Usred svakodnevnih zabrinjavajućih vijesti koje dolaze iz Sjedinjenih Država su stalni i sve štetniji napori predsjednika Donalda Trumpa, uz potporu državnog sekretara Marca Rubia i Elona Muska, da zatvori Američku agenciju za međunarodni razvoj (USAid). Musk ju je nazvao "zločinačkom organizacijom" i rekao da je "vrijeme da umre".
Web stranica agencije ne radi, tako da je dostupno malo službenih informacija. Ali u sedmici otkako je financiranje agencije zamrznuto, a većina osoblja otpuštena, hiljade programa javnog zdravstva i razvoja širom svijeta bačeno je u nemir i sada se suočavaju s neizvjesnom budućnošću.
USAID je glavna savezna agencija koja radi na pružanju inozemne pomoći najsiromašnijim zemljama i ljudima u svijetu. U petak je američki sudija spriječio da oko 2000 zaposlenika USAID bude stavljeno na dopust i naredio vraćanje na posao još oko 500 njih. No čini se da Trump i Musk žele krenuti naprijed s planom koji bi smanjio globalnu radnu snagu s oko 10.000 zaposlenika i izvođača na nešto više od 600, piše Guardian.
Teško je precijeniti koliko je to već štetno djelovalo na humanitarni rad u cijelom svijetu: većina programa je upravo zatvorena preko noći, osoblje je otpušteno, lijekovi i hrana ostavljeni u skladištima, a pacijenti i drugi nisu mogli pristupiti uslugama. Pogođeni ljudi žive u nekim od najugroženijih zemalja poput Ukrajine, Jordana, Etiopije, Somalije, Demokratske Republike Kongo i Afganistana.
Iako ne znamo puni razmjer štete, konkretni izvještaji sugeriraju da su vitalne službe bačene u haos. Neke službe za seksualno zdravlje i HIV u Južnoj Africi zatvorene su preko noći bez prethodne najave, etiopsko ministarstvo zdravstva navodno je otpustilo 5000 zdravstvenih uposlenika koji su angažirani uz sredstva SAD-a, a pomoć u hrani u vrijednosti od gotovo pola milijarde dolara koju nadzire agencija i trenutno je u lukama, tranzitu ili skladištu predodređeno je da propadne.
Ukupni doprinos USAid-a je golem. Najveći je humanitarni operater na svijetu – 2023. godine SAD je osigurao 42% ukupne humanitarne pomoći ili oko 68 milijardi dolara (55 milijardi funti), od čega je USAid potrošio oko 40 milijardi dolara. Pa ipak, u isto vrijeme, i inozemna pomoć i USAid konkretno čine maleni dio potrošnje savezne vlade: manje od 1%. Smanjenje malo utječe na ukupnu potrošnju vlade SAD-a, ali je izrazito destruktivno za programe koji se oslanjaju na ovo financiranje za obavljanje svog rada na terenu.
Što to manje od 1% savezne potrošnje kupuje američkoj javnosti? Ovaj argument je ponavljan u predsjedništvu za predsjedništvom, a odgovori su jasni.
Inozemna pomoć može smanjiti nestabilnost, sukobe i ekstremno siromaštvo, koji su glavni uzroci masovnog raseljavanja. Potpora programima koji više mjesta održavaju sigurnima i stabilnima znači da manje ljudi mora bježati od progona, krajnjeg siromaštva ili nasilja. Uz svu zabrinutost oko ilegalne imigracije, smanjenje pomoći moglo bi učiniti ovaj izazov još težim za rješavanje. Inozemna pomoć može podržati zemlje u gospodarskom rastu i stvaranju novih tržišta i prilika. Sjetite se mjesta poput Indije, koja su uspjela stvoriti živu i rastuću srednju klasu.
U svijetu globalnog zdravlja, strana pomoć je od vitalnog značaja za podršku zemljama u upravljanju zdravstvenim izazovima, uključujući izbijanja zaraznih bolesti. Sjetite se samo izbijanja ebole u zapadnoj Africi 2014. Liberija, Gvineja i Sierra Leone borile su se da obuzdaju širenje ebole i oslanjale su se na međunarodne partnere da im pomognu. Bilo je u interesu svih zemalja pomoći im s obzirom na to da je globalno širenje ebole bilo neizbježno. Osim toga, SAD gradi vitalnu meku moć i utjecaj u zemljama u kojima pruža pomoć. Rusija i Kina su naučile ovu lekciju – i vjerojatno će ući u vakuum pomoći koji je ostavio SAD.
I izvan svih ovih argumenata o "prosvijećenom osobnom interesu" iznad je jednostavna činjenica da strana pomoć pomaže drugim ljudskim bićima koja se bore, uključujući neke od najsiromašnijih i najranjivijih na svijetu. Dobro je raditi jer je jednostavno dobro raditi. Rezanje programa preko noći znači da žene koje su mogle preživjeti imaju veću mogućnost da će umrijeti pri porodu; oni s HIV-om suočavaju se s nedostupnošću klinikama za spasonosno antiretrovirusno liječenje; a gladna djeca više ne dobivaju dodatke prehrani i hranu.
Strana pomoć ne bi trebala biti stranačko pitanje. Najveći globalni zdravstveni program za jednu bolest, Pepfar, pokrenuo je republikanski predsjednik, George W. Bush, i procjenjuje se da je spriječio 25 milijuna smrti od side od svog osnutka. Prisjećam se ankete koju je među Amerikancima 2016. provela Zaklada obitelji Kaiser, gdje je više od 60% ispitanika reklo da SAD troši ili pravi iznos ili premalo na globalno zdravstvo, a samo oko 30% misli da troši previše. Nije jasno podržava li javnost SAD-a te drastične rezove i zamrzavanja.
Možda mnogi sada misle da se SAD treba više brinuti o vlastitim domaćim financijskim problemima nego o slanju novca u inozemstvo. Nedavna studija pokazala je da američko gospodarstvo ima bolje rezultate od bilo koje druge zemlje, ali ima lošije rezultate u drugim pokazateljima kao što su zdravlje, sreća i socijalno povjerenje. "Imućan, ali nesretan", otkrili su autori studije. Možda je ovdje lekcija da Amerikanci trebaju odbaciti Trumpov diskurs i prihvatiti da budu dio globalne zajednice i da se sa svijetom bave preko agencija poput USAida. To bi moglo dovesti do Amerike koja je još uvijek bogata, ali samo malo zdravija i sretnija.
