"Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuća
u noći okrenuta moru
sad čeka ljubavnike nove" (Arsen Dedić)
Prošetajmo strogim centrom Sarajeva. Zanemarimo na trenutak brzinu života, gužvu glavnog grada, uzavrele ulice, usporimo malo. Pogledajmo oko sebe i primijetit ćemo jednu građevinu. Zašto baš jednu? I zašto baš tu? Zato što u tom nizu veleljepnih građevina naše davne prošlosti ona kao u inat drugima stoji, drugačija, ljepša nego ijedna pored nje.
U današnjoj Ulici maršala Tita na broju 27 plijeni svojom ljepotom stara Neznanka. Zašto baš Neznanka? Historijski podaci o porijeklu njenom nisu posve jasni, nije sačuvana projektna dokumentacija niti je poznat projektant. Zato ćemo je, za potrebe ovog teksta, prozvati samo Neznankom.
Iako ne znamo u iz čije zamisli potiče, ko je prvi vidio u snovima, ipak, temeljem nekih stilskih karakteristika, specifičnosti možemo govoriti o pretpostavci među kojim imenima bismo eventualno mogli da tražimo autora.
"To je ipak polje špekulacija u koje se nijedan stručnjak ne bi rado upustio. U našim podacima pominje se period 1906. godina. U odlukama Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH pominje se period između 1903. i 1906. S obzirom na to da se u sredini krije možda najpreciznija datacija, a to bi bila 1907/8. godina", kazala je za Raport historičarka umjetnosti Mirha Šabanović.
Šetnja po austrougarskoj ulici
Ako se vratimo vijek-dva unazad, saznat ćemo da je od 1886. do 20. 11. 1906. godine vlasnik parcele na kojoj je bio izveden objekat Avram (Isaka) Papo, a od tada do do 25. 7. 1907. vlasnici su Avram (Isaka) Papo i Benzion (Isaka) Papo. Do 7. 5. 1908. vlasnici su Theodor Todeschini i Frederich Weller, od kada imovina prelazi u ruke firme Brunner & Co. Od 31. 8. 1917. do 17. 8. 1939. godine objekat je bio u vlasništvu porodice Peško, kada prelazi u ruke Penzionog fonda namještenika bivše trgovačke i obrtničke komore, do 30. 9. 1991. kada postaje društvena svojina.
Šabanović nam objašnjava da se, sudeći prema fotografijama iz austrougarskog perioda, vidi da su, recimo, na zabatnom zidu Neznanke postavljene reklamne poruke firme Brunner and Co. koja postaje jedan od vlasnika ove zgrade.
"Znamo da 1908. godine vlasnici postaju Theodor Todeschini, italijanskog porjekla, i ona zaista ima taj šmek nečega drugačijeg po lođama i rješenjima, gotovo da bismo mogli jednu takvu zgradu i fasadu vidjeti u dijelovima koji de facto prolaze kroz uticaj juga, kao što su u tom austrougarskom periodu kulture dijelovi Slovenije, Trsta, primorskih krajeva…", govori nam historičarka umjetnosti.
Da je Neznanka zapravo podignuta kao stambeno-poslovni objekat, i to za naručioce Th. Todeschini & F. Weller, a za koje je projekt napravilo građevinsko poduzeće Ludwig Jungwirth iz Sarajeva 1908. godine, reći će za Raport historičarka Andrea Baotić-Rustanbegović.
Objašnjava nam da se prema navodima iz onodobne štampe (kao što je npr. bio Sarajevski list ili adresar Bosnische Bote) zna da su Theodor Todeschini i Friedrich Weller bili trgovci koji su do 1908. g. djelovali unutar udruženja Brunner & Co, koje se bavilo prodajom mješovite robe od željeza. Dalo bi se stoga pretpostaviti da im je objekat služio kao središnja poslovnica s već pomenutom trgovinom i magacinima u prizemlju, suterenu, te stanovima na spratovima.
