Američki astronauti Butch Wilmore i Suni Williams, koji su putovali na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS) u Boeingovoj letjelici Starliner u junu 2024. godine, napokon su se vratili na Zemlju. Njihova misija, koja je trebala trajati samo osam ili devet dana, zbog tehničkih problema s letjelicom produžila se na više od devet mjeseci.
Iako su i Wilmore i Williams iskusni astronauti, produljeni boravak u svemiru u uvjetima mikrogravitacije neizbježno će ostaviti posljedice na njihovo zdravlje.
Williams je u razgovoru sa učenicima Srednje škole Needham nakon više od 230 dana provedenih u mikrogravitaciji priznala kako teško obavlja osnovne fizičke zadatke.
Kosmično zračenje
Ovdje sam dovoljno dugo, da se pokušavam sjetiti kako je to hodati. Nisam hodala. Nisam sjela. Nisam legla, rekla je učenicima tokom videopoziva.
A to nisu jedini problemi s kojima su se suočili tokom dugog boravka na ISS-u.
Duži boravak u svemiru povećava izloženost astronauta kosmičkom zračenju. Iako orbita ISS-a nudi djelomičnu zaštitu putem Zemljine magnetosfere, astronauti se još uvijek suočavaju s povećanim rizicima.
"Butch i Suni… neće biti izloženi dovoljnom zračenju da izazovu ozbiljne utjecaje na tjelesne sustave, ali dugotrajno izlaganje… moglo bi dovesti do povećanja rizika od raka", izjavila je još u septembru za ABC News dr. Rihana Bokhari s američkog Medicinskog fakulteta Baylor.
Astronauti na ISS-u obično apsorbiraju između 80 i 160 mSv (milisilverta) zračenja tokom šest mjeseci, odnosno puno više od godišnjih 2 mSv koliko apsorbira prosječan čovjek na Zemlji. NASA izjednačuje 1 mSv svemirskog zračenja s otprilike tri rendgenska snimka prsnog koša.
Gubitak koštane mase
U studiji iz 2022. godine naučnici su skenirali zapešća i gležnjeve 17 astronauta prije, tokom i nakon boravka na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS). Gustoća kostiju koju su astronauti izgubili bila je jednaka količini koju bi izgubili u nekoliko decenija da su na Zemlji, otkriveno je u tom istraživanju.
Otkriveno je da se gustoća potkoljenice devetero astronauta nije u potpunosti oporavila nakon godinu dana na Zemlji te da im još uvijek im nedostaje koštane mase na razini gubitka od desetak godina na Zemlji. Astronauti koji su išli u najduže misije, koje su trajale od četiri do sedam mjeseci na ISS-u, najsporije su se oporavljali.
Isto istraživanje pokazalo je i kako svemirski let mijenja strukturu samih kostiju.
Jedna posebno uznemirujuća posljedica produženog boravka u svemiru jest i fenomen koji se javlja nakon svemirske šetnje, kada astronauti doživljavaju neočekivani gubitak noktiju.
To neobično stanje, poznato kao oniholiza, više je povezano s atmosferskim pritiskom nego s gravitacijom. Minimalni pritisak okoline u svemiru, bitan za sigurnost tokom aktivnosti izvan broda, predstavlja izazov za dizajn svemirskog odijela, posebno za ruke. Astronauti se često suočavaju s povredama ruku zbog rukavica pod pritiskom koje ograničavaju kretanje i stvaraju tačke pritiska.
Isto tako, produžen boravak u svemiru utječe čak i na mokrenje i potencijalnu erektilnu disfunkciju.
Kakvo je stvarno zdravstveno stanje dvoje astronauta, bit će poznato za koji dan, nakon što obave sve ljekarske preglede koji su standardna procedura za sve astronaute koji se vraćaju iz misija na Međunarodnoj svemirskoj stanici.
Iako će njihov produženi boravak u svemiru i posljedice na njihovo zdravlje dati vrijedne uvide ljekarima i naučnicima o tome kako bi dugotrajna svemirska putovanja ili boravak u svemiru, mogli utjecati na ljude, jasno je da su Wilmore i Williams i sami (nehotice) postali svojevrsni "pokusni kunići".
