"Mislim da djeca ništa ne gube zbog činjenice što televizije više ne emitiraju emisije poput onih koje sam ja stvarao. Ovi što su kao mali gledali ‘Kockicu‘ sada su veliki, a među njima ima mnogo smeća", rekao je Branislav Miličević (76), poznatiji kao Branko Kockica.
On je emisiju ‘Kocka, kocka, kockica‘ snimao od 1974. do 1992. godine. Bio je omiljen među djecom, a njegov pozdrav ‘tatatatira‘ ili poziv ‘idemo drugari‘ i danas mnogi pamte. Svirao je gitaru okružen djecom i s njima pjevao pjesmice od kojih je najpoznatija "U svetu postoji jedno carstvo" te je bio primjer dobrog i mirnog čovjeka.
Da vrijeme mijenja ljude Miličević je očit dokaz.
Šokirao je javnost u srijedu na sjednici Komisije za spomenike i nazive trgova i ulica grada Beograda, gdje je kao gradski vijećnik iz redova Srpske napredne stranke teškim i vulgarnim uvredama napao članice komisije pokreta "Ne davimo Beograd" i koalicije MORAMO. Nakon verbalne bujice ih je gađao dnevnim redom i materijalima za sjednicu.
Poređenje s Miloševićem
Nije mu to prvi put da pokazuje neočekivano lice. Jednom se usporedio sa Slobodanom Miloševićem. "Svi znamo onu Edisonovu rečenicu da je genijalnost jedan posto inspiracije i 99 posto znoja. E, kod mene je obrnuto. Ja ništa ne radim. Sva čarolija je samo ‘to nešto‘ što se događa između mene i djece… Uz neke ljude veže se riječ karizma. Prvi put sam je javno čuo kada su je spojili sa Slobodanom Miloševićem. Karizmatični lik! E, ja sam tako karizmatični dječji lik. Jednostavno, nema nikakvog znoja, samo dođem i to je to."
U mladosti je Miličević bio perspektivan glumac. U ‘Ateljeu 212‘ je igrao u kultnim mjuziklima ‘Kosa‘ i ‘Isus Krist superstar‘, te predstavama ‘Hamlet u podrumu‘, ‘Okovani Prometej‘ i drugima. Odigrao je 20-ak uloga na filmu i televiziji, ali mu je najveću popularnost donijela dječja emisija koja je u prvoj godini emitiranja postala najpoznatija i najgledanija u bivšoj Jugoslaviji. Prva epizoda puštena je 29. studenog 1974. godine, simbolično na nekadašnji Dan Republike, na dan kad su mnogi ‘tatatatirci‘ prisezali stupajući u prvi formalni organizacijski oblik – u pionire.
Godine 1977., kad je već bio zvijezda ekrana, sa suprugom, rediteljicom Slobodankom Aleksić osnovao je pozorište ‘Puž‘ koje je i danas jedno od najznačajnijih dječjih pozorišta u Srbiji.
Osim ljubavi prema poslu, supruga i on uvijek su naglašavali da ih veže ljubav prema djeci i životinjama. Udomili su vranu Sivka i psa Lakija koji su postali dio njihove porodice. Premda su im mnogi savjetovali da počnu raditi predstave za odrasle, Branko i supruga su ostali vjerni djeci.
Bilo je plakanja
Kroz godine emitiranja ‘Kockice‘ ponekad bi krenula šuškanja da on djecu uopće ne voli koliko se pokazivao, što je jednom komentriao. "Čuo sam za te priče i dugo vremena sam se nervirao zbog toga, a onda sam shvatio u čemu je ‘caka‘. Zapravo, sve je krenulo od slučajnih prolaznika koji su se zaticali na raznim mjestima dok smo snimali ‘Kockicu‘. Događalo se da natrče baš u trenutku kada smo se spremali snimiti neki kadar, a kako to obično biva, uvijek bi se našao neki od klinaca kojem nešto nije po volji. I onda ja zaurlam na njih, ali je to deranje bilo više ‘u drugarskom smislu‘.
Ono, kao ja sam sad njihov ‘šef bande‘ i onda netko nije dobar, trebam vikati na njega i lupati mu čvrge. Osim slučajnih prolaznika, bilo je i odgajatelja koji nisu blagonaklono gledali na taj moj rad iz jednostavnog razloga što bi se baš zatekli u susjednoj sobi kad ja vičem na djecu, a događalo se da nekad ne primim neko njihovo dijete na snimanje, pa im i tako malo stanem na žulj… Bilo je i plakanja, kukanja, telefonskih poziva, pogotovo od strane majki. Očevi to nisu radili, ali majke su intervenirale dosta."
Kako je često Miličević isticao, pozorište nije osnovao kako bi zaradio novac, nego kako bi djeci pružio radost koju osjećaju tijekom gledanja predstava. Branko se uvijek trudio da u svoje predstave unese edukativne sadržaje kako bi djeca, ali i odrasli naučili nešto novo.