"Na izlogu trgovine bilo je ispisano ime kompanije Brunner te je ulaz trgovine bio ukrašen figurama Merkura (koji je inače simbolizirao trgovinu), dok je lijevi kolski prilaz također imao bogatu arhitektonsku dekoraciju u vidu prelomljenog zabata s nišom te urnom smještenom u njoj - jasno, sva ta dekoracija vremenom je izgubljena", provodi nas kroz prošlost Baotić-Rustanbegović.
Zanimljivo je da se već iduće 1909. godine Todeschini osamostalio te registrirao vlastitu firmu za trgovanje građevinskim materijalom, željezom i bojama, da bi se kasnije (oko 1914. g.) vodio i kao trgovac materijalima za vodoinstalaciju. Inače, Todeschinijevo ime se vezuje i za jednu od reprezentativnijih stambenih građevina projektovanih u bosanskom slogu, smještenu u Bolničkoj ulici (br. 13) a za koju je nacrt dao arhitekt Josip Vancaš 1910. godine.
Neznanka je presmjela za Sarajevo
Neznanka je vrlo netipična, previše smjela za Sarajevo u tom periodu. Odmah u oči upada da strši u odnosu na druge "uličarke".
Barem u odnosu na ono što se gradilo u tom nizu, reći će Šabanović. I u tom duhu objašnjava da se uvijek mora voditi računa o tome da postoji jedan procenat mogućnosti kod ovih projekata za koje nemamo potpisnike da su možda projekti doneseni ili naručeni izvana. Ipak, širok je pojam same Monarhije i odakle je to moglo doći.
Historičarka priča da nije neuobičajeno da su se projekti tada kupovali. Ako bi i među nekim arhitektima koji pokazuju taj neki momenat odvažnosti, neuobičajnosti, koji po tim kvalitetima mogu dobaciti do jednog takvog rješenja, ali prateći opuse onih koji se, recimo, nalaze među top 15-ak u austrougarskom periodu, u svakom slučaju izdvajaju se Josip Vancaš ili Rudolf Tonies. Bili su i ostali poznati po odvažnijim konstrukcijama.
Naznanka naprosto plijeni i možda baš zato što iskače iz nekakve rutine kojoj se predao taj duh tih godina u Sarajevu koji bilježi ekspanziju gradnje te nauštrb tih dekorativnih elemenata, ona iskače.
Zbog stilskih karakteristika, Neznanka nosi stil secesije koja se javlja u Sarajevu 1901. godine te u suštini ona, bez obzira na to što se kasnije javlja bosanski slog, ne znači da izumire.
Šabanović objašnjava da se ipak jedna činjenica ne smije izgubiti iz vida. A to je da vi kao budući vlasnik jedne zgrade imate potpuno pravo da na neki način insinuirate koji stil želite ili jednostavno da kažete arhitekti koji stil preferirate. Pretpostavka je da ona ipak, ako gledamo izgradnju, ulične nizove…, zaista i nastaje u tom periodu 1906/7/8. godine.
Mješavina stilova
Nakon uspostavljanja austrougarske vlasti 1878. godine, u BiH se počinju osjećati prodori tadašnjih evropskih kulturnih i umjetničkih tendencija, a to je osjetno i u arhitektonskom stvaralaštvu. Već 1898. Josip Vancaš dovršava izgradnju prve secesijske stambeno-poslovne zgrade u Bosni i Hercegovini, u Štrosmajerovoj ulici.
Početkom 20. vijeka u Sarajevu je izveden čitav niz stambenih ili stambeno-poslovnih objekata u duhu secesije, ali sa primjesama ranije prisutnih stilova – historicizma i eklektike, između ostalih, našla se i ona na današnjem broju 27.
Takve tendencije su bile prisutne do početka I svjetskog rata, odnosno do kraja austrugarskog perioda. Jedan od najpoznatijih primjera predstavlja izvedba Filijale austrougarske banke na Obali Kulina bana 10 u Sarajevu iz 1912. godine. U istu kategoriju objekata izvedenih u duhu secesije sa primjesama historicizma spada i stambeno-poslovni objekat izveden u današnjoj Ulici maršala Tita na broju 27.
