Da bismo razumjeli sve loše postupke, probleme i traume koju osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti izazivaju u drugima, često se fokusiramo samo na njihova vanjska ponašanja i naravno na to kako se njihovo ponašanje odražava i utječe na ljude oko njih. Međutim ako malo dublje zaronimo u anatomiju odnosno patopsihologiju narcisoidne osobnosti možemo bolje razumjeti što se to događa u nutrini takve osobe.
Anatomija osobe s poremećajem ličnosti
Za početak, narcisoidni poremećaj ličnosti je mentalna bolest ukorijenjena u nestabilnosti identiteta i samopoštovanja koja prvenstveno proizlazi iz nedostatka emocionalne privrženosti za koje je ta osoba ostala uskraćena od strane skrbnika odnosno roditelja u najranijem djetinjstvu. Mogu postojati genetske predispozicije za narcističke odbrane kod djeteta koje se aktiviraju otuđujućim iskustvima u okolini.
Kada dijete dođe na svijet, ono je u simbiozi sa svojom majkom. To znači da mama i beba čine jednu cjelinu. Dijete je ne samo fizički nego i psihološki ovisno o mami. U psihologiji se to zove primarni narcizam jer dijete nema nikakav osjećaj razdvojenosti od majke. Drugim riječima, za dijete ne postoji ništa drugo osim te ‘‘cjeline‘‘ - mama i ja. Preko majke dijete unosi u sebe sve ono što dolazi iz vanjskog svijeta.
Kako dijete odrasta i tamo negdje od svoje druge i treće godine života, trebalo bi već imati izgrađen osjećaj osnovne sigurnosti kako bi se počelo osamostaljivati od majke. Međutim, ako i iz nekih razloga (a to su: nesigurna, anksiozna, depresivna, emocionalno nestabilna ili nezrela) majka nije spremna na separaciju, ona će ili svjesno, ali najčešće nesvjesno sabotirati ovaj proces da pomogne svom djetetu te ga ohrabri u njegovim pokušajima da se osamostali.
To bi značilo da će majka svaku djetetovu namjeru ili pokušaj da se ono upusti u nešto novo doživljavati kao razlog za strah što nije dobro je tako dijete počinje izbjegavati sve nepoznato i novo i fokusira se isključivo na odnos s majkom, odnosno na sebe. U toj fazi nastaje sekundarni narcizam - kada je dijete fokusirano samo na sebe i svoje potrebe i želje i zapravo zarobljeno u svijetu u kojemu nema mjesta za nikog drugog. Fragmenti ličnosti koji bi se trebali normalno razvili u interakciji s drugima gotovo da ne postoje ili su jako siromašni, zbog čega je osoba (dijete) usamljena. Nema empatije niti je u stanju odmaknuti se od svog ugla gledanja.
Osobe s poremećajem ličnosti odlikuje ego-sintonost, odnosno nedostatak uvida da s njima nešto nije u redu i da oni sami imaju problem. Problem u funkcioniranju doživljavaju kao integralni dio sebe, i ne vide ga kao problem. Suočeni sa stresom i problemima uvijek će težiti tome da promjene okolinu, a ne sebe.
Promatrajući pobliže narcisoidnu osobnost, nalazimo mnoge razvojne nedostatke i odbrambene kompenzacije, uključujući emocionalnu podvojenost, iskrivljene objektne (druge) odnose, lošu individualizaciju, emocionalno otuđenje, grandiozne zablude, zavist i ljubomoru, ovisnost o vanjskim izvorima samopoštovanja, reaktivnost, kognitivna iskrivljenja, namjerno poricanje i projekcija, nemoralnost, relacijski antagonizam i maskiranje.
Dominantnih obilježja narcisoidnog poremećaja ličnosti
Splitting - Podvojenost
Ovo je najdominantniji odbrambeni mehanizam tipičan za osobe s NPL koje koriste kako bi se zaštitile od negativnih emocija i neželjenih misli. Ovaj mehanizam obrane sastoji se od odvajanja ili disocijacije između različitih dijelova sebe, tako da se negativne emocije ili neželjeni aspekti osobnosti mogu gurnuti u stranu i ne rješavati ih.
Projektivna identifikacija
Projektivna identifikacija odbrambeni je mehanizam u kojem osoba s narcističkim poremećajem ličnosti projicira svoje negativne osobine ili nesigurnosti na drugu osobu, često partnera. Tako može zadržati pozitivnu sliku o sebi i izbjeći suočavanje s vlastitom nesigurnošću ili negativnim osobinama.
Poricanje
Poricanje je odbrambeni mehanizam koji koriste osobe kako bi izbjegle suočavanje sa stvarnošću, svojim odgovornostima i negativnim emocijama. Poricanje se sastoji od odbijanja ili nijekanja stvarnosti kada se ne uklapa u nečiju sliku o sebi ili očekivanja. Osobe s ovim poremećajem ličnosti koriste ove odbrambene mehanizme kako bi izbjegle suočavanje s vlastitom nesigurnošću i negativnim osobinama.
.
