SAD će 3. novembra izabrati novog - ili starog - predsjednika, ovisno o tome dobije li izbore aktualni predsjednik Donald Trump ili njegov protivkandidat, bivši potpredsjednik Joe Biden.
No izbori u SAD-u drukčiji su nego u drugim zemljama, a ovogodišnji bi usto mogli biti drukčiji nego dosadašnji. Evo šta trebate znati, piše Index.hr.
Počnimo od samih osnova. Američkom političkom scenom apsolutno dominiraju dvije stranke - demokrati, koji predstavljaju liberalno-progresivnu struju u američkoj politici i čiji kandidat je Biden (77), te republikanci, čiji kandidat je Trump (74), a koji predstavljaju konzervativnu struju. Posljednji demokratski predsjednik bio je Barack Obama (2009.-2017.), s Bidenom kao potpredsjednikom, a posljednji republikanski kandidat prije Trumpa bio je George W. Bush (2001.-2009.)
Trump i Biden, istini za volju, nisu jedini službeni kandidati pa će tako Amerikanci umorni od duopola republikanaca i demokrata moći glasati i za Jo Jorgensen, kandidatkinju Libertarijanske stranke, Howieja Hawkinsa, kandidata Zelene stranke, i još sedam drugih kandidata, ovisno o saveznoj državi u kojoj glasaju - uključujući repera Kanyea Westa.
Kandidata je više, ali samo dva imaju šanse
Međutim, demokratski i republikanski kandidat jedini su koji realno imaju šansu pobijediti. Osim prvog predsjednika Georgea Washingtona, SAD nikad nije izabrao neovisnog ili kandidata treće stranke, a takav kandidat osvojio je drugo mjesto samo dvaput u 231-godišnjoj historiji ove države: 1860. i 1912.
Posljednji kandidat treće stranke koji je dobio više od 10% ukupnih glasova bio je Ross Perot 1996., a posljednji kandidat treće stranke koji je dobio ijedan elektorski glas na izborima bio je George Wallace, kandidat Američke neovisne stranke, koji je na izbore 1968. izašao s platformom protivljenja ukidanju segregacije crnaca od bijelaca na kojoj je u južnjačkim državama dobio 46 elektorskih glasova.
Ali tu dolazimo do sljedećeg bitnog pitanja - što su elektorski glasovi?
Elektorski kolegij i elektorski glasovi
Za razliku od izbora u mnogim drugim zemljama, predsjednika u SAD-u ne odlučuje apsolutna većina glasova, nego većina dotičnih elektorskih glasova, po sistemu takozvanog elektorskog kolegija. A oni su, ukratko, glasovi koje kandidat dobiva na temelju pobjede, odnosno većine glasova u svakoj od 50 saveznih država i u Districtu of Columbia, koji pokriva glavni grad Washington. Savezne države nemaju podjednak broj elektorskih glasova, nego je taj broj otprilike proporcionalan veličini pojedine države, odnosno broju stanovnika. Elektorski kolegij je, s tim u skladu, kolegij elektora koji su delegirani da na kraju odluče izbore, glasajući prema rezultatu u državi koju predstavljaju.
Tako najmnogoljudnija savezna država Kalifornija ima čak 55 elektora, odnosno elektorskih glasova, Teksas 38, Florida i New York po 29, a Illinois i Pennsylvania po 20. Osam najmanje naseljenih država imaju pak po 3 elektora: Aljaska, Delaware, District of Columbia, Montana, Sjeverna Dakota, Južna Dakota, Vermont i Wyoming. Na sredini su, primjerice, Arizona, Indiana, Massachusetts i Tennessee s po 11 elektorskih glasova.
Elektorskih glasova je ukupno 538, a kandidat u praksi mora dobiti 270 ili više elektorskih glasova da bi bio proglašen pobjednikom. Ovaj sustav osmislili su američki oci utemeljitelji, u skladu s načelom federalizma, kako bi manje napučene savezne države bile pravedno zastupljene u izbornom ishodu.
No njegovi kritičari tvrde da je ovaj sistem nepravedan jer otvara mogućnost da kandidat koji dobije relativnu većinu glasova na nacionalnom nivou na kraju izgubi jer je konfiguracija takva da je dobio manje elektorskih glasova. Upravo to se dogodilo 2000. kad je demokrata Ala Gorea tijesno pobijedio George Bush (uz osporavani rezultat u Floridi, gdje je ponovno prebrojavanje glasova na kraju zaustavio Ustavni sud) i 2016. kad je republikanac Donald Trump pobijedio demokratkinju Hillary Clinton.
Clinton, je, podsjetimo, dobila 65 miliona i 853 hiljade glasova, gotovo 3 miliona više od Trumpa, ali joj je to bila slaba utjeha jer je Trump odnio čak 304, a Clinton samo 227 elektorskih glasova. Podaci o glasovima pokazuju da je samo oko 60 hiljada glasova za Trumpa u tri ključne države, Pennsylvaniji, Wisconsinu i Michiganu, praktički odlučilo izbore.
