Satima prije nego što su prve rakete pogodile Iran 28. februara, Donald Trump je pozdravljao goste na svečanom humanitarnom događaju u Mar-a-Lagu, organizovanom za Place of Hope, organizaciju koja pomaže djeci u udomiteljstvu u području Palm Beacha.
Dok je pjesma God Bless the USA odjekivala iz zvučnika, američki predsjednik je mahao lijevo-desno i pravio male krugove zglobovima, poput dirigenta pred orkestrom. U tom trenutku vrhovni komandant je smatrao da je u zavidnom nizu uspješnih vanjskopolitičkih intervencija, piše The Telegraph.
Prešao je od prošlogodišnjeg bombardiranja iranskih nuklearnih postrojenja do spektakularnog hvatanja bivšeg predsjednika Venezuele Nicolasa Madura.
"Lijepo se provedite“, rekao je okupljenima. „Moram ići obaviti malo posla.“
Krizna soba
Iza zavjese u pozlaćenom odmaralištu nalazila se improvizovana krizna soba u kojoj su Marco Rubio, državni sekretar, John Ratcliffe, direktor CIA-e, i general Dan Caine, predsjedavajući Združenog štaba američke vojske, vršili posljednje pripreme za najveću američku intervenciju na Bliskom istoku od rata u Iraku.
Tim iz Bijele kuće iznio je prilično slab i nepovezan argument za nadolazeći napad: Iran je, prema njihovim tvrdnjama, bio na ivici razvoja nuklearnog oružja; skoro je posjedovao balističke rakete koje bi mogle doseći SAD (procjena koju obavještajne službe nisu potvrdile); te je navodno zaslužio kaznu nakon decenija podrške terorizmu i gušenja domaćih protesta.
Kada je Trump u video-poruci na društvenim mrežama objavio da je prvi val napada počeo, još je nosio bijelu bejzbol kapu s natpisom „USA“ koju je imao na večeri.
Predsjednikovo raspoloženje moglo je samo rasti kada je, u roku od 24 sata, potvrđeno da su izraelski avioni ubili ajatolaha Alija Hameneija u njegovoj privatnoj rezidenciji u glavnom gradu, zajedno s kćerkom, zetom i unukom 86-godišnjeg vrhovnog vođe. Napadi su bili toliko efikasni da su, kako je Trump kasnije žalio, eliminirali i moguće proameričke nasljednike.
Ali dvije sedmice nakon početka rata, pobjednička muzika je utihnula, a Trump je ostao s vojnom operacijom kojoj se ne nazire jasan kraj.
Opasna kriza
Da stvari budu još gore, iranski režim i njegova Islamska revolucionarna garda (IRGC) preuzeli su dirigentsku palicu, prekinuli isporuke nafte kroz Hormuški moreuz i gurnuli svjetsku ekonomiju prema opasnoj krizi.
Trump insistira da sve ide prema planu. Petog marta rekao je za Politico da „ljudi vole ono što se dešava“, a kao da mu je već dosadio izvanredni blitzkrieg, pogled je usmjerio prema sljedećoj meti: obećao je da će „i Kuba pasti“.
Obraćajući se okupljenima u Kentuckyju na skupu 11. marta, rekao je da je SAD već „dobio“ rat. „U prvom satu je bilo gotovo“, hvalio se, da bi zatim dodao: "Ne želimo otići prerano, zar ne?“
Trumpov tim za odnose s javnošću osudio je američke medije koji su se usudili kritikovati planiranje operacije, nazivajući njihove priče „smećem“, novinare „hakovima i gubitnicima“ te sve to „100 posto lažnim vijestima“.
Administracija je u odgovoru ukazala na niz nesumnjivih vojnih uspjeha na taktičkom nivou. Napadi na više od 6000 režimskih ciljeva potopili su većinu iranske mornarice i uništili velik dio iranskih raketnih snaga, što je dovelo do 90-postotnog smanjenja napada dronovima i raketama koji su ranije izazivali poremećaje širom Zaljeva.
Istovremeno se svakodnevno pojavljuju izvještaji koji sugeriraju da su Trump i njegovi najbliži saradnici olako umanjili rizik da će iranski režim, suočen s egzistencijalnom borbom za opstanak, odgovoriti mnogo drastičnije nego tokom 12-dnevnog rata prošlog juna.
