Svijet

Turska ima svoj sistem borbe protiv pandemije. No, da li je efikasan?

Osobama mlađim od 20 i starijim od 65 godina zabranjen je izlazak. Radnje ne rade, osim prodavnica prehrambene robe. Restorani mogu vršiti samo dostavu. Parkovi su zatvoreni, a banke rade uz striktne mjere ograničenja.

To je slika Turske ovih dana.

CNN donosi obimnu priču o tome kako se država bori protiv pandemije koronavirusa.

Turska je prijavila skoro 75.000 zaraženih i blizu 1.650 mrtvih.

„Dok su popularna okupljališta sablasno pusta, gradilišta su prepuna radnika i radi se punom parom. Isto važi i za firme koje ne žele trpiti posljedice pandemije", piše CNN.

Ovaj medij podjseća da je policijski sat u ovoj zemlji objavljen svega tri sata prije nego što je stupio na snagu. To je izazvalo stampedo ljudi koji su pohrlili u prodavnice.

Zbog haosa koji je nastupio, ministar unutarnjih poslova Sulejman Soylu podnio je ostavku. No, predsjednik Recep Tayyip Erdogan nije je prihvatio i Soylu je i dalje šef policije te države.

A policija ima pune ruke posla.

Policijski sat se provodi, Turci se baš i ne snalaze pa su društvene mreže bile prepune dogodovština. U jednoj od objava prikazan je čovjek koji pokušava pobjeći iz automobila ostavljajući u vozilu suprugu. Druga objava donosi snimak Turčina koji se pravi da ne zna jezik. No, policija ga je ubrzo uhvatila u laži...

„Neki eksperti kažu da djelimične restrikcije, poput modela koji provodi Turska, mogu biti uspješne. Uz uslov da se oni koji su ranjivi ne izlažu, a biznisi koji se ne žele povinuti zarazi, raditi.

„To je alternativna strategija", kaže dr. Muhammed Munir, virusolog s Lankaster Univerziteta. Dodaje da nema prepreke da oni obavljaju svakodnevne poslove, te da to ne može naštetiti.

Dr. Jeremy Rossman s Kent Univerziteta, ističe da djelimične zabrane imaju efekta ako se uvedu na vrijeme.

„Države poput Turske uvele su potpune mjere zabrane. Djelimična ograničenja mogu biti dobro rješenje. One uvode balans između napora da se zaraza ograniči i da ekonomija funkcionira. Sve zavisi od toga kako se stanovništvo odnosi prema naredbama vlasti, te koliko drže do higijene i fizičke udaljenosti na radnom mjestu. No, bojim se da u Turskoj to neće baš funkcionirati, ako u obzir uzmemo stepen širenja zaraze", kaže on.

Turska spada u 10 vodećih država svijeta po raširenosti virusa s dnevnim „prilivom" od 4.000 novoregistriranih.

Prema tvrdnjama Fahrettina Koca, ministra zdravlja ove zemlje, smrtnost zaraženih koronavirusom je nešto malo iznad 2 posto. Za razliku od drugih, u Turskoj se na zarazu testiraju osobe koje su imale rizične kontakte. U drugim zemljama se testiranje obavlja masovnije i/ili nakon pregleda u bolnicama.

Uz to, u Turskoj se kasnije koriste intubiranja. Prethodno se pacijentima daje kiseonik visoke frekvencije duži period. Ako to ne pomogne, uključuje se intubiranje.

Na sve ovo, pacijentima se ubrizgava i krvna plazma osoba koje su se oporavile od koronavirusa.

U Turskoj priznaju da su na „neistraženom području". Njihova kombinacija tehnika i lijekova, kao i mjera zabrane protiv koronavirusa, još se treba dokazati. No, smatraju da imaju razloga za optimizam.

Nisu u punom kapacitetu samo medicinske ustanove.

Univerziteti su pretvoreni u radionice gdje se, pod stručnim nadzorom, izrađuje zaštitna oprema – od maski za lice do vizira.

Sve se odmah plasira. Zanimljivo je da se maske uopće ne prodaju, niti ih je moguće kupiti. One se dijele. Obaveza nošenja na javnim mjestima i u radnjama, kao i na poslu, striktna je.

Policija je odlučno provodi. No, njihov posao nije samo kažnjavanje i nadgledanje. Oni obilaze stare i osobe kojima je naređena izolacija. Provjeravaju kako su i treba li im šta. Ako treba, popišu i organiziraju dostavu. Ona se vrši opet posredstvom polcije ili preko volonterske mreže.

Država je organizirala čak i ljude koji imaju pravo podići penzije i dostaviti ih na adrese.

Turci smatraju da njihov sistem borbe protiv pandemije funkcionira. Stručnjaci su blago skeptični ili se ne izjašnjavaju dok ne vide više detalja provedbe ograničenih mjera zabrane.

Na sve to, pacijentima se daju lijekovi hydroxychloroquine, koji se koristi protiv malarije i japanski favipiravir, koji su već koristili Kinezi u svojim tretmanima oboljelih koronavirusom.