U narednih mjesec dana trebala bi biti objavljena knjiga "Korićanske stijene - kamena grobnica", autora Jasmina Medića, naučnog saradnika u Institutu za historiju Bosne i Hercegovine, i Muje Begića, šefa područnog ureda Bihać Instituta za traženje nestalih Bosne i Hercegovine.
Na lokaciji Korićanskih stijena, na planini Vlašić, u augustu 1992. godine streljana su 224 logoraša koji su prethodno dovedeni na lokalitet egzekucije pod izgovorom odlaska na razmjenu.
Na tri mikrolokacije na Korićanskim stijenama pronađeni su posmrtni ostaci 182 Bošnjaka i Hrvata sa područja općina Prijedor i Kotor-Varoš. U ovoj grobnici pronađeni su posmrtni ostaci 177 Bošnjaka i pet Hrvata.
Došli smo do nevjerovatne dokumentacije
Zločin nad ponorom Korićanskih stijena, kao i brojni drugi tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, je počinjen radi ostvarenja projekta etnički čistih područja, samo za pojedine narode, narode koji u svojoj filozofiji smatraju da vrijede više od ostalih.
"Mujo Begić je učestvovao u ekshumacijama na Korićanskim stijenama od samog početka. Posebno je bio angažovan 2017. godine kada su ispod kamenja na Korićanskim stijenama pronađeni posmrtni ostaci. S obzirom na to da se obojica bavimo ratnim zločinima i u Prijedoru, Bosanskoj Krajini i u Bosni i Hercegovini, došli smo do zaključka da na osnovu cjelokupne građe i svega onoga što smo do sada objavili napišemo knjigu o Korićanskim stijenama. Nosi naziv 'Korićanske stijene - kamena grobnica' jer je specifična i radi se o jedinoj kamenoj grobnici do sada pronađenoj u Bosni i Hercegovini", rekao je Medić.
Intenzivno su na knjizi radili oko 1,5 godinu, ali su i ranije imali radove o Korićanskim stijenama.
"Međutim, ovaj put smo željeli da detaljnije govorimo o tom zločinu. U knjizi smo opisali i političku situaciju u Bosni i Hercegovini, odnosno u Prijedoru od 1990. do 1992., pisali smo o formiranju logora, napadima na dijelove prijedorske opštine u kojima je bošnjačko i hrvatsko stanovništvo bilo većinsko, o logorima Omarska i Keraterm, ali smo se posebno fokusirali na logor Trnopolje jer su iz tog logora 21. augusta ljudi izvedeni i streljani na Korićanskim stijenama", pojasnio je Medić.
Tokom pisanja knjige "Korićanske stijene - kamena grobnica", autori su došli i do svjedočenja preživjelih, dakle, njih 12.
"Došli smo do nevjerovatne dokumentacije. Taj zločin je jako dobro dokumentovan. Politički vrh Republike Srpske, vojni vrh Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske, Centar službi bezbjednosti Banja Luka, Stanica javne bezbjednosti Prijedor, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske su već 21. augusta, na dan počinjenja masakra, znali da je tamo počinjen zločin. Iz njihove međusobne korespodencije možemo da zaključimo da su oni to znali istog dana. Došli smo i do dokumentacije Kliničko-bolničkog centra Banja Luka, njihovog uviđaja deset dana nakon masakra, gdje opisuju kako leševi izgledaju", istakao je Medić.
U knjizi su priložili i stavove pojedinaca koji su znali šta se desilo, a koji su u to vrijeme bili dio vojnog, političkog i policijskog vrha u Prijedoru ili Bosanskoj Krajini.
"Potpukovnik Boško Peulić govori da je tamo počinjen genocid. Simo Drljača je također bio upoznat sa zločinom, pa je onda sakrio ljude iz interventnog voda. Pripadnici interventnog voda, njih četvorica su priznali krivicu i izvinili se i porodicama. Međutim, kasnije smo saznali da se tu samo radilo o nagodbi sa tužilaštvom da bi dobili manju zatvorsku kaznu. Došli smo i do snimka gdje civilna zaštita iz Skender Vakufa i pripadnici nekih drugih formacija, vade posmrtne ostatke, prebacuju na drugo mjesto, bacaju kiseline da bi se prikrio trag o masakru", naglasio je Medić.
Podsjetio je da su se "mještani Korićana žalili na jak miris, ali nakon što su opljačkali ubijene".
"Uprkos tome što su znali šta se desilo, Simo Drljača je napredovao nakon tog masakra, zbog zasluga u Prijedoru 1992. godine", pojasnio je Medić.
Govoreći o knjizi, Medić je kazao da su u njoj priložili i mnogo slika sa ekshumacija.
"Tu su i lične stvari ubijenih, nađena je iskaznica profesora Uzeira Crnića. Njega je ubio njegov učenik Darko Mrđa jer mu je nekada dao negativnu ocjenu. Dokumenti koje smo koristili su dostupni u arhivi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Do nekih dokumenata sam došao nakon što je prvostepenom presudom osuđen Radovan Karadžić i kada su dokumenti te presude postali dostupni javnosti. Knjiga bi trebala da izađe u augustu. Cilj nam je da izađe do godišnjice masakra, dakle do 21. augusta", rekao je Medić.
Pronađeni posmrtni ostaci 177 Bošnjaka i pet Hrvata
Mujo Begić je ranije izjavio da je masovna grobnica Korićanske stijene jedna od najspecifičnijih grobnica po načinu ubijanja i pokušaja sistematskog, planskog i organiziranog prikrivanja zločina.
Prema njegovim riječima, na tri mikrolokacije na Korićanskim stijenama pronađeni su posmrtni ostaci 182 Bošnjaka i Hrvata sa područja općina Prijedor i Kotor-Varoš. U ovoj grobnici pronađeni su posmrtni ostaci 177 Bošnjaka i pet Hrvata.
Još se traga za svim skeletnim ostacima jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima.
Priedorske Bošnjake, prethodno zatvorene u tamošnjim koncentracionim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije Republike Srpske iz Prijedora. Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara.
Presude za Korićanske stijene
Za zločin na Korićanskim stijenama zatvorske kazne je dobilo 11 osuđenih, u trajanju od ukupno 200 godina.
Za zločine pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su Darko Mrđa na 17, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.
