Zlatan Ibrahimović i u 41. godini igra kao u najboljim danima.
Za neke možda čak i najbolje u karijeri. Nedavno je riješio derbi Serije A u Rimu protiv Rome (2:1), čime Milan drži na diobi prvog mjesta na tabeli.
Upravo je fantastičan pogodak u 26. minuti iz slobodnog udarca bio jubilarni 150. u prvenstvu Italije. Ujedno, to je bio i njegov 400. ligaški gol u karijeri.
A do ovog nivoa nije došao tako lako.
Legendarni švedski fudbaler ne voli da u javnost iznosi detalje iz života, pa ni iz svoje prošlosti, o mukama kroz koje je prolazio.
Međutim, njegov dajdža Gojko Gravić (72) otkrio je mnoge detalje iz Zlatanovog djetinjstva i odrastanja.
Gojko živi u Prkosu nadomak Zadra, gde je rođena i Ibrina majka Jurka.
Gravić je za hrvatski 24sata otkrio da je Jurka sa 17 godina otišla da radi u Njemačku, gdje se udala.
"U Njemačkoj se udala za jednog Anića iz Kruševa, imaju dvije kćerke. Zajedno su se preselili u Malme, ali tamo su se rastali", kaže Gojko.
Jurka se zatim ponovo udala, za bosanskog gastarbajtera, pjevača Šefika Ibrahimovića iz Bijeljine, koji je također imao brak iza sebe. Zajedno su dobili Selmu i Zlatana. Međutim, ni taj brak nije dugo trajao.
Kada je Zlatan imao šest godina roditelji su ga doveli u svoj zavičaj i tada ga je Gojko vidio.
"Bio je strašno jak. Imao je šest godina, a izgledao kao da mu je najmanje deset. I svašta je htio da radi, i da pomaže, i sa traktorom i u polju, bio je znatiželjan i brz", prisjeća se Gojko susreta sa sestrićem.
Poznato je da je Ibra kao mali po Malmeu krao bicikle i da je natjeran da trenira fudbal da ne bi pošao pogrešnim putem, ali i da kod kuće ne bi gledao "hladnu" majku i pijanog oca.
"Provaljivao sam katance. Postao sam pravi ekspert. Bum, bum - i bicikl je bio moj. Bio sam kradljivac bicikala. To je bio moj prvi posao. Bilo je dosta nevino. Ali ponekad bi stvar izmakla kontroli. Jednom sam, sav u crnom, u stilu Ramba, uzeo velika klješta i ukrao vojni bicikl. To mi je donosilo uzbuđenje. Uživao sam! Da budem iskren, više se radilo o adrenalinu nego o biciklima - rekao je Ibrahimović, koji je u autobiografiji pisao o roditeljima.
"Jednom sam pao s krova i otrčao majci u zagrljaj, očekivao sam poljubac i toplu riječ. Umjesto toga dočekao me šamar i vika: ‘Glupi idiote, ubiću te ako se još jednom budeš penjao na krov!"
Ostalo je historija, bar što se Ibrine karijere tiče.
"Gledao sam ga u Zagrebu na Hrvatska - Švedska i jednom u Italiji, kad je igrao za Juventus. Milina ga je gledati, igrači se odbijaju od njega koliko je jak. Naježio sam se, moram priznati", nastavlja Gravić.
Vraća se Gojko na Zlatanovo teško odrastanje.
"Nije im bilo lako tamo, Jurka je sama radila, kao čistačica. Pričali su mi naši ljudi koji su tamo živjeli da bi mu jedna gospođa, Šveđanka, davala sendvič ili nešto slatko kad mu je mama radila. I da joj je poslije, kad se proslavio, došao u posjetu i donio ček, niko ne zna koliko novca, navodno jako puno. Nije je zaboravio, mislim da je odrastao u dobrog čovjeka", zaključio je Gojko Gravić.
Majka i otac rano su se rastali pa je on, s trojicom braće i dvije sestre, ostao da živi kod majke. Porodica je živjela u siromaštvu, njegova majka je radila po cijeli dan kako bi prehranila porodicu pa je zbog toga Zlatan svakodnevicu provodio na ulici.
Ostala djeca su ga osuđivala jer je Balkanac i zbog toga je često učestvovao u tučama, ali to razdoblje života bilo je bitno za njega. Razvio je svoju narav, temperament i ličnost, ono što ga krasi kroz cijelu karijeru.
"Moj Zlatan je Bošnjak jer sam i ja Bošnjak, i to onaj sa dna kace. Puno sam uložio u njega još dok je bio dijete. Bio sam strog, ali me on slušao sve vrijeme. Uz moju pomoć počeo je šutirati loptu s četiri godine i odmah se vidjelo da se razlikuje od druge djece jer je baratao loptom jako dobro. Svi su već tada govorili da će on biti uspješan nogometaš", rekao je Šefik, Zlatanov otac.
Živio je u četvrti Rosengard u Malmöu, a fudbal je počeo igrati u tamošnjem klubu Malmö BI. Bio je nestašan i živahan kao dijete, a to baš nije odgovaralo bogatim roditeljima djece koja su trenirala s njim. Prozivali su ga Balkancem koji loše utječe na njihovu djecu pa je često dobivao ispisnice iz klubova.
Igrao je još za BK Flag i FBK Balkan, a onda ga je skenirao Malmö. Bilo je to za njega ispunjenje snova, dokaz da vrijedi, dokaz da su se silni treninzi isplatili. Slobodno vrijeme provodio je s loptom u nogama, kopirao trikove brazilskog Ronalda pa oduševljavao publiku na utakmicama.
Dok je on uživao u fudbalu u Švedskoj, strašne stvari događale su se u BiH i Hrvatskoj. U to vrijeme bjesnio je rat, a sam Ibrahimović priznao je da mu nije bilo jasno što se događa. Ostao je i bez nane koja je poginula u bombardiranju Hrvatske.
"Rat je bio čudna stvar. Nisam znao ništa o njemu. Nije mi bilo jasno zbog čega su mama i sestra obučene u crninu. To je bilo zbog nane koja je poginula u jednom bombardiranju u Hrvatskoj. Svi su bili tužni osim mene, mene nije bilo briga je li neko Srbin ili Bošnjak ili što već", prisjetio se sam Zlatan u svojoj autobiografiji.
Ibrahimović je u međuvremenu postao jedan od najboljih fudbalera na svijetu, u biografiju upisao brojne evropske velikane, ali od 2014. godine ništa nije bilo isto. Izgubio je brata Sapka koji je preminuo nakon duge i teške bolesti u 41. godini života. Sahrana je bila u krugu porodice, a zajedno s ocem je spustio brata u grob. Od slične bolesti su preminula dva švedska fudbalera, a sve ga je emotivno slomilo.
Zlatan Ibrahimović je u braku s ekonomistom Helenom Seger (50) i imaju dva sina, Maximiliana (14) i Vincenta (13).
