Svijet

U Saudijskoj Arabiji gradi se mega-grad kakav do sada nije viđen. Priča o njemu je brutalna

Ambiciozni razvoj saudijske regije Neom, stoji u PR objavi, posvećen je svetosti cjelokupnog života na Zemlji. Pa, ne baš cjelokupnog, pokazalo se. Nedavno je objavljeno da su tri člana plemena Huwaitat uhapšena jer su protestovala protiv prisilnog iseljenja njihovih i drugih porodica kako bi se napravilo mjesto za to, osuđena na smrt, piše The Guardian.

Još jednog demonstranta iz plemena ustrijelile su snage sigurnosti 2020. godine. Što svim kompanijama i konzultantima koji pomažu u planiranju, projektiranju, izgradnji, prodaji i na drugi način podižu spomenike tiranima, postavlja staro pitanje s novom snagom - u kojem trenutku će se preliti čaša? Kada će bilo kakva dobit koja bi mogla proizaći iz stvaranja fantastičnih građevina prestati nadmašivati grozote s kojima su povezane?

Neom je trenutno najdramatičniji projekt u svijetu arhitekture i graditeljstva

Neom je trenutačno uvjerljivo najdramatičniji projekt u svijetu arhitekture i graditeljstva. Uključuje The Line. Strukturu planiranu za smještaj devet miliona ljudi. Ona će se protezati ravno u dužini od 170 kilometara, stršeći na jednom kraju u Crveno more. Građevina će biti široka samo 200 metara. S obje strane bit će omeđena 500 metara visokim zidovima, koji se zrcale izvana.

Bilo je nekih sumnji hoće li se The Line doista ostvariti, ali prošle sedmice snimke dronom pokazale su da se počelo s kopanjem temelja.

Bit će to, ustvrdio je prijestolonasljednik Saudijske Arabije Mohammed bin Salman, "civilizacijska revolucija koja stavlja ljude na prvo mjesto, temeljena na radikalnoj promjeni urbanog planiranja". Građevina nosi ekstravagantna obećanja o održivosti. Navodno će se "stopiti s prirodom". Neom također uključuje Oxagon, grad tehnološke industrije izgrađen na moru. Trojenu, planinsku regiju u kojoj će se, uz pomoć još spektakularnije arhitekture, održati Zimske azijske igre 2029. godine.

The Line izaziva nedoumice, urbanistički gledano. Kako takav kolosalan projekt može biti u bilo kojem smislu održiv, s obzirom na to da će njegova izgradnja proizvesti više od 1.8 milijardi tona ugljičnog dioksida, što odgovara četverogodišnjoj ukupnoj emisiji Velike Britanije? Kakva je korist od njegove visine, kad je oko njega toliko pustinje u kojoj bi se mogao raširiti? Zašto bi zapravo bilo dobro živjeti u ovom dubokom uskom kanjonu, vjerovatno pod visokom razinom nadzora i kontrole?

Instrument meke i tvrde moći

Međutim, Neom je očito instrument meke i tvrde moći kojim upravlja izuzetno ubilački i represivni režim. Pomažu ga i podržavaju zapadne konzultantske kuće kao što je nekoć popularna kalifornijska kompanija Morphosis (koja dizajnira The Line) i Zaha Hadid Architects sa sjedištem u Londonu (angažirana u Trojeni), oboje dobitnici najveće nagrade u arhitekturi - Pritzkera. Kako će zadržati ono što je ostalo od njihove reputacije ako ostanu povezani s nekretninama čiji protivnici su ubijeni?

To nije novo pitanje. Monumentalna arhitektura prati moć još od starog Egipta i ranije, a moćni režimi obično su brutalni. Noviji primjeri uključuju odluku nizozemske kompanija OMA, također nagrađene Pritzkerom, da dizajnira sjedište glavne televizijske postaje kineske vlade CCTV-a, koje je dovršeno 2012. godine. Kao što je pitao pisac Ian Buruma - bi li oni učinili istu uslugu Pinochetovom Čileu? Mogli bismo preispitati i stadione izgrađene za nadolazeće Svjetsko prvenstvo u Kataru, uz zloglasno i smrtonosno iskorištavanje radnika migranata.

Argumenti za saradnju dobro su obrazloženi. OMA-in argument za rad na zgradi CCTV-a bio je da je bilo dobro uključiti se i potaknuti elemente u kineskom društvu koji napredno razmišljaju te da će umjesto nje ionako uskočiti neka velika američka kompanija. U tom bi slučaju bilo bolje iz ove situacije izvući neku izvanrednu arhitekturu nego nikakvu.

Arhitekti i drugi građevinski stručnjaci također mogu ukazati na načine na koje se nacionalne vlade i kompanije druže s despotima - kako britanski izvoz oružja pomaže u ubijanju civila u Jemenu, na primjer, ili kako su britanski ministri i uvijek uslužni čovjek iz Rijada, Neil Crompton, pronašli način za saudijsko preuzimanje nogometnog kluba Newcastle Uniteda. Ali, ako traže bilo kakvu vrstu kulturalnog vodstva, ljudi koji projektiraju zgrade mogu početi sa svojim odabirom klijenata.

Nejasne granice

Granice se ipak povlače, iako su nejasne. Kompanije koje su do ove godine rado sarađivale s Putinovim prijateljima, sada im se više ne približavaju. Britanski arhitekt Norman Foster (još jedan dobitnik Pritzkerove nagrade) povukao se iz savjetodavnog odbora Neoma zbog ubistva Jamala Khashoggija 2018. godine, ali njegova praksa nastavlja raditi na saudijskim projektima poput zračne luke na Crvenom moru i "iskustvenog centra morskog života". Neki arhitekti će raditi u Kini, neki neće.

Konačno, kada više nema mjesta dvosmislenosti, prethodne pozicije izgledaju slabe. Kad je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, prethodni pokušaji "angažmana" izgledali su u najboljem slučaju uzaludni. Relativno prosvijećeni kineski saveznici iz OMA-e izgubili su argument i unatoč njihovim dobrim namjerama, sjedište CCTV-a završilo je kao dominantno i isključujuće oruđe kontrole. Postoji mogućnost da će Saudijska Arabija jednog dana steći međunarodni status izopćenika kakav Rusija sada ima (a među njima već danas nema moralne razlike).

U tom slučaju, zašto čekati? Zašto odmah ne odlučiti da je ubistvo previsoka cijena za arhitektonsku slavu? Ovakav bi položaj mogao zamislivo lišiti svijet nekoliko spomenika u koje bi turisti budućnosti mogli zuriti, a u tom slučaju trebamo zahvaliti faraonima i njima sličnim što su prethodno imali dobru zalihu takvih stvari.

Bojkot projekata kao što je Neom vjerovatno bi usporio stvaranje gluposti koje jedu energiju, podriguju ugljik i nemaju nikakvog praktičnog smisla, zaključuje The Guardian.