Andrea Baotić-Rustanbegović priča da su, kako se iz sačuvanih nacrta može vidjeti, izvorno bile planirane dvije stambene trospratnice (južna okrenuta prema nekadašnjoj Ćemaluši, a danas Ulici maršala Tita, a sjeverna prema današnjoj Ulici Mehmeda Spahe), koje bi bile povezane prizemnim uzdužnim traktom s poslovnim prostorom i magacinom. Iz uvida u sadašnje stanje objekta je vidljivo da nije sagrađen stambeni dio na sjevernoj strani objekta, no zasad nije poznato i zbog čega. Sličan slučaj je i s ornamentalnim programom pročelja - dok su kod prvotno zamišljenog bili predviđeni klasicizirajući elementi koncentrirani u višim zonama objekta, kod postojećeg su se našle pretežito vegetabilne forme i maskeroni na poljima prozorskih parapeta te nadlučja, kao i vijenca između prizemlja i prvog sprata objekta. Ipak, osnovna kompozicija pročelja, te dispozicija objekta uglavnom su realizirane prema nacrtu.
Šabanović se nadovezuje na to da je Neznanka duh jedne specifičnosti, da se neke promjene tu dešavaju, da se nešto na fasadi mijenja. Mišljenja je da su bili Atlanti. Kada je došlo do tih promjena, teško je reći. Može biti da su se tokom Drugog svjetskog rata desila neka oštećenja. Iznad ulaza imaju dvije figure. One krase zgrade prekoputa Katedrale. I po Marindvoru. Ljudske figure koje čuvaju reprezentativne dijelove ulaza, balkona…
Sa zapadne strane u istom nizu nalazi se Uglovnica (ugao ulica Dalmatinska i Titova) izvedena tokom istog austrougarskog perioda, dok se na istočnoj strani nalazi stambeno-poslovni objekat izveden između dva svjetska rata.
Kako je nastajala Neznanka
Između dva svjetska rata, pa i nakon njih u prizemlju objekta nalazila se prodavnica namještaja, a ostatak objekta je imao stambenu funkciju.
Nakon II svjetskog rata, prizemni poslovni prostor je spojen sa poslovnim prostorom susjedne zapadne Uglovnice, te su stvoreni uslovi za otvaranje robne kuće koja se nalazila na tom mjestu čak do 1997. godine. Istovremeno, u stanove na drugom i trećem spratu useljene su po dvije porodice, koje su tu živjele do osamdesetih godina 20. vijeka.
Tokom druge polovine 20. vijeka nisu vršeni posebni konzervatorsko-restauratorski radovi na objektu osim radova redovnog održavanja. Tek šezdesetih godina istog vijeka zamijenjene su dotrajale drvene kapije na ulazu, aluminijskom kapijom, da bi u decembru 1990. godine bila zamijenjena metalnom.
Još u prošlom vijeku, 1983, u unutrašnjem dvorištu, gdje se nalazio pomoćni objekat, izveden je poslovni objekat do visine P+1, uz samu sjevernu fasadu historijske građevine prema unutrašnjem dvorištu, i taj prostor je pridodat postojećem poslovnom prostoru u prizemlju. Istovremeno je izvedena ploča u razini prvog sprata, na sjevernoj strani historijskog objekta, koja je pokrivena strehom i zatvorena bravarijom.
Tokom posljednjeg rata u BiH četiri granate pogodile su direktno u krov objekta 19. Oštećeni krov je tokom rata pokrivan najlonom da bi bio definitivno popravljen 1996/1997. u privatnoj režiji stanara. Kao, uostalom, i ostatku Sarajeva u to vrijeme,1993. godine, u objekat je uveden plin. Krajem osamdesetih godina 20. vijeka bilo je uvedeno etažno grijanje na električnu energiju21 u stan na prvom spratu.
.
