Kada su prve ruske bombe počele padati na Ukrajinu, Miroslava Marčenko radila je kao ginekologinja u privatnoj klinici u Kijevu. Jedna od njenih pacijentica trebala je idućeg dana na pobačaj jer je ranim testovima otkriveno da plod ima velik rizik od razvijanja Down sindroma.
No, poput miliona drugih Ukrajinaca, Marčenko i njena pacijentica morali su napustiti zemlju, pobjeći od strahota rata i razaranja na sigurno. Došli su do granice i primljeni u Poljsku, gdje su počeli problemi koje nisu očekivali. Naime, prema poljskim zakonima pobačaj ove vrste, uzrokovan abnormalitetima fetusa, nije dopušten, piše britanski The Guardian.
Savjetovala joj da napusti zemlju
"Nazvala me i rekla da je izvan sebe i da ne zna šta učiniti. Rekla je da joj vrijeme curi, a trudnoća ulazi u sve kasniju fazu. Dodala je da ne može roditi i podići na noge bolesno dijete u izbjeglištvu", prisjeća se Marčenko dodajući kako je tek tada osvijestila rigorozne poljske zakone koji brane ovakav pobačaj te koliki utjecaj oni imaju na živote ljudi. Marčenko je svojoj pacijentici savjetovala da napusti Poljsku i ode u Češku, gdje su zakoni mnogo liberalniji te gdje može obaviti zahvat.
List ističe kako su u Poljsku stigla oko dva miliona izbjeglica od izbijanja rata u februaru. Većina su žene s djecom. Iako dvije zemlje dijele historijske vrijednosti, kulturu te graniče jedna s drugom, pristup ženama i njihovom reproduktivnom zdravlju radikalno je drugačiji.
U Ukrajini je pobačaj legalan unutar 12 sedmica trudnoće, a kontracepcijske pilule mogu se kupiti bez recepta, te su lako dostupne i pilule za "dan poslije". U Poljskoj je pobačaj gotovo u svim slučajevima zabranjen, a dostupnost kontracepcijskih sredstava je najniža u Evropi, prema Evropskom Parlamentarnom Forumu. Mnogi ljekari odbijaju propisati sredstva za hitnu kontracepciju.
Oksana Litvinenko ukrajinska je aktivistica koja se godinama bavi ovim problemom, a 16 godina živi u Poljskoj te trenutno pomaže izbjeglicama iz Ukrajine. Kaže kako mnoge žene koje izbjegnu iz Ukrajine ne znaju da će im se prava značajno promijeniti čim uđu u Poljsku.
"One su potpuno nepripremljene na ovdašnju situaciju, ne poznaju zakone. Mnoge od njih misle "OK, možda ovdje ne rade pobačaj na zahtjev, ali će ga napraviti u vanrednim slučajevima", no to nije tako", objašnjava Litvinenko. Dodaje kako je to veliki problem jer se žene ponovno traumatiziraju. U trenutku kada su pronašle sigurnost i pobjegle iz ratom razorene zemlje opet se suočavaju s problemima.
'Dijete je anđeo i trebaš ga zadržati'
Litvinenko kaže kako se na granici susrela sa ženama koje su je molile za savjet kako okončati trudnoću, no ističe kako su šanse za to u Poljskoj gotovo nepostojeće.
"Ako žena iz Ukrajine kojoj trebaju pilule za pobačaj prijeđe granicu, sve ovisi o tomu koga će sresti. Ako je osoba progresivna i poštuje ženska prava, onda će ju spojiti s ljudima koji mogu pomoći. No, ako naiđe na religioznu i konzervativnu osobu, izgubljen je slučaj. Reći će joj da ih ne zanima šta se s njom zbiva ili poručiti da je dijete "Božji anđeo" te ga mora zadržati.
Očekivano, na poljsku granicu stigli su i pripadnici poljskog pokreta protiv pobačaja, kako bi dočekali izbjeglice. U prvim sedmicama rata volonteri organizacije "Život i porodica" počeli su izbjeglicama dijeliti letke protiv abortusa kojeg su nazvali "glavnom prijetnjom miru" te su žene pozvali da s gnušanjem odbiju svakoga ko im nudi pobačaj te ga prijave policiji.
Marčenko još uvijek čeka da joj se ljekarska licenca dadne i u Poljskoj, a za to vrijeme radi sa Federom, poljskom feminističkom organizacijom, kako bi otvorili posebnu liniju gdje bi se mogle javljati Ukrajinke koje imaju ovakvih problema. Nakon što je linija otvorena, dnevno dobivaju oko deset poziva, a najmanje jedan oko toga kako dobiti pravo na pobačaj.
Šta sa silovanjem?
Javila se tako žena koja je zatrudnjela jer je to htjela, planirana trudnoća. No, u uvjetima izbjeglištva, osjeća se kao da to neće moći. Ne želi dijete roditi u izbjegličkim kampovima. Druge kažu da su zatrudnjele uoči rata kojeg nisu očekivale.
Kao i u svakom gnjusnom ratu, pojavljuju se svjedočanstva o silovanjima i seksualnim zlostavljanjima Ukrajinki. Aktivisti i političari u Poljskoj postaju sve svjesniji tog problema. Jer, hoće li se pobačaj omogućiti silovanim djevojkama?
Od 2010. do 2020. samo je pet legalnih pobačaja godišnje izvršeno u Poljskoj na temelju silovanja, a žene su morale zatražiti dozvolu državnog tužitelja.
Političari lijevog spektra traže da se promijene zakoni, odnosno, donesu amandmani kojima bi se tužitelji obvezali da se u takvim slučajevima odluke donesu u najviše sedam dana. No, niži dom poljskog Parlamenta taj je prijedlog odbio.
"Nadam se da nijedna žena neće ići putem legalnog pobačaja u Poljskoj, nego da će napustiti zemlju i samo krenuti prema Češkoj ili Njemačkoj. Kažu li ovdje liječnicima da su trudne, to je kraj priče", ističe Litvinenko za Guardian.