Kritike oko elektorskog kolegija izaziva i pravilo prema kojem pobjednik odnosi sve elektorske glasove u pojedinoj saveznoj državi (osim u Nebraski i Maineu), umjesto da se oni, na primjer, raspodjeljuju proporcionalno omjeru glasova. Ovaj problem u paru s polarizacijom američke politike doveo je do toga da je većina saveznih država pouzdano "plava" (boja demokrata u američkoj politici) ili "crvena", a da se izbori zapravo odlučuju u nekih petnaestak država u kojima je pobjednik nepredvidiv i koje se zbog toga obično nazivaju "swing states" ili "battleground states".
Izbori se u pravilu odlučuju u 15-ak kritičnih saveznih država, tzv. "swing" države
Prema metodi računanja statističara Natea Silvera, osnivača stranice za predizbornu analizu FiveThirtyEight, 16 je kritičnih "swing" država, onih s najmanjom razlikom glasova i najvećom varijacijom od izbora do izbora, sljedeće: Iowa, Ohio, Maine, Nevada, Minnesota, New Hampshire, Michigan, Pennsylvania (gdje je Trump pobijedio sa samo 0,72% razlike), Wisconsin, Florida, Arizona, Sjeverna Karolina, Georgia, Colorado, Virginija i Teksas.
FiveThirtyEight u svojoj ovogodišnjoj predizbornoj analizi zaključuje da je došlo do znatnih promjena u elektorskoj karti pa su se tako Iowa, Ohio, Maine i Michigan pomakli udesno, a Arizona, Georgia, Teksas, Colorado i Virginia ulijevo, među ostalima.
Još jedan aspekt američkog elektorskog kolegija posebno je neobičan, ali i potencijalno rizičan - svaki elektorski glas predstavlja jednog elektora, a ti elektori u biti nemaju pravnu obavezu glasati za onog kandidata za kojeg su ga glasači delegirali. Iako golema većina elektora glasa ispravno, s vremena na vrijeme dogodi se da nekoliko njih glasa za drugog kandidata, uglavnom neovisnog ili nepostojećeg, što je fenomen poznat kao "nevjerni elektori". Tako je 2016. bilo 10 nevjernih elektora, od kojih je troje glasalo za Colina Powella, dvoje za Bernieja Sandersa, a jedan za Rona Paula.
Ovo se na prvu čini kao osebujni kuriozitet, ali bi u teoriji elektori mogli glasati za drugog kandidata od onog za kojeg su ih glasači delegirali, pogotovo ako rezultati budu osporavani.
Zbog svega ovoga, uvjerljivu i kontinuiranu prednost koju Biden ima nad Trumpom još otkad je nominiran kao kandidat Demokratske stranke i dalje treba uzeti sa zrnom soli. S druge strane, ta je prednost ipak znatno veća i od one koju je Clinton imala u anketama prije izbora 2016.
Biden ima ozbiljnu prednost u anketama, veću nego Clinton 2016.
Prema trenutnom prosjeku anketa na stranici za predizborne prognoze Five Thirty Eight, Biden vodi za 7,8%, s 53,3% prema Trumpovih 45,5%. Prema stranici Real Clear Politics, Biden vodi 7,9%, s 51,4% prema Trumpovih 43,5%. Usporedbe radi, Clinton je 30. listopada 2016. prema prosjeku anketa Five Thirty Eighta vodila za samo 5,2%. Do dana izbora 8. novembra ta se prednost dodatno istopila na manje od 4% razlike.
S druge strane, ta se razlika odnosi na ukupni broj glasova koji se, ponovimo, ne mora odraziti u raspodjeli elektorskih glasova. Ipak, Five Thirty Eight predviđa da će Bidenu ići čak 347 elektorskih glasova, a Trumpu samo 191 te da Biden ima čak 90% šanse pobijediti, uzimajući u obzir predizborne ankete u "swing" državama i komplicirane modele elektorskog rezultata.
Vrlo je indikativno i da Real Clear Politics bilježi prednost Bidena u pet od šest država "bojišnica", prema prosjeku anketa. Biden vodi u Floridi za 3,1%, u Pennsylvaniji za 3,6%, u Michiganu za čak 6,5%, u Wisconsinu za 6,4%, u Sjevernoj Karolini za 1,2%, dok Trump vodi u Arizoni s tankih 0,6%. No takve prognoze i dalje ovise o pretpostavci da su ankete pouzdane i da ispravno odražavaju omjer glasača - a to ćemo vidjeti tek 3. novembra.