Nakon završetka rata, prizemlje je i dalje imalo funkciju robne kuće, s tim što je robna kuća Zema zamijenjena robnim kućama Sam shop (1997 - 2008) i Azel France (2008 - 2014). U periodu 1998 - 2002. u prizemnom stubišnom prolazu je bio otvoren frizerski salon. Prije 11 godina u stanu na drugom spratu izvedeni su radikalni enterijerski radovi kojima su uklonjeni gotovo svi unutrašnji zidovi.
Sprat po sprat
Tlocrtni osnov stambeno-poslovnog objekta u Ulici maršala Tita broj 27 je pravougaonog oblika i dimenzija 16 x 17,90, a spratnost iznosi podrum + P + 3 + potkrovlje. Ulaz u stambeni dio objekta nalazi se na lijevom (zapadnom) kraju objekta, gdje se nalazi kapija od kovanog željeza dimenzija 280 x 230 cm. U centralnom dijelu objekta nalazi se i ulaz u poslovni prostor dimenzija 160 x 270 cm. Poslovni prostor zauzima cjelokupnu prizemnu etažu površine od 240 m2.
Prema zapadu je spojen sa prizemnim dijelom susjednog objekta izvedenog tokom istog austrougarskog perioda, a na sjeveru sa konstrukcijom iz druge polovine 20. vijeka površine od 300 m2. Na sjevernoj strani nalaze se stepenice koje vode do galerijskog prostora iste površine. Prvi prostor stambenog dijela objekta u prizemlju predstavlja stubišni prolaz širine 3,40 i dužine 16,50 m. Na sjevernoj strani stubišnog prostora se nalazi prolaz prema stubištu, gdje je smješteno dvokrako stepenište širine kraka 130 cm. Prizemna etaža je stepeništem povezana sa prvim, drugim i trećim spratom.
Na svakoj etaži nalazi se po jedan šestosobni stan čiji se ulazi nalaze na južnoj strani stubišta. Ulaze predstavljaju dvokrilna drvena ostakljena vrata dimenzija 135 x 270 cm, kojima se ulazi u predulazni hol dimenzija 620 x 370, na čijem se istočnom kraju nalaze pomoćne prostorije – ostava, kupatilo i wc. Južno u odnosu na predulazni hol nalazi se dnevni dio stana usmjeren prema Ulici Maršala Tita, a na sjevernoj spavaći dio: centralni prostor dnevnog dijela čini salon sastavljen od dvije prostorije dimenzija od po 550 x 590 cm. Te prostorije su povezane dvokrilnim vratima dimenzija 140 x 270 cm, a između njih na južnoj strani, prema ulici, nalazi se petougaona prostorija širine stranice 2,50 m.
Na zapadnoj strani salon je dvokrilnim vratima istih dimenzija povezan sa trpezarijom dimenzija 340 x 500 cm. Na sjevernom kraju trpezarije nalazi se kuhinja dimenzija 300 x 120 cm, a na južnom kraju lođa dimenzija 340 x 200cm. Spavaći dio stana na sjevernoj strani je sastavljen od tri spavaće sobe koje su sa predulaznim holom povezane jednokrilnim vratima standardnih dimenzija. Spavaća soba na zapadnoj strani je dimenzija 300 x 570 cm, dok se na istočnoj strani nalaze dvije spavaće sobe dimenzija 240 x 570cm, odnosno 520 x 570 cm.
Na krajnjoj sjevernoj strani, u razini prvog kata, nalazi se ostakljena lođa širine 1,45 m, izvedena osamdesetih godina 20. stoljeća i povezana sa spavaćim sobama otvorima širine 195, odnosno 135 cm.
Osamdesetih godina tavan je adaptiran u potkrovni stan površine od 94 m. U istom periodu prebačena je zidana peć iz stana na prvom spratu u potkrovlje. Izvedeni su i kamin i krovni prozori prema jugu. U pogledu materijalizacije, konstrukcija nosivih zidova objekta je izvedena u kvalitetnom kamenu i opeci. Debljina vanjskih nosivih zidova iznosi 55 u prizemlju i 45 cm na spratovima. Svijetla visina etaža iznosi 3,45 m. Svijetla visina prizemlja je 5,70 m, s tim da je presječena naknadno izvedenom galerijom.