'Nuklearno dugme'
Čini se da je Bijelu kuću iznenadilo što je Teheran posegnuo za svojim ekvivalentom "nuklearnog dugmeta“: zatvaranjem Hormuškog moreuza. U sedmicama prije početka rata Trump se sastajao s timom koji mu je pomogao osigurati američki pristup venezuelanskim naftnim rezervama.
Možda ga je privukla mogućnost da se domogne još golemih zaliha tog dragocjenog energenta u ratu protiv dugogodišnjeg američkog neprijatelja. Na pitanje novinara 9. marta namjerava li uzeti iransku naftu, odgovorio je neodređeno: "Pogledajte Venezuelu… sigurno su ljudi pričali o tome.“
Upućeni izvori rekli su za Wall Street Journal da je Trump priznao rizik zatvaranja moreuza, ali je procijenio da će Teheran vjerovatno kapitulirati prije nego što blokira najvažniji pomorski put na svijetu.
Kao mjeru opreza naredio je ministru energetike Chrisu Wrightu i ministru finansija Scottu Bessentu da pripreme plan za suzbijanje naglog rasta cijena nafte. Ipak, energetski stručnjaci rekli su za Politico da administracija već danima pokušava pronaći način kako ublažiti skok cijena goriva. Cijena benzina u SAD-u u međuvremenu je porasla na 3,63 dolara po galonu (oko 0,96 dolara po litru), što je otprilike četvrtinu više nego prije početka rata.
No nije samo nafta uzrokovala haos u Bijeloj kući. Prije sedmicu dana ministar odbrane Pete Hegseth priznao je da je žestina iranskih napada na susjedne zemlje u Perzijskom zaljevu iznenadila Ameriku.
"Ne mogu reći da smo nužno očekivali baš takvu reakciju, ali znali smo da je to moguće“, rekao je.
Niz propusta
Zbog niza propusta osoblje američkih ambasada nije evakuisano iz regije prije početka sukoba, a hiljade američkih građana očajnički su tražile pomoć kako bi pronašli letove za povratak kući.
Iranske rakete pogodile su hotel s pet zvjezdica u Manami, glavnom gradu Bahreina, pri čemu su ranjena dva pripadnika američkog Ministarstva odbrane. U napadu dronom 1. marta poginulo je šest američkih vojnika, dok je 30 vojnika hospitalizirano zbog potresa mozga, rana od gelera i opekotina.
Američka baza u kuvajtskoj luci Shuaiba imala je betonske ploče za zaštitu od kopnenih napada, ali montažna struktura nalik šatoru nije imala zaštitni krov, prema izvještajima.
Iranski dron kamikaza letio je nisko uz tlo i uspio izbjeći američki radar – taktiku koju su prvi put primijenile ruske snage u Ukrajini. Iako američka protuzračna odbrana može presresti „većinu“ iranskih napada, Hegseth je rekao da „se s vremena na vrijeme ipak probije poneki dron“.
U središtu pogrešne procjene bila je, prema Telegraphu, „oholost“ nakon operacije u Venezueli, nakon koje se Trump okružio „gomilom poslušnika“. Odbacio je tradicionalne pripreme za rat, koje obično uključuju širok krug obavještajnih analitičara i mjesece tajnih konsultacija.
Umjesto toga oslonio se na mali krug najbližih saradnika, što mu je omogućilo brže djelovanje i spriječilo curenje informacija, prema Wall Street Journalu.
Unutar tog najužeg kruga ipak su se pojavili znakovi neslaganja. Prije nego što je postao potpredsjednički kandidat, JD Vance je podržao Trumpa jer je vjerovao da neće započinjati strane ratove. Do trenutka kada su pale prve bombe, Vance je prebačen u „B tim“ koji je ostao u situacijskoj sobi Bijele kuće.
Skandiranje poslušnika
Trump ne bi bio prvi američki predsjednik koji bi radije prihvatio dugotrajan i krvav rat nego da ga ponizi vojska koju smatra slabijom.
"SAD! SAD!“ skandirala je masa dok je napuštao humanitarnu večer u Mar-a-Lagu za djecu koja su prerano izašla iz udomiteljskog sistema. U roku od nekoliko sati projektil Tomahawk, vjerovatno ispaljen s američkog ratnog broda, pogodio je djevojačku školu i ubio više od 170 ljudi, uglavnom djece.
Trump nije želio priznati grešku. Rekao je da je projektil možda ispalila iranska vojska.
Pitanje ko je lansirao projektil jedna je stvar. No važnije pitanje je kako će se nositi s ratom koji sve više izmiče kontroli, piše The Telegraph.