Iako je govorio da ga materijalno ne zanima, ipak je tokom godina stvorio pravu malu flotu. Naime, kao zaljubljenik u vodu i brodove, sanjao je još kao dijete da ima svoj brod, i želju si je ispunio. Danas ima jednu jedrilicu i četiri katamarana.
S godinama je iskreno govorio da su nove generacije sve drugačije i da se osjeća obeshrabreno. "Kad smo snimali Kockicu, ja kažem ‘donesi mi čašu vode‘ i njih desetero otrči. Kad smo prije 10 godina ponovno radili Kockicu, kažeš nekome da donese, a nitko se ne pomakne. Djeca čuju, ali više uopće ne registriraju glas odraslih. Kao da imaju neki filter za naš glas. Sve je gore i bit će još gore. Svugdje se ratuje, djeca imitiraju odrasle".
Podržao Vučića
‘90-ih je rekao da ne planira u penziju nego će iz pozorišta ‘ravno u raj‘. "Zapravo, ja sam već u nekoj vrsti raja. Povremeno prolazim kroz pakao, ali izdržim, jer znam da ću se vratiti u raj. Raj zamišljam kao pozorište ‘Puž‘. Sve je lijepo i zabavno. Ništa nije preteško. I stalno napredujemo. Kako bi Beatlesi rekli: ‘It‘s getting better all the time‘."
No, onda se neočekivano ‘bacio‘ u politiku. Na prvim višestranačkim izborima u Srbiji bio je nezavisni kandidat na lokalnim izborima u beogradskoj opštini Vračar za zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Uprkos popularnosti, nije osvojio mandat. Na beogradskim izborima 2018. godine bio je kandidat Srpske napredne stranke (SNS) za vijećnika u Skupštini grada. Uspio je izboriti mandat, a podržao je i Aleksandra Vučića na Predsjedničkim izborima koji su u Srbiji održani 2017. godine.
Navodno se priklonio Vučiću, na zgražanje brojih poštovatelja, nakon što je od građevinske inspekcije dobio rješenje po kome je morao srušiti kat kuće koji je podigao bez građevinske dozvole. Nakon promjene političkog smjera njegov nelegalni objekt koji je podigao na krovu zgrade u Beogradskoj ulici ostao je netaknut.
Posljednji gaf samo je jedan u nizu njegovih neobičnih postupaka. Dugo se prepričavalo u javnosti kako se dopisivao sa suprugom Slobodankom dok je prisustvovao sjednici Skupštine grada Beograda. Na sjednici se birao gradonačelnik, a Kockica se dosađivao, piše Jutarnji.
Urnebesne poruke koje su mediji objavili su otkrile kako se nekadašnji dječji miljenik na skupštini ‘mumificirao‘ i ‘zamalo zaspao‘. Kockica je na supruginu opasku da je na skupštini ‘bilo strašno‘, napisao sa svog mjesta: "Nije strašno. Mumificirao sam se. Ali kad gricnem nešto, zaspat ću."
Vladin službenik
Suprugu je zanimalo i je li Branko izabran na neku funkciju. To ga je posebno iznerviralo pa ju je upitao kada će ga više prestati zapitkivati.
Njegovo ponašanje neugodno je iznenadilo novinarku koja je s njime trebala napraviti intervju. Žana Gauk svoje je iskustvo podijelila na stranici Lola Magazina u tekstu koji je naslovljen "Branko Kockica, junak mog djetinjstva postao je tragičan lik".
"Da čujem pitanja", kaže Kockica kolegici, a ona je počela iščitavati jedno po jedno kao dijete u klupi ispred učitelja.
Veliki Kockica počinje se nervozno češati po glavi i govori:" OK, odgovorit ću kratko". Ipak, stane na jednom pitanju.
"Branko, je li danas teže nasmijati djecu s obzirom na to da im je dostupno toliko medija", upita ga novinarka.
Čuveni Kockica zaurla: "Kakva su to glupa pitanja? To je glupo. Kako ja mogu reći je li lakše ili teže. Vi umišljate da sam ja pedagog. Ja sam samo glumac. Ja nikoga nisam nasmijavao ni učio. Imao sam tekst pred sobom i to sam čitao. Nikoga nisam odgajao. Šta da ti na to odgovorim, u pi** mat**inu." Kolegica krajnje profesionalno nastavlja o obrazovnom programu onda i sada. Kockica i dalje, preobražen u neki gadan lik, drsko odgovara: "Ne znam, neću odgovoriti. Morao bih napasti vlast, a ja sam Vladin službenik. Eto, neka ti odgovor bude da ne znam. Odgovori ti meni. Šta bi mi odgovorila na tu glupost?".
