Ako ste u posljednje vrijeme uočili promjene raspoloženja ili ponašanja kod svog djeteta, to je potpuno očekivano. Stručnjaci kažu da su izljevi bijesa ili tepanje neke od normalnih i najčešćih reakcija na izolaciju.
“Nije neobično da dijete koje je pod stresom ili frustrirano pribjegne takvom ponašanju”, kaže psihijatar dr. Drew A. Pate za portal Romper.
Ističe da je riječ o regresiji u ponašanju koja je normalni dio dječijeg razvoja.
“Dolazi do privremenog gubitka već stečenih ili usvojenih obrazaca ponašanja. Zato je moguće da dijete zbog nesigurnosti počne sisati palac iako to ne čini godinama. To je prirodan odgovor na sve što se događa oko njega”, dodaje.
Slaže se i terapeutkinja Linda Snell.
“Regresija je nesvjestan mehanizam obrane koji uzrokuju stres, frustracija i/ili traumatično iskustvo. Djeca najčešće ne znaju kako artikulirati svoje osjećaju jer ne razumiju šta se događa pa zapravo regresijom izražavaju nesigurnost, ljutnju ili strah”, pojasnila je Snell.
Ako mislite da je nemoguće da vaše dijete uviđa da se nešto čudno događa, varate se. Normalna rutina djeteta zamijenjena je beskrajnim zurenjem u zidove vašeg doma. Iako nastojite dijete zabaviti, njegov se život drastično promijenio u odnosu na dva-tri mjeseca prije.
“Roditelji bi sada trebali vrijeme posvetiti djeci, dati im puno ljubavi i pažnje. Dijete mora znati da ga čujete, čak i ako ne može verbalizirati svoje želje i osjećaje, pa ih izražava na vama neočekivan način”, upozorava Snell.
Ono što stručnjaci predlažu jest da limitirate gledanje vijesti, održavate rutinu i pomognete djetetu da se fokusira na ono što može kontrolirati, primjerice crtanje ili igru na balkonu ili u dvorištu. Može pomoći i tjelovježba, ali ako se problemi s ponašanjem ili emocijama kod djeteta nastave ili intenziviraju, važno je potražiti pomoć pedijatra ili psihologa.