Radne snage u našoj zemlji nedostaje. Mnoga vrata stavljaju ključ u bravu, a neke prodavnice rade samo u jednoj smjeni.
S obzirom na to da je ljetna sezona te da naša država vrvi turistima i dijasporom, ugostiteljski objekti rade k'o sat. Ili bi barem bilo tako logično.
Međutim, u nedostatku domaće radne snage, poslodavci posežu za radnicima iz drugih (dalekih) zemalja.
"Dolaze iz Turske, s Filipina... iz zemalja kojima smo mi još Zapad, pa se njima ovdje isplati da rade", kazat će za Raport Amir Hadžić, predsjednik Udruženja hotelijera i restoratera BiH.
Sve češće u glavnom gradu BiH nailazimo na ove radnike, naročito u ugostiteljskim objektima, koji ne znaju ni naš, ali ni engleski jezik ili se slabo služe njima.
Koliko ih je zapravo došlo, sagovornik Raporta odgovara da je to teško znati.
"Svi kriju i niko neće da kaže, a to bi zvanično trebalo da kaže Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo, jer ono daje saglasnost", reći će Hadžić.
Kad naši neće da rade ili idu trbuhom za kruhom, potreba za radnom snagom ne pita.
"Nažalost, nije to samo u Sarajevu, to je u čitavoj Bosni i Hercegovini. Nema kadrova, neće niko da radi. Svako ide tamo gdje mu je bolje, to je njegovo pravo", potcrtava Hadžić.
Dodaje da će malo, ipak, kritizirati poslodavce.
"Pod broj jedan, prije početka sezone, u martu, aprilu, trebali su sa svojim uposlenicima sjesti i pokušati dogovoriti šta je to čime bi se zadovoljili, neki stimulans, odnosno povećanje plaće, da ostanu do kraja sezone. Pod broj dva, institucije u Bosni i Hercegovini ama baš ništa ne čine da se profiliraju kadrovi", priča naš sagovornik.
Napominje da je više od stotinu srednjih ugostiteljsko-turističkih škola u BiH te da je u njima ograničen broj učenika.
"Da povećaju kvotu samo za po deset učenika, to je automatski hiljadu više godišnje. Da ne nabrajam dalje. Trebaju institucije u BiH da urade obuku ili doobuku kadrova u ugostiteljstvu. Za tri do šest mjeseci mogu se obučiti kvalitetni pomoćni radnici u kuhinji, konobari, šankeri, spremačice..., jasan je Hadžić.
Međutim, sistem se ne trudi da pomogne ugostiteljsko-turističkoj branši, posebno za ugostiteljske objekte.
"Šta možemo, tako je. Neće naši uopće da rade, svi hoće vani. Puno ih, vidimo, šetaju, neće da rade. Rekao bih, nigdje bolje zemlje, ugodnije, bezbjednije i bezbrižnije nema od BiH. Da se može živjeti solidno, nema gladnih, nema bosih. Nema kadrova bilo kakvih da vam pokose, da ne kažem građevinskog. Znači nije to ugostiteljska specifičnost, već je sve zajedno problematično", cijeni sagovornik Raporta.
Kad govorimo o plaćama konobara, to je sve, naravno, do posIodavca, ali Hadžić postavlja donju crtu i ističe na nije ispod hiljadu KM.
"I dan-danas u Sarajevu, ali i u BiH dobar VK kuhar može da zaradi tri hiljade maraka", priča nam Hadžić.
S druge strane, dodaje, mi smo poželjna zemlja iz koje može otići negdje na Zapad i tako dalje.
"U ugostiteljstvu sam 45 godina i nikad se to nije desilo do pet-šest unazad. I prije 40 godina naši radnici su išli na crnogorsko i hrvatsko primorje. Međutim, više ni tamo nije sjajno, jer su režije poskupjele", zaključit će Amir Hadžić za Raport.
