Nevolje rijetko dolaze same. Plodno tlo za zarazne bolesti obično nastaje poslije razornih potresa, poput nedavnog u Maroku ili jakih poplava kao sada u Libiji.
I nisu u pitanju samo prirodne katastrofe, već i ratovi i izbjeglištvo – i oni mogu voditi epidemijama.
Nakon poplava u Pakistanu prošle godine raširile su se bolesti „starog doba“, tifus i kolera. Žarišta kolere zabilježena su u ratnim područjima Libana, Sirije i Ukrajine.
Zašto se bolesti javljaju?
Neredovita opskrba čistom vodom često vodi koleri i tifusu. Hepatitisu pogoduju loši higijenski uvjeti.
Korona, gripa i druge respiratorne virusne bolesti pojačano se šire zbog evakuacije ljudi, koji su potom često u kolektivnim smještajima. Mnogi su improvizirani – sportske hale, šatori, kontejneri…
Malariju i Denga groznicu – poznatu kao „kostolomna groznica" – prenose komarci, a njihovom množenju pogoduju poplave, piše DW.
Prognoze skoro nemoguće
Ljekari kažu da je teško prognozirati kada će prirodnu ili ratnu katastrofu slijediti zarazne bolesti. „Jako to ovisi o uvjetima", kaže Parnian Parvanta, doktorica koja je zamjenica šefa „Ljekara bez granica" u Njemačkoj.
„Recimo na sjeveroistoku Sirije su medicinska njega i higijenski uvjeti bili loši i prije potresa. Tim teže su ljudi bili pogođeni potresom“, kaže Parvanta o smrtonosnom potresu koji je početkom godine pogodio Tursku i Siriju.
Pitanje je, kažu stručnjaci, koliko uopće infrastrukture opstane u regiji. I prije svega, koliko brzo stigne pomoć.
Voda je ključna
Kako kaže Parvanta, najvažnije je pribaviti čistu pitku vodu. „To je ključno“, navodi ona.
Stručnjaci još nabrajaju pristup sanitarnim čvorovima, sigurno provođenje otpadnih voda, opskrbu sapunom, sredstvima za dezinfekciju, lijekovima. Bitno je i uspostavljanje mobilnih bolnica na licu mjesta.
Nisu samo zarazne bolesti
Krize ne vode samo epidemijama, već i pogoršanju stanja pacijenata s uobičajenim bolestima, poput dijabetesa ili plućnih oboljenja. Njima je često otežan pristup medicinskoj njezi.
U ratnom ili kriznom stanju uglavnom se prekidaju masovni programi vakcinisanja, recimo protiv ospica ili dječje paralize. „Na mjestima gdje je mnogo izbjeglica postoji povećan rizik od širenja ospica", upozorava Parvanta.
Kako dodaju stručnjaci, brza pomoć na licu mjesta je važna, ali je jednako važno da se što prije obnovi kritična infrastruktura poput bolnica i ljekarskih ordinacija.
