drugi su bili prisiljeni puzati po zemlji. Talibani su im naredili da im predaju sve što posjeduju, a neki su muškarci radije na brzinu potrošili svu drogu koju su imali, nego da im je zaplijene.
Jedan je muškarac upalio šibicu ispod komada folije i počeo u sebe snažno uvlačiti dim. Nakon toga, samo je tupo zurio u daljinu.
Drugi čovjek nije bio voljan predati svoju imovinu. 'To su vitamini!', kazao je talibanima.
Talibanski borac Qari Fedayee trećem je čovjeku vezao ruke.
'To su naši zemljaci, oni su naša obitelj i među njima ima dobrih ljudi', rekao je. 'Uz Božju pomoć, ljudi u bolnici će biti dobri prema njima i izliječiti ih.'
Stariji muškarac s naočalama povisio je glas. On je pjesnik, kazao je, i ako ga puste, više se nikada neće drogirati. Skicirao je par stihova na komadu papira kako bi dokazao svoju tvrdnju. Nije uspjelo.
Što ga je nagnalo da se počne drogirati? 'O nekim se stvarima ne priča', odgovorio je.
Na kraju je uhapšeno najmanje 150 ljudi. Odveli su ih u lokalnu policijsku stanicu, gdje su sve njihove stvari - droga, novčanici, noževi, prstenje, upaljači, kutije sa sokovima - spaljene na jednoj gomili jer im je bilo zabranjeno to sve ponijeti sa sobom u centar za liječenje. Dok su muškarci pokraj njega čučali, talibanski je vojnik promatrao oblake dima, prebirući u rukama molitvena zrnca.
Do ponoći su svi prebačeni u bolnicu Avicenna za liječenje od droga u predgrađu Kabula. Od te je nekadašnje vojne baze Camp Phoenix, koju je američka vojska osnovala 2003. godine, 2016. je napravljen centar za liječenje ovisnosti. Sada je ta klinika najveća u Kabulu i može primiti i do 1.000 ljudi.
Muškarce su skinuli do gola i okupali, a zatim im obrijali glave.
Ovako počinje 45-dnevni program liječenja, rekao je dr. Wahedullah Koshan, glavni psihijatar.
Ovisnici će proći skidanje s narkotika uz tek minimalnu medicinsku pomoć kako bi im se ublažila nelagoda i bol. Koshan je priznao da bolnici nedostaju alternativni opioidi, buprenorfin i metadon, koji se obično koriste za liječenje ovisnosti o heroinu. Njegovo osoblje nije primilo plaću od srpnja, ali je rekao da je Ministarstvo zdravstva obećalo da će plaće uskoro stići.
Talibani imaju veće ciljeve. 'Ovo je samo početak, kasnije ćemo krenuti i na poljoprivrednike i kaznit ćemo ih prema šerijatskom zakonu', rekao je glavni policijski oficir Qari Ghafoor.
Mansfield, stručnjak za droge, kaže da su se ovakve racije događale i prije. 'Devedesetih godina (kada su talibani bili na vlasti) radili su potpuno istu stvar', rekao je. Jedina je razlika što sada postoje centri za liječenje narkomana, dok su tada ovisnike prisiljavali da stoje na ledenim planinskim vrhovima ili u rijekama, misleći da će ih to otrijezniti.
Hoće li proizvodnju opijuma uspjeti iskorijeniti, druga je priča, rekao je. Svaka značajna zabrana zahtijevat će pregovore s poljoprivrednicima.
Mohammed Kabir, 30-godišnji uzgajivač maka iz provincije Uruzgan, prijavio se u bolnicu prije dvije sedmice. Rekao je da je potražnja krijumčara i dalje velika, a u vrijeme berbe u studenom, prodaja opijuma jedini mu je način da zaradi za život.
U bolnici oko 700 pacijenata luta po hodnicima poput duhova. Neki kažu da ne dobivaju dovoljno hrane. No ljekari kažu da je glad dio procesa skidanja s droge.
Većina njihovih porodica ne zna gdje se njihovi bližnji nalaze.
Čekaonica je puna roditelja i rodbine koji su se došli raspitati jesu li njihovi voljeni među uhapšenim u racijama.
Gospođa Sitara plače nakon ponovnog susreta sa svojim 21-godišnjim sinom, kojem 12 dana nije bilo ni traga ni glasa. 'Moj sin je moj cijeli život', govori ona kroz suze dok grli sina.
U gradu, ispod mosta u četvrti Kotesangi, narkomani se skrivaju u mraku i strahuju od talibana.
Jedne večeri ležerno su pušili drogu pored tijela muškarca koji se ondje srušio i preminuo.
Pokrili su ga krpom, ali ga se neće usuditi pokopati dok god talibani patroliraju ulicama.
'Nije važno ako neki od njih umre', kaže Mawlawi Fazullah, talibanski časnik. 'Drugi će se izliječiti. A nakon što se izliječe, mogu biti slobodni.'
