Kontrast je bio zapanjujući. U New Yorku je António Guterres, glavni sekretar UN-a, pokrenuo zakašnjelu, očajnički potrebnu inicijativu za zaustavljanje rata u Ukrajini. "U ovom trenutku velike opasnosti i posljedica, on [Guterres] želi razgovarati o hitnim koracima za postizanje mira", rekao je njegov glasnogovornik. Šef UN-a, otkrio je, predlaže hitne, lične razgovore s Vladimirom Putinom u Moskvi i Volodimirom Zelenskim u Kijevu.
Otprilike u isto vrijeme kada se odvijao ovaj razvoj koji daje nadu, Boris Johnson iz Ujedinjenog Kraljevstva, vozeći se avionom za bijeg od "Partygatea" u Indiju, šareno je razbijao mirovne napore. Putin je, tvrdio je, bio nepovjerljiv reptil. “Stvarno ne vidim kako Ukrajinci mogu lako sjesti i doći u nekakav smještaj. Kako možeš pregovarati s krokodilom kad ti je noga u raljama?" upitao je Johnson.
Ovaj zjapeći prekid dvostruko je uznemirujući. To ukazuje na nedostatak koordinacije između šefa UN-a i stalnog člana Vijeća sigurnosti UN-a o tome kako najbolje postupiti. Također naglašava širi problem: različiti, ponekad suprotstavljeni, povremeno sebični, pristupi krizi zapadnih čelnika koji su dosad trubili o svom jedinstvu svrhe, piše Guardian.
Gnjev u zapadnim zemljama izazvan Putinovom invazijom 24. februara počinje blijedjeti. Isto tako i nalet optimizma koji je uslijedio nakon uspjeha Ukrajine u odbijanju ruskog napredovanja oko Kijeva. Sada, dok Moskva počinje ogromnu, usporenu ofanzivu na istoku, raste zabrinutost da ovaj sukob nema krajnju tačku i da ogromna ekonomska i ljudska šteta koja rezultira može biti trajna – i globalna.
Johnson, obično, ne gleda mnogo dalje od sadašnjeg trenutka. UK i NATO, rekao je, samo će "nastaviti sa strategijom" uvođenja sankcija Rusiji i isporuke oružja Kijevu. Johnson podržava slobodnu, nezavisnu Ukrajinu, ali čini se da mu, kao i drugim čelnicima saveza, nedostaje promišljen, dugoročni plan za postizanje toga. Šta ako ukrajinske snage počnu gubiti? Šta ako je zemlja podijeljena ili se bliži kolapsu?
Cijena neuspjeha – prava cijena Putinove pobjede – mogla bi biti zapanjujuća. To je potencijalno nepodnošljivo kako za nestabilne zapadne demokracije, tako i za siromašnije zemlje, opterećene istodobnim postpandemijskim sigurnosnim, energetskim, prehrambenim, inflacijskim i klimatskim krizama. Ipak, zbog kratkovidnog vlastitog interesa oko pitanja poput uvoza ruske nafte i plina, te iz straha od šire eskalacije, zapadni čelnici odustaju od teških izbora koji bi mogli osigurati opstanak Ukrajine i pomoći u ublažavanju takvih bolesti.
Prošle sedmice pružio je tmuran uvid u budućnost koja čeka ako Putin bude sposoban nastaviti nekažnjeno voditi rat, počiniti gnusnije zločine, zaprijetiti nuklearnom i hemijskom ucjenom i uništiti povelju UN-a. Drastično smanjivši svoje prognoze rasta zbog sukoba, Međunarodni monetarni fond predvidio je globalnu ekonomsku fragmentaciju, rast duga i socijalne nemire.
David Malpass, čelnik Svjetske banke, rekao je da se "ljudska katastrofa" nazire kao neviđena, procjenjuje se da je porast cijena hrane od 37% uzrokovan ratnim poremećajem u opskrbi, gurnuo milione u siromaštvo, povećanom pothranjenošću i smanjenim financiranjem obrazovanja i zdravstvene skrbi za najmanje dobrostojeće.
Više od 5 miliona ljudi pobjeglo je iz Ukrajine u dva mjeseca, a uslijedit će još više, što će pogoršati izvanrednu međunarodnu migraciju koja se proteže od Afganistana do Sahela. U istočnoj Africi pogođenoj sušom, Svjetski program za hranu kaže da bi se 20 miliona ljudi moglo suočiti s gladovanjem ove godine. Putinov rat nije izazvao sušu, ali UN upozorava da bi to moglo naštetiti naporima za smanjenje globalnog zagrijavanja, čime bi potaknulo daljnje raseljavanje i prisilne migracije.
Širi, negativni politički utjecaj rata, ako bjesni u nedogled, gotovo je nesaglediv. Budućnost UN-a kao autoritativnog globalnog foruma, zakonodavca i mirovnjaka je ugrožena, kao što je više od 200 bivših dužnosnika upozorilo Guterresa prošle sedmice. Ugrožen je i kredibilitet međunarodnog suda pravde, čiju je zabranu povlačenja Putin prezreo, i cijeli sistem procesuiranja ratnih zločina.
U smislu demokratskih normi i ljudskih prava, potpuno ili djelomično pokoravanje Ukrajine značilo bi katastrofu za međunarodni poredak utemeljen na pravilima – i trijumf za autokrate posvuda. Kakvu bi to poruku poslala, na primjer, Kini zbog Tajvana, ili doista Putinu jer žudi za ranjivim baltičkim republikama? Islamistički teroristi koji sada krišom planiraju iskoristiti zapadnu Ukrajinu, uživali bi u takvoj pobjedi za nasilje.
Neuspjeh zaustavljanja rata, spašavanja Ukrajine i kažnjavanja ruskog odmetničkog režima u najvećoj mogućoj mjeri imao bi posebno visoku cijenu za Evropu i EU. U perspektivi je drugi hladni rat s trajnim bazama NATO-a na ruskim granicama, masovno povećanom potrošnjom za odbranu, ubrzanom utrkom u nuklearnom naoružanju, neprestanim kibernetičkim i informacijskim ratom, endemskom nestašicom energije, rastućim životnim troškovima i više desnice u francuskom stilu, koju podržava ruski populistički ekstremizam.
Ukratko, zora novog doba nestabilnosti. Zašto bi, zaboga, političari poput američkog Joea Bidena, njemačkog Olafa Scholza i francuskog Emmanuela Macrona tolerirali tako punu i opasnu budućnost kada bi sadašnjim snažnijim stavom mogli spriječiti da se većina toga ostvari? Navodno izbjegavajući rizike danas, osiguravaju puno rizičnije ishode sutra.
Slanje oružja i najbolje želje nije dovoljno. Na savjetovanju prošle sedmice, zapadni čelnici raspravljali su o osiguravanju sigurnosnih garancija za Ukrajinu nakon rata. Sve je to ok. Ali ovaj rat se događa sada. Ko će garantovati opstanak Ukrajine u možda odlučujućih sljedećih nekoliko sedmica? Ko će, ako dođe do toga ići dalje od misija obuke i pružiti izravnu vojnu podršku unutar zemlje?
Budimo realni. Uz svo svoje herojstvo i žrtvu, Ukrajina može izgubiti ovu borbu. Iako strašno zvuči, Putin bi mogao pobijediti. Ako zapad tako napusti svoja načela i vrijednosti kako bi dopustio da se to dogodi, dugoročna cijena, za sve, bit će potpuno novi svijet boli.