Što se glasačkog prava tiče, i ovdje je situacija ponešto drukčija nego u drugim zemljama. U načelu, svi državljani koji su napunili 18 godina mogu glasati, ali u praksi, kako piše BBC, u mnogim saveznim državama glasači ne mogu glasati ako ne pokažu identifikacijski dokument s fotografijom, kao i ako imaju kazneni dosje. Budući da Amerikanci nemaju nacionalnu ličnu iskaznicu, takav dokument je najčešće vozačka dozvola, no oni koji je nemaju zbog toga često ne mogu glasati. I dok republikanci, koji su uveli takva ograničenja u državama koje kontroliraju, tvrde da je kontrola nužna kako bi se spriječila izborna prevara, demokrati ih prozivaju za suzbijanje glasanja, pogotovo siromašnih i manjinskih glasača - koji češće glasaju za demokrate.
Ovogodišnji izbori mogli bi imati najveću izlaznost u više od 100 godina
U svakom slučaju, iako je 2016. pravo glasa imalo oko 245 miliona Amerikanaca, glasalo je manje od 140 miliona ljudi. Taj će broj, međutim, ove godine biti daleko veći. Više od 80 miliona Amerikanaca već je iskoristilo mogućnost prijevremenog glasanja, prema stranici US Elections Project - što je više od polovice ukupnog broja glasača iz 2016. I dok su jedni čekali satima u dugim kolonama, što je u SAD začuđujuće uobičajena pojava, drugi su glasali poštom.
Prema procjeni koju je iznio US Elections Project, ove bi godine moglo glasati rekordnih 150 miliona Amerikanaca, odnosno 65% glasačkog tijela, što bi bila najviša izlaznost od 1908.
Dodatnu kontroverzu ove godine izaziva činjenica da će zbog pandemije daleko veći broj Amerikanaca glasati poštom, što znači da se rezultat možda neće znati u izbornoj noći, budući da će se morati čekati dopisni glasovi - pogotovo ako razlika između Trumpa i Bidena bude dovoljno mala da ti glasovi budu presudni.
Ipak, i 2016. je čak četvrtina glasača poslala svoj glas dopisno, odnosno poštom - njih 33 miliona. Uprkos tome, nije došlo do masovne izborne prevare na kakvu Trump upozorava već mjesecima dovodeći u pitanje legitimitet ovogodišnjih izbora i odbijajući obećati da će prihvatiti izborni rezultat ako izgubi. U srpnju je čak sugerirao i odgodu izbora do kraja pandemije, iako na to nema pravo po Ustavu.
The New York Times je prošli mjesec upozorio na "scenarij sudnjeg dana" kojeg se demokrati, predvođeni Bidenom kao predsjedničkim kandidatom, najviše pribojavaju: onaj u kojem u izbornoj noći prijevremeni rezultat bude išao u korist Trumpu, budući da će poštom glasati uglavnom demokratski glasači, a za prebrojavanje tih glasova bude potrebno nekoliko dana.
U tom slučaju Trump bi mogao iste noći proglasiti pobjedu tvrdeći da su dopisni glasovi lažni i da se radi o izbornoj prevari u režiji demokrata. Iako za mogućnost masovnog lažiranja glasova putem dopisnog glasanja nema dokaza, a sam Trump je više puta glasao dopisno u Floridi, gdje mu je prebivalište, i on i njegovi saveznici i dužnosnici poput državnog odvjetnika Billa Barra svejedno tvrde da bi se to moglo dogoditi, pozivajući se pritom na nekoliko nedavnih incidenata s neispravnim ili odbačenim dopisnim glasačkim listićima. Tvrde i da bi moglo doći do "političkog napora da se sabotira dopisno glasanje".
U isto vrijeme Trump insistira da se "rezultati izbora moraju znati na noć izbora, ne danima, mjesecima ili čak godinama kasnije", što je u trenutnom kontekstu izuzetno opasna tvrdnja. Dopisni glasovi sigurno se neće čekati mjesecima ili godinama, ali jednako je izvjesno da konačni rezultat neće biti dostupan u izbornoj noći.
Scenarij u kojem prijevremeni rezultati u izbornoj noći idu u korist Trumpa, ali se njegova prednost istopi kada se prebroje dopisni glasovi, demokratski analitičari okupljeni u organizaciju Hawkfish nazvali su "crvena fatamorgana". Sve ovo otvara mogućnost da ovi izbori budu najhaotičniji i najopasniji dosad.
U svakom slučaju, pobjednik izbora vlast neće preuzeti odmah. Prema američkom Ustavu, inauguracija novoizabranog predsjednika održava se 20. siječnja sljedeće godine, nakon prijelaznog razdoblja predviđenog za eventualnu smjenu administracije, koje traje od 72 do 78 dana.
No neovisno o tome, Amerikanci će osim za predsjednika 3. novembra glasati i za kongresnike (zastupnike Predstavničkog doma, odnosno donjeg doma Kongresa) i za trećinu senatora (zastupnika Senata, odnosno gornjeg doma Kongresa, koji služe šestogodišnji mandat).
