Na predsjedničkim i parlamentarnim izborima u Turskoj u nedjelju će se predsjednik Recep Tayyip Erdogan suočiti s izazovima bez presedana koji bi mogli okončati njegovu dvodecenijsko vladanje.
Birači će odlučiti o sudbini turske demokratije manje od tri mjeseca nakon što je u zemljotresu 6. februara poginulo više od 50.000 ljudi i raseljeno više od 5,9 miliona širom južne Turske i sjeverne Sirije, piše CNN.
Izbori se također održavaju usred ozbiljne ekonomske krize i ono što analitičari kažu da je demokratska erozija pod Erdoganovom vladom.
Analitičari predviđaju rekordnu izlaznost birača ove godine i tijesnu utrku između Erdogana i glavnog opozicionog kandidata Kemala Kilicdaroglua, lidera Republikanske narodne partije (CHP) i predsjedničkog kandidata za blok Nacionalne alijanse od šest strana.
Više od 1,8 miliona glasača koji žive u inostranstvu već je glasalo 17. aprila, izvještava u srijedu turski list Daily Sabah, pozivajući se na zamjenika ministra vanjskih poslova zemlje.
Očekuje se da će demografija Turske također igrati ulogu. Većina provincija pogođenih februarskim zemljotresom bile su uporišta Erdogana i njegove stranke AK. No, šef Vrhovnog izbornog vijeća (YSK) Ahmet Yener rekao je prošlog mjeseca da se očekuje da najmanje milion birača u zonama pogođenim potresom ove godine neće glasati zbog raseljavanja.
Čak i ako Kilicdaroglu pobijedi na izborima, neki analitičari kažu da Erdogan možda neće bez borbe predati vlast svom nasljedniku.
Evo šta treba da znate o glasanju koje bi moglo postati ključni trenutak u modernoj istoriji Turske:
Kako funkcionišu izbori u Turskoj?
Turska održava izbore svakih pet godina. Predsjedničke kandidate mogu predložiti stranke koje su prešle cenzus od 5% birača na posljednjim parlamentarnim izborima ili one koje su prikupile najmanje 100.000 potpisa za njihovu nominaciju.
Za predsjednika je izabran kandidat koji dobije više od 50% glasova u prvom krugu, ali ako nijedan kandidat ne dobije većinu glasova, izbori idu u drugi krug između dva kandidata koja su dobila najveći broj glasova u prvom krugu.
Parlamentarni izbori održavaju se u isto vrijeme kada i predsjednički. Turska slijedi sistem proporcionalne zastupljenosti u parlamentu gdje je broj mjesta koje stranka dobije u parlamentu od 600 mjesta direktno proporcionalan glasovima koje osvoji.
Stranke moraju dobiti najmanje 7% glasova – bilo samostalno ili u savezu sa drugim strankama – da bi ušle u parlament.
Glasanje će se održati u nedjelju, a kandidati će istovremeno glasati za oba izbora. Drugi predsjednički izbori, ako do njih dođe, bit će održan 28. maja.
Biračka mjesta se otvaraju u 8:00 po lokalnom vremenu (1:00 ET) i zatvaraju se u 17:00. (10:00 ET). Rezultati se očekuju nakon 21 sat. (14:00 ET) po lokalnom vremenu.
Ko su kandidati?
Grupa za ovogodišnje predsjedničke izbore smanjila se na tri kandidata u četvrtak, kada se Muharrem Ince povukao iz utrke.
Osim Erdogana i Kilicdaroglua, kandidira se i desničarski kandidat Ancestral Alliance-a Sinan Ogan.
Lider Centrističke domovinske partije Ince rekao je da se povukao nakon "kampanje kleveta" protiv njega. Suočio se s sedmicama jezivih optužbi na društvenim mrežama u Turskoj, a kancelarija javnog tužioca u Ankari saopćila je u četvrtak da je otvorila istragu o potencijalnoj ucjeni.
Njegova stranka, Domovina, ipak će ostati u parlamentarnoj utrci.
Ovaj 59-godišnjak se kandidovao za predsjednika 2018. godine, ali je izgubio od Erdogana. U martu ove godine istupio je iz Kilicdarogluovog CHP-a i pridružio se predsjedničkoj utrci. U početku je odbio pozive svoje bivše stranke da se povuče zbog zabrinutosti da će oduzeti glasove Erdoganovom rivalu.
Ince nije podržao nijednog od preostalih kandidata, a njegovo ime će također ostati na glasačkom listiću. Njegovo povlačenje je potencijalni poticaj za Kilicdaroglua.
Poslanik koji predstavlja CHP od 2002. – iste godine kada je Erdoganova AK Partija došla na vlast – Kilicdaroglu, 74, popeo se na političkoj ljestvici da bi postao sedmi predsjednik svoje stranke 2010. godine.
Rođen u istočnoj provinciji Tunceli sa većinskim kurdskim stanovništvom, lider stranke kandidovao se na opštim izborima u Turskoj 2011. godine, ali je izgubio, zauzevši drugo mesto iza Erdogana i njegove stranke AK.
Kilicdaroglu predstavlja stranku koju je prije 100 godina osnovao Mustafa Kemal Ataturk, otac osnivač moderne Turske i okorjeli sekularista. On je u potpunoj suprotnosti s Erdoganovom strankom islamističkih korijena i njenom konzervativnom bazom.
Međutim, uprkos njegovim sekularnim sklonostima, opozicioni kandidat i njegov savez obećali su da će predstavljati sve frakcije turskog društva, što se, prema analitičarima, pokazalo u njegovoj raznolikoj koaliciji.
