Hapšenje Nenada Nešića, ministra sigurnosti BiH i predsjednika DNS-a izazvalo je burne reakcije, kako u toj stranci, tako i ostalih zvaničnika vladajuće elite u RS.
Među onima kojima je zasmetalo hapšenje Nešića, najglasniji su Milorad Dodik, predsjednik RS i SNSD, te ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac.
Nešićev DNS je koalicioni partner SNSD-a i za Dodika i Košarca ovo je još jedna prilika za udar na Državno tužilaštvo kojeg vladajuća većina u RS optužuje i za 'montirani proces' protiv Dodika.
I dok je Dodik Nešićevo hapšenje nazvao 'udarom na Srbe i RS', Košarac je zbog Nešićevog hapšenja zaprijetio blokadom rada Vijeća ministara BiH.
Nije ovo prvi put da političari, ukoliko neko od uhapšenih dolazi iz njihove stranke ustaju u njegovu odbranu nazivajući to udarom 'na Bošnjake, Srbe ili Hrvate', pokušavajući na taj način skrenuti pažnju javnosti s istinskog razloga i povoda zbog kojih se određeni kadrovi nađu na meti istrage pravosuđa.
Razlike su samo u nijansama
Mantra da Tužilaštvo BiH 'udara' kadrove zbog nacionalne pripadnosti u javnom prostoru BiH prisutna je godinama.
U zavisnoti od nacionalne i stranačke pripadnosti nekad je to 'udar na Bošnajke', nekada na 'Srbe', a naslušali smo se i 'udara na Hrvate'.
Doduše, kod političkih elita iz reda bošnjačkog naroda, pritisak i optužbe na račun Tužilaštva BiH da 'udaraju na Bošnjake' evidentni su uglavnom kod hapšenja kadrova SDA za korupciju i kriminal.
Dok političari iz reda srpskog naroda, odnosno vladajuće većine u RS po Tužilaštvu BiH udaraju i u drugim slučajevima i iz drugih pobuda.
Kod političara iz reda hrvatskog naroda, uglavnom iz HDZ-a sintagma 'udar na Hrvate' uvriježila se u gotovo svakodnevnom govoru, pa se koristi u skoro svakoj situaciji kada se izlazi u susret željama HDZ-a BiH počev od izmjena Izbornog zakona BiH po njihovoj mjeri ili usvajanju zakona o Južnoj interkonekciji ili pak ako se radi o hapšenjima za ratne zločine pripadnika hrvatskog naroda.
No, jasno je da uz sve mane u radu bh. pravosuđa, u ovakvim slučajevima Tužilaštva BiH nema govora o 'jednonacionalnim' hapšenjima, jer sve dok nacionalne političke stranke uglas i horski negoduju svako zbog svojih kadrova, istovremeno demantiraju sami svoje tvrdnje.
Međutim, da u ovakvim slučajevima izgleda 'pali' ona da 'sto puta ponovljena laž postaje istina' dokazuje činjenica da sljedbenici i glasačko tijelo stranaka koji hapšenje svakog svog kadra nazivaju udarom na narod i narode, umjesto da sagledaju činjenice, vjeruju mantri svojih političkih idola.
Zašto političari ne 'skoče' za 'običnog' građanina
To se najbolje vidi u podršci koju optuženici ili osuđenici za kriminal i korupciju imaju u 'običnom narodu',a koji se ogleda u glasovima na izborima.
Izgleda da je velikom broju građana lakše povjerovati u izjave njima omiljenih političara, nego se informisati, ako im je već stalo do nacionalne i stranačke strukture hapšenih, optuženih i osuđenih na pravoj adresi za takve informacije, a to su Tužilaštvo i Sud BiH, a ne populističke izjave političara koji o 'udarima na narode' govore samo iz straha da će i oni sutra biti uhapšeni.
Također, vrijeme je da se građani, naročito glasači, konačno zapitaju da li će političari ikada stati u njihovu odbranu, kao što skaču u odbranu svojih uhapšenih kadrova, pa zaustaviti sve češća poskupljenja i hrane i potrepština i usluga i poboljšati standard onih koji za njih glasaju, dok oni uživaju u basnoslovnim primanjima.
Naravno teško da će do toga ikada doći, ali glasači se barem mogu zapitati hoće li stranačke vođe ikada pritisnuti i napasti svoje kadrove, jer ne rade u interesu građana, a ne da njihova hapšenja koriste za napad na pravosuđe i da ih ne "boje" nacionalnim bojama isključivo za svoj interes.
