Iris Apfel je govorila da je “odijevati se u skladu sa svojim godinama glupost”. Nismo svi modne ikone njenog kalibra niti senzibiliteta, ali to je sporedna stvar. Odijevanje je način na koji se izražavamo, čak i kada nas za odjeću nije briga jer i to je poruka. Iris je bila neponovljiva kategorija za sebe, a u današnje vrijeme kolektivne (i često toksične) opsesije zvane “dostojanstveno starenje”, prve se na udaru nalaze beauty teme, bilo da ih tumačite iz feminističkog ili seksističkog ugla. U skladu s tim, serviraju nam se žene koje kao da dobivaju bitku protiv vremena (što je za bilo koji spol ili rod notorna glupost) i predstavljaju se kao pozitivni i društveno poželjni primjeri, piše Buro247.
Starost i žene često se smatraju nemoćnom kombinacijom – opće je glupo mišljenje da žene s godinama gube na privlačnosti, snazi i, posljedično, vrijednosti. Jedva čekamo dan kada će Old Lady Energy u najpozitivnijem smislu postati ono što marketinški stručnjaci nazivaju “aspirational”.
Šta bi to u praksi trebalo značiti? Da se prestanemo zamarati tuđim estetskim intervencijama, isto kao i težinom – ima li ih ili ne, to je lična stvar, a ne opće dobro. Osim, naravno, ako nas neko svjesno ne laže da izgleda dvadesetak godina mlađe isključivo zbog kreme za lice koju prodaje. Uz to, trebali bismo prestati slijediti kojekakve izmišljene gluposti o tome šta žene trebaju nositi, bilo da je riječ o odjeći ili frizuri.
Kad smo već kod frizure, frizeri su zajedno sa ženama, nekad neprestano ponavljali da žene nakon određene dobi svake godine trebaju skratiti kosu za po centimetar. Jedna od najelegantnijih i najfascinantnijih žena Franca Sozzani imala je često kosu “do dupeta”. Baš kao danas Demi Moore.
Ako ćemo o odjeći – i pritom ignorirati činjenicu da se čak i o fenomenu Julia Fox govori kao o nekome ko je „starija žena“, iako ima 35 godina – u posljednje vrijeme dosta se priča o dizajnerici Veri Wang. Sa svojih 75, Wang se pojavljuje u izdanjima u kojima biste gotovo mogli zamisliti i blizanke Olsen, pod uvjetom da svoj minimalizam pomiješaju s post-apokalipsom i pokojom šljokicom. (Ne)okrunjena američka kraljica vjenčanica svakako nije prosjek, ali ima nas nešto naučiti: odijevajte se onako kako vam se prohtje, ne onako “kako bi trebalo”.
Pritom, Vera Wang nije samo vješalica za odjeću. Unatoč tome što je prodala svoju imperiju, i dalje je na vodećoj kreativnoj poziciji, teška je oko 700 miliona dolara i jedna je od najbogatijih self-made žena u Americi. Dakle, njeni modni izbori zapravo su produžetak načina na koji živi. Ona ne traži dozvolu i ne pokušava se dodvoriti svakoj baki u susjedstvu – inače bi vjerovatno živjela konzervativnim načinom života bogate kineske imigrantice čiji su roditelji uspješno tranzitirali iz Kine u Ameriku.
Poput Marthe Stewart i Betsey Johnson, Wang je bila i ostala zaštitno lice svojih proizvoda, vlastita najbolja ambasadorica (svoj modni brend osnovala je davne 1990. godine). U industriji koja neprestano lovi nešto novije, mlađe, sljedeće, prekrasno je vidjeti je kako i dalje traži reflektore, oblikuje sebe dizajnerskim okom i ostaje ravnodušna prema tuđim sudovima. Wang je svoju firmu pokrenula s 40 godina – nikada nije igrala po tuđem rasporedu.
Dovoljan je samo pogled na njen posljednji izlazak na crveni tepih na dodjeli BAFTA nagrada (komplet Vera Wang i Loewe jakna). Ramena uokvirena crnom kosom koja joj je zaštitni znak, top i sunčane naočale gotovo istog oblika. Gledamo njenu odjeću, a ta odjeća i Vera nam hrabro uzvraćaju pogled. Nema “nove” verzije Vere Wang. Njen se stil, baš kao i rad, razvijao s vremenom, ali nikada nije skrenuo daleko od onoga što smo navikli očekivati, niti od onoga što haljina Vera Wang predstavlja u popularnoj kulturi. Jedina stvar koja se promijenila je ta da je Wang sada starija. Možda je zato to ono o čemu ljudi najviše govore.
Nije čak ni doba života ono što nas impresionira u slučaju Wang, to je njena upornost. Njena stalna posvećenost stilu koji voli, čak i ako je zbog njih izvan norme među svojim vršnjakinjama. E, to je ono kako bismo se “svi trebali oblačiti”. Apfel i Wang naizgled su čiste suprotnosti, no u suštini ne mogu biti sličnije.