Šta bi promjena u rukovodstvu značila za veze Turske s Rusijom?
Reagujući na Inceovo povlačenje iz utrke, Kilicdaroglu je u petak optužio Rusiju da se miješa u izbornu kampanju.
"Dragi ruski prijatelji, vi stojite iza montaža, zavjera, dubokog lažnog sadržaja i traka koje su juče razotkrivene u ovoj zemlji", naveo je on na Tviteru. “Ako želite nastavak našeg prijateljstva nakon 15. maja, maknite ruke od turske države. I dalje smo za saradnju i prijateljstvo.”
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov odbacio je optužbe na brifingu, nazvavši one koji su širili takve glasine "lažovima".
„Rusija se ne meša u unutrašnje stvari i izborne procese drugih zemalja“, rekao je Peskov. “Veliku vrijednost pridajemo našim bilateralnim odnosima s turskom stranom, jer je Republika Turska do sada zauzela vrlo odgovoran suveren i promišljen stav o čitavom nizu regionalnih i globalnih problema sa kojima se suočavamo.”
Turska, članica NATO-a koja ima drugu po veličini vojsku alijanse, ojačala je svoje veze s Rusijom posljednjih godina. 2019. čak je kupovao oružje od te zemlje prkoseći SAD-u.
Erdogan je podigao obrve na Zapadu nastavljajući da održava bliske veze s Rusijom dok ona nastavlja svoj napad na Ukrajinu, a izazvao je glavobolju planovima proširenja NATO-a odugovlačenjem članstva Finske i Švedske.
Kada je američki ambasador u Ankari Jeff Flake u martu posjetio Kiličdaroglua, Erdogan se obrušio na njega, nazvavši posjetu američkog diplomate "sramotom" i upozorivši da Turska treba da "nauči SAD lekciju na ovim izborima".
Analitičari kažu da čak i ako Erdogan bude svrgnut na izborima, zaokret u vanjskoj politici Turske nije za očekivati. Dok su brojke bliske opoziciji nagovijestile da će, ako pobijedi, Tursku preusmjeriti natrag na Zapad, drugi kažu da će ključna pitanja vanjske politike vjerovatno ostati nepromijenjena.
Turska je, međutim, bila korisna i svojim zapadnim saveznicima pod Erdoganom. Prošle godine Ankara je pomogla u posredovanju u značajnom sporazumu o izvozu žitarica između Ukrajine i Rusije, pa je čak i dala Ukrajini dronove koji su igrali ulogu u suprotstavljanju ruskim napadima.
Šta su glavne brige birača?
Visoko na listi za zabrinutost birača je stanje privrede i šteta uzrokovana zemljotresom. Čak i prije februarske katastrofe, Turska se borila s rastom cijena i valutnom krizom u kojoj je u oktobru inflacija dostigla 85%.
To je uticalo na kupovnu moć javnosti i "suštinski je razlog zašto je Erdoganova popularnost erodirana", rekao je Sinan Ulgen, bivši turski diplomata i predsjednik istanbulskog think-tanka EDAM-a. "To će biti glavni hendikep za Erdogana", rekao je.
Birači također glasaju na osnovu toga koga smatraju sposobnijim da upravlja posljedicama potresa, kao i da zaštiti zemlju od budućih katastrofa, kažu analitičari, dodajući da Erdoganova popularnost nije imala očekivani politički uticaj.
"Postoji debata o tome koja izborna platforma pruža pravo rješenje za rješavanje ovih ranjivosti i povećanje otpornosti Turske na ove nacionalne katastrofe", rekao je Ulgen.
Osim ekonomije i vladinog upravljanja čestim prirodnim katastrofama u Turskoj, glasači su vjerovatno zabrinuti zbog Erdoganovog okretanja od demokratije – nešto što je opozicija zalagala da preokrene.
Šta će se dogoditi ako Erdogan izgubi?
Neki analitičari kažu da ako Erdogan izgubi glasove s malom razlikom, to mu otvara mogućnost da ospori rezultate.
A ako je prošlo iskustvo mjerilo, onda predsjednik i njegova AK partija možda neće ležati na porazu.
Tokom izbora za gradonačelnika Istanbula i Ankare 2019., AK Partija je izgubila kontrolu nad finansijskim središtem i glavnim gradom zemlje, što je navelo stranačke zvaničnike iz oba grada da odbiju rezultate, navodeći neregularnosti birača.
Vodstvo CHP-a u Istanbulu bilo je posebno usko i na kraju je dovelo do toga da je Vrhovno izborno vijeće (YSK) donijelo odluku u korist ponovnog izbora, čemu se opozicija oštro protivila.
Kandidat za gradonačelnika Istanbula CHP Ekrem Imamoglu je potom pobijedio na ponovljenim izborima, zadavši udarac Erdoganu.
Ulgen je doveo u sumnju nezavisnost YSK, rekavši da bi mogao popustiti pred potencijalnim zahtjevima za ponovnim prebrojavanjem glasova. Tijelo će biti krajnji arbitar trke, rekao je.
U izvještaju Freedom Housea iz 2023. stoji da su sudije YSK-a, koje nadgledaju sve procedure glasanja, „imenovane od strane pravosudnih tijela u kojima dominira AKP i da se često u svojim odlukama oslanjaju na AKP“. "Institucionalna dominacija" AK Partije u medijima i drugim granama društva također "naginje izborno polje" u Erdoganovu korist, rekla je zagovaračka grupa sa sjedištem u Washingtonu.
