U 2023. godini neumoljivo će se nastaviti globalno zagrijavanje: katastrofalne vremenske neprilike zaprijetit će Zemlji kao prepoznatljivi podsjetnik ubrzavanja klimatskih promjena. Utvrdio je u članku za časopis Wired ugledni britanski naučnik Bill McGuire, vulkanolog i klimatski naučnik.
Hladna faza
Prema podacima NASA-e, 2022. bila je jedna od najtoplijih godina ikad zabilježenih na Zemlji. McGuire ističe kako je ovo nevjerojatna činjenica jer je ponavljajući klimatski obrazac u tropskom Pacifiku (poznat kao ENSO - južno kolebanje El Niña) bio u svojoj hladnoj fazi.
Tokom te faze, nazvane La Niña, vode ekvatorijalnog Pacifika osjetno su hladnije od normale, što utječe na vremenske prilike širom svijeta. La Niña pomaže regulirati globalne temperature. To znači da smo, unatoč toplinskim valovima, ekstremnim požarima i nezapamćenim sušama. Bili zapravo pošteđeni najgoreg, tvrdi britanski naučnik.
Nadalje navodi kako zapravo plaši činjenica da će ovo period La Niñe završiti. I na kraju prijeći u poznatiji El Niño zbog kojega vode ekvatorijalnog Pacifika postaju puno toplije. Kada se to dogodi, ekstremne vremenske prilike koje su harale našim planetom zadnje dvije godine izgledat će beznačajno.
Aktualne prognoze sugeriraju da će se period La Niñe nastaviti početkom 2023., a riječ je, srećom, jednom od najdužih perioda. La Niña je započela u proljeće 2020. godine.
Ugledni naučnik: Čeka nas crni scenarij
Dakle, ekvatorijalni Pacifik počinje se iznova zagrijavati. Bez obzira na to hoće li postati dovoljno vruće za razvoj potpunog El Niña, godina koja je pred nama ima vrlo dobre šanse. Bez obzira na utjecaj hlađenja La Niñe, biti najtoplija u historiji mjerenja.
Prosječni rast temperature od 1.5°C na globalno razini općenito se smatra granicom nakon koje klimatski slom postaje opasan. Probijanjem spomenute brojke, naša nekad stabilna klima počinje se ozbiljno urušavati. I postaje sveprožimajuća. Utječe na apsolutno sve i uvlači se u svaki aspekt naših života.
Godine 2021. ta je brojka (u usporedbi s prosjekom između 1850. i 1900. godine) iznosila 1,2°C. Dok je 2019. prije početka La Niñe, iznosila zabrinjavajuće visokih 1,36 °C.
Potpuno je moguće da ćemo prvi put približiti ili čak premašiti 1,5°C.
Šta to tačno znači? Kako tvrdi McGuire, uopće ga ne bi iznenadilo da se sruši temperaturni rekord najviše temperature, koji u ovom trenutku iznosi 54,5°C. a zabilježen je u kalifornijskoj Dolini smrti. To bi se moglo vrlo lako dogoditi na Bliskom istoku ili u južnoj Aziji. Gdje bi se temperature popeti iznad 55 °C, kako se predviđa. U Velikoj Britaniji temperature bi se mogle penjati iznad 40 Celzijevaca, a u dijelovima Evrope mogli bismo iskusiti 50°C prvi put u historiji.
Neizbježno, visoke temperature imat će kao posljedicu tešku sušu, što znači nesigurnost hrane zbog smanjenih prinosa usjeva. Još jedna runda loših žetvi, nakon katastrofalne 2022., mogla bi biti pogubna, upozorava McGuire.
Posljedično, nestašice hrane u većini zemalja mogle bi izazvati građanske nemire. Dok će rast cijena u razvijenim zemljama značiti inflaciju i porast troškova života.
Električna energija
Jedna od najteže pogođenih regija bit će jugozapad Sjedinjenih Država. Najduža suša u 1200 godina trajala je 22 godine. Pri čemu je razina jezera Mead na rijeci Kolorado smanjena toliko da je kapacitet proizvodnje električne energije na Hooverovoj brani pao za gotovo polovinu.
Ako se suša nastavi, predviđa se da će brana Glen Canyon, na jezeru Powell, prestati proizvoditi energiju 2023. godine. Isto bi se moglo dogoditi s Hooverovom branom godinu kasnije. Ova jezera i brane zajedno opskrbljuju vodom i strujom milione ljudi u sedam saveznih država SAD. Uključujući Kaliforniju. Slom opskrbe bio bi katastrofalan za poljoprivredu, industriju i stanovništvo u regiji.
La Niña utjecala je na ograničavanje razvoja uragana u Atlantiku, pa se može se očekivati jačanje aktivnosti uragana.
Porast globalnih temperature koje se očekuju 2023. godine mogle bi uzrokovati ekstremno zagrijavanje površinskih voda Atlantika i Meksičkog zaljeva. To bi pogodovalo formiranju i postojanosti superuragana, snažnih vjetrova i olujnih udara. Dovoljno snažnih da unište veliki američki grad, ako udare na kopno.
Direktni udari su rijetki, najbliže tome se dogodilo 1992. godine kada je uragan Andrew udario južno od Miamija. Tada je uništeno 60.000 domova i oštećeno 125.000 kuća. Današnji uragani su snažniji i vlažniji, tako da bi posljedice, ako superoluja udari na veliki grad 2023. vjerojatno bile kataklizmičke.
