Ako ste gledali ijedan film koji prikazuje katastrofu svjetskih razmjera, mogli ste primijetiti da su za opstanak ljudske rase najvažniji sklonište i resursi.
Bez obzira na to radi li se o napadu izvanzemaljaca, sudaru s kometom ili globalnoj pojavi zombija, uvijek je važno imati sigurno mjesto za zaštiti se, te štogod za pojesti i popiti.
Zajedno s tim djelima fikcije dobili smo i ‘prepere‘, ljude koji su uvjereni da je smak svijeta blizu i koji se na sve moguće načine pripremaju za taj dan. Iako nam je smiješno kakvim entuzijazmom takvi pojedinci grade podzemne bunkere i navlače u njih zalihe pitke vode i konzervi, ima onih na najvišim instancama kojima takav scenarij i nije smiješan kao nama.
Upravo ti takvi, koji misle unaprijed i spremaju se za ‘zlu ne trebalo‘, osmislili su jedno od najvećih podzemnih skloništa, sadržaj kojeg bi u jednom trenutku mogao postati vredniji od sadržaja bilo kojeg bankarskog sefa na svijetu. Taj se sef nalazi u Norveškoj, a ukopan je u planinu blizu sela Longyearbyen na jednom od otoka Svalbardskog arhipelaga.
Svalbard je skupina otoka, četiri mjeseca godišnje obavijenih potpunim mrakom, gotovo hiljadu kilometara sjeverno od norveškog kopna. Zapravo, aerodrom Svalbard najsjeverniji je na svijetu s redovnim letovima; saobraćaj nije baš gust, u prosjeku tek jedan let dnevno. Gotovo četiri mjeseca godišnje otoci su obavijeni potpunim mrakom.
A sef je zapravo trezor - sjemena. Trezor sjemena, u kojem se čuvaju rezultati 13,000 godina poljoprivredne historije, odgovor je na poziv međunarodne zajednice da se osigura najveća moguća sigurnost za raznolikost svjetskih usjeva i kojeg nazivaju trezor sudnjeg dana. Trenutno se u trezoru sjemena nalazi više od 1,33 miliona uzoraka sjemena od čak 6.297 vrsta, ali brojevi i dalje rastu.
Izgradnju trezora finansirala je norveška vlada kao uslugu svijetu, a Norveška finansira i njegovo godišnje održavanje. Trezorom se upravlja u partnerstvu između Fondacije, Nordijskog centra za genetske resurse (NordGen) i Vlade Norveške. Trezor je arhitektonski zanimljivo riješen: njegov dizajn je potpisao norveški arhitekt Peter W. Soderman MNAL iz Barlindhaug Consulta. Ulazni portal je jednostavna betonska konstrukcija koja je stekla globalnu slavu, dijelom zahvaljujući Perpetual Repercussionu, umjetničkoj instalaciji od optičkih vlakana koju je izradila norveška umjetnica Dyveke Sanne.
Nakon što prođete kroz masivni betonski ulaz koji je uklopljen u planinu, uskim se otvorom prolazi do tunela, koji vodi do tri podzemne komore za skladištenje uzoraka sjemena. Relativno mali objekt od 1,000 kvadrata nalazi se gotovo 150 metara unutar planine, čiju hladnoću koristi kao rezervu za održavanje temperature ispod nule.
Čak i u slučaju da rashladni uređaji na struju zakažu, a nakon njih i rezervni, prirodna hladnoća bi održavala sjeme na životu barem još dvije godine.
Tri podzemne komore, u kojima je temperatura konstantno na -18°C stupnjeva - dimenzija su 9,5 x 27 metara svaka. Svaka dvorana može primiti oko 1,5 miliona uzoraka, što znači da trezor sjemena ima ukupni kapacitet 4,5 miliona uzoraka sjemena. Kako to izgleda u stvarnosti, možete provjeriti na ovom linku i virtualno prošetati ovim trezorom, piše Jutarnji list.
