Boljševička revolucija u Carskoj Rusiji i građanski rat koji je uslijedio na površinu vojno-političkih zbivanja izbacili su niz živopisnih osoba od kojih bi velika većina u mirnodopskim vremenima završila u zatvoru ili ludnici.
Bilo je tu raznih tipova, od manijakalnih ubica i masovnih silovatelja do pljačkaša i vjerskih fanatika, no među svima njima najviše se isticao pribaltički barun Nikolaus Roman Fjodorovič Nikolaus Ungern von Sternberg, koji se smatrao reinkarnacijom Džingis Kana. Stvorio je jednu od najmonstruoznijih državnih tvorevina, Unutarnju Mogoliju, koja je trebala biti nasljednica mitske Šambale.
Sam barun potječe iz drevne plemićke obitelji koja se borila još u križarskim ratovima, a jedan njegov predak ostavio je svoje kosti pred zidinama Jeruzalema boreći se u vojsci Rikarda Lavljeg Srca. Obitelj u 12. stoljeću odlazi na Baltik, gdje se pridružuju Redu teutonskih vitezova i stoljećima neprekidno ratuju.
Živopisna porodica
Sama obitelj imala je više živopisnih članova. Heinrich Ungern von Sternberg, zvan Sjekira, sijao je strah po viteškim turnirima diljem Europe i iza sebe je ostavio više od stotinu leševa. No seljaci su se najviše bojali Wilhelma Ungerna, koji je živio u 18. stoljeću. Bavio se crnom magijom i alkemijom, a među svojim podanicima bio je poznat kao “brat Sotone”.
Na Romana je najviše utjecao djed, koji je gusario po Indijskom oceanu i otamo donio budizam, koji je začarao mladog baruna. U skladu s vojničkom tradicijom svoje obitelji, barun je upisan na prestižnu carsku vojnu akademiju u St. Peterburgu. Jedva je čekao bilo kakav rat, u kojem bi pokazao svoje vojničke i organizacijske vrline. Sreća mu se osmjehnula 1905. godine, kad je počeo Rusko-japanski rat.
Prvi susret s Mongolijom
No, barun nije stigao ni do bojišta, a Japanci su već potpuno porazili ruske vojne snage. Za taj poraz, koji je pred očima svijeta ponizio carsku Rusiju, Roman je krivio ruske seljake i inteligenciju. “U Rusiji su seljaci grubi, neobrazovani, divlji i neprestance srditi; mrze sve i svakog, a da ne razumiju zašto. Sumnjičavi su i materijalistički, bez ikakvih svetih ideala. Ruska inteligencija živi u svijetu imaginarnih ideala, bez ikakve stvarnosti. Imaju snažan poriv da kritiziraju sve, no nedostaje im stvaralačke snage. Nemaju ni snagu volje, ustrajni su tek u neprestanom blebetanju”, zapisao je Roman u svom dnevniku i pritom čvrsto odlučio da mora poraditi na duhovnoj obnovi ruskog društva, piše Povijest.hr.
Vojska ga 1913. godine šalje u Mongoliju, kako bi kao savjetnik pomogao mongolskim snagama koje su se borile protiv kineske intervencije. To je bio prvi Romanov susret s Mongolijom, zemljom koja će obilježiti cijeli njegov život. Početkom Prvog svjetskog rata prebačen je na zapad, gdje sa svojom jedinicom sudjeluje u surovim borbama protiv Nijemaca u Istočnoj Pruskoj. Tu je već počeo razvijati ideje o militantnom budizmu. Svojim vojnicima uveo je celibat, a da bi zadovoljio njihovu narav, davao bi im neograničene količine alkohola, hašiša i opijuma.
Stalno opijanje i drogiranje
“Tad smo pili do bijele groznice, delirium tremensa. Nisam uspio organizirati red, no okupio sam oko sebe tristotinjak ljudi, vrlo odvažnih i nadasve okrutnih. Bili su heroji u ratu protiv Njemačke. No s vremenom je njihova borbena moć zbog stalnog opijanja i drogiranja rapidno opadala pa sam ih morao ukloniti jednog po jednog. Na kraju je ostala samo šačica od onih prvotnih tristo”, zapisao je Roman, koji je kasnije umnogome radikalizirao svoj militantni budizam i odnos prema vojnicima.
Izbijanje revolucije strašno je pogodilo Romana te je odmah s nekolicinom svojih oficira prisegnuo na lojalnost caru. U revoluciji je vidio opasnost za duhovni razvoj Rusije i smatrao ju je najvećim zlom, protiv kojeg se mora boriti do zadnje kapi krvi. Za izbijanje revolucije krivio je Jevreje koje je kasnije, dok je vladao Mongolijom, likvidirao do posljednjeg. Kako su snage kontrarevolucije i bjelogardejci koje su predvodili admiral Aleksandar Kolčak i generali Anton Ivanovič Denikin te Pjotr Nikolajevič Wrangel gubili bitku za bitkom od Crvene armije, Ungern von Sternberg sa svojim se vojnicima povlači sve dalje u Sibir.
Demontaža Moskve
Kako je prije rata već uspostavio veze u Mongoliji, odlučio je skloniti se s ostacima svoje vojske u tu zemlju. S lakoćom je porazio kinesku vojsku koja je okupirala Mongoliju i na prijestolje vratio Bogdu Khana, kojeg su Kinezi zatočili u manastiru Manjushri Khiid. No, Bogd je bi samo lutak u Ungernovim rukama i zapravo se nalazio u kućnom pritvoru,
dok je barun bio jedina prava vlast u Mongoliji.
Odmah je reorganizirao državnu upravu i sanjao je o restauraciji Mongolskog Carstva koje bi obuhvaćalo Kinu i Rusiju do Urala uključujući sve azijske narode plus britanski Pakistan i nezavisni Afganistan. Njegova vizija globalnog budističkog carstva uključivala je, među ostalim, i demontažu Moskve, koju je valjalo zamijeniti gradom šatora. Zidane gradove Ungern Sternberg smatrao je središtima zla, a u njihovoj čvrstoći vidio je stvarni uzrok mizeriji života. Za Ungerna Sternberga stvari su ionako bile potpuno jasne: “Samo evolucija vodi do istine; ja sam taj proces”.
