Nakon gotovo šest mjeseci od rata u Ukrajini, povećava se jaz između zapadne retorike o ratu i stvarnosti.
Ogorčenje javnosti zbog ruske “invazije” jenjava i ustupa mjesto zabrinutosti, koja je na granici da preraste u paniku, zbog iznenadnih i alarmantnih posljedica rata na cijene energije i hrane i troškove života.
Na ovaj način je novinar Simon Tisdall započeo članak u britanskom listu The Guardian, skrećući pažnju na nesposobnost Zapada da ostvari ciljeve koje je najavio na početku svoje intervencije kako bi podržao Ukrajinu protiv, kako je rekao, ruske “invazije”, te na ozbiljne posljedice rata koje mogu dovesti do povlačenja te podrške.
Tisdall kaže da su strateški ciljevi koje je Zapad želio postići u Ukrajini bili jasni, a to su odbijanje ruske invazije, vraćanje ukrajinskog teritorijalnog suvereniteta i postizanje pobjede demokratije nad “silama tame”, kako je jasno najavio američki predsjednik Joe Biden tokom samita u Varšavi u martu, što su podržali britanski i drugi evropski lideri.
Međutim, nije potpuno jasno jesu li zapadni lideri zaista očekivali postizanje ovih ciljeva, posebno u kontekstu odbijanja Sjevernoatlantskog pakta (NATO) da direktno učestvuje u ratu, što, prema mišljenju autora, nameće uznemirujuće i zabrinjavajuće pitanje: trebaju li se Ukrajinci pripremiti za to da će im njihov saveznik zabiti nož u leđa ove zime?
Brutalan i iscrpljujući rat
Autor smatra da posljedice rata na zapadne ekonomije i zabrinutost koju to izaziva u zapadnoj javnosti, kao i njegov utjecaj na živote ljudi, bude sumnju u sposobnost Zapada da održi svoju poziciju te nameće pitanje: koliko dugo će ionako poljuljano evropsko jedinstvo opstati prije nego što se sruši ako Rusija na kraju zavrne plinske ventile kontinentu?
Također, smatra da se Ukrajina sada suočava s brutalnim ratom iscrpljivanja koji može trajati mnogo godina, kao i njeni zapadni saveznici. Za to okrivljuje odluku Zapada da se ne miješa direktno u rat, kojem, prema njegovom mišljenju, nedostaje hrabrosti.
Bez obzira na izdašnu pomoć i opskrbu oružjem, što je spriječilo da Ukrajina pretrpi veliki poraz, Bidenovo insistiranje na tome da se izbjegne direktna konfrontacija s Rusijom po svaku cijenu, s čime su se složili bivši britanski premijer Boris Johnson i drugi evropski lideri, znači da Rusija možda neće ostvariti pobjedu u konačnici, ali je i mala vjerovatnoća da će definitivno izgubiti.
Tisdall u svom članku kaže da zapadni konsenzus da se izbjegne direktna konfrontacija s Rusijom pojačava sumnje da zapadni lideri zapravo ne vjeruju da je cilj Zapada da ponizi Rusiju dostižan ili čak poželjan.
U nedostatku mogućnosti da ostvare čistu vojnu pobjedu, autor smatra da su sve opcije koje Kijev ima manje-više loše. Uprkos očekivanom kontranapadu sa juga, čvrstoj odbrani Donjecke oblasti i prošlosedmičnim bombardiranjima na Krimu, Ukrajina se suočava sa brutalnim ratom iscrpljivanja koji bi mogao potrajati mnogo godina.
Evropski raskol
Tisdall očekuje da će ovo povećati pritisak da se prekinu sukobi ili postigne privremeni mirovni sporazum kako bi se ublažile patnje evropskih ekonomija.
Smatra da je politička klima u Evropi sazrela da podrži ovakav pristup, jer se desničarske populističke stranke u Italiji i drugim evropskim zemljama spremaju da iskoriste ekonomsku krizu kako bi progurale svoju agendu, dok je Britanija preokupirana svojim unutrašnjim pitanjima u odsustvu premijera.
Ankete u Njemačkoj pokazuju da oko 50 posto ljudi podržava opciju da Ukrajina napravi teritorijalne ustupke Rusiji u zamjenu za okončanje rata.
Tisdall zaključuje da je oštra podjela u evropskoj javnosti između onih koji traže “pravdu” za Ukrajinu i onih koji žele da se postigne “mir” jasno vidljiva u cijeloj Evropi i da naginje protiv interesa Kijeva.