Konstrukcija krova i međuugaona konstrukcija su u drvetu. Vanjski i unutrašnji prozori i vrata su drveni. Ulazna kapija je izvedena u kovanom metalu. Krov je pokriven kvalitetnim limom, osim dijela na zapadu prema ulici, gdje je očuvana originalna opeka. Stepenište je kameno sa željeznom ogradom i drvenim rukohvatom. Podovi stambenih površina su većim dijelom pokriveni drvenim parketom. Fasade su malterisane, izuzev prizemnog kamenog sokla. Južna fasada zgrade u Titovoj 27. je asimetrična, podijeljena na uži i širi dio te raščlanjena u četiri horizontalna niza koja se razlikuju prema dekorativnim motivima.
U stilskom oblikovanju, projektant je koristio dekorativne elemente secesije. Prizemni dio fasade otvoren je sa dva zastakljena otvora zaključena lučno, te ulazom. Zona prvog sprata odvojena je od prizemlja kordonskim vijencem sa stiliziranim motivima u obliku srca čije su lučne stranice ukrašene kuglama. Iznad ulaza postavljen je medaljon. U zoni prvog sprata, dekoracija izvedena u reljefu, koncentrirana je iznad i
ispod lučno zaključenih prozora. Iznad prozora pojavljuju se maskeroni otvorenih usta, flankirani stiliziranim vjenčićima, a ispod prozora, ornament je jednostavniji i čini ga reljef kvadratnog osnova sa floralnim motivom. U zoni drugog sprata, dekoracija se pojavljuje samo ispod prozora, koji su, kao i prozori prvog sprata zaključeni lučno.
Također, ukras drugog sprata ponavlja dekorativni odabir prvog sprata sa floralnim
motivom smještenim ispod prozora. Zone drugog i trećeg sprata odvojene su reljefnim frizom sa gutama. U zoni trećeg sprata, dekoracija je skromnija nego na ostatku fasade. Prozori su pravougaonog osnova, s izuzetkom središnjeg prozora iznad kojeg je postavljeno lučno zaključeno nadsvjetlo. Oba bočna prozora flankirana su polustupovima, s tim da se na desnom pojavljuje ukras u vidu kapitela sa geometrijskim motivom i gutama, dok je lijevi bez ukrasa.
Dekorativni repertoar užeg dijela fasade nešto je drugačiji. Zona prizemlja otvorena je stubišnim prolazom, koji je ograđen metalnom ogradom.
Lođa je izvedena u armiranom betonu, a podignuta je na mjestu usjeka između historijske građevine i prizemne konstrukcije u unutrašnjem dvorištu iz osamdesetih godina 20. vijeka, gdje je prodirala voda podrivajući temelje objekta. Razina lođe je u ravni krova konstrukcije u unutrašnjem dvorištu, koji je na višoj razini u odnosu na pod stana prvog sprata, te se komunikacija između spavaćih soba i lođe odvija pomoću stepenica izvedenih u samim spavaćim sobama. Visinska razlika između spavaće sobe na zapadu i lođe iznosi 60, a na istoku 135 cm. Vrata između spavaćih soba i lođe predstavljaju adaptirane prozore sjeverne fasade.
Po dokumentu Sarajevostana o pričinjenoj ratnoj šteti od 22. 4. 1996. godine, nalazi se zastakljeni lučni otvor, flankiran ukrasom u vidu vjenčića. Fasada prvog i drugog sprata otvorena je balkonskim prostorom flankiranim sa dva stupa. Na mjestu kapitela na stupovima se pojavljuju grupirani listovi akantusa. Između stupova postavljena je metalna ograda koja prati ukras definiran na širem dijelu fasade,
riješen u vidu floralnog motiva smještenog u kvadratnu osnovu. Zona trećeg sprata je
bez ukrasa